Na Vinskoj faci s placa kušala su se vina Milana Budinskog i Juraja Sladića uz sireve mljekare Latus

„Ne mogu se napraviti velike stvari ako se ne počne od malih i ne mogu se napraviti velike stvari ako se na pazi na male“ rekao enolog Milan Budinski na početku još jednog druženja „Vinska faca s placa“ u wine shopu Witrina koju uspješno organiziraju sommelierka Manuela Maras i vlasnik dućana Ivo Pavlović.

Istina, složili su se svi prisutni, a ovoga puta ih je bilo mnogo, tako da su u nevelik prostor Witrine jedva stali svi zainteresirani, jer gostovala su velika imena, predstavljajući svoja velika vina i sireve: već spomenuti enolog Milan Budinski, enolog Juraj Sladić iz vinarije Testament, te Ema i Erik Orbanić iz svima znane i omiljene istarske mljekare i sirane Latus.

Dok su se rezali sirevi – Istarski sir, Sir u papru i 300 dana odležan Veli Jože, enolog Juraj Sladić je počeo otvarati Testament Babić Opolo brut nature, pjenušavo ružičasto vino arome vinogradarske breskve, jagode i divljeg cvijeća, dakako od sorte babić. „Cilj mi je bio pokazati više lica babića, sorte koja je bila sinonim za Bucavac (položaj kraj Primoštena), te sinonim za crna, gusta, vrlo alkoholna vina. U liniji Dalmatian dog demistificirali smo tu sortu i približili je široj publici, a na kraju smo od babića uspjeli napraviti cijeli portfolio, cijelu paletu vina, od ovog rose pjenušca, baznog crnjaka, preko premium vina do prošeka, a moram se pohvaliti da smo uspjeli napraviti i vinjak od babića koji trenutno odležava u drvenim bačvicama“ kazao je Juraj Sladić, enolog Testament vinarije koja se nalazi blizu Jadrtovca, desetak kilometara južno od Šibenika.

„Na Jadrtovac smo 2007. godine sadili prve trsove na terenu koji je u prošlosti bio vojni poligon bivše JNA, pa onda hrvatske vojske. Položaj jeizoliran borovim šumama, tako da nam na 50 hektara nije problem ekološki uzgajati grožđe. Njegujemo isključivo autohtone sorte, najviše babića, ponešto plavca, potom pošipa, tribidraga, debita i maraštine, a prije dvije godine zasadili smo i dva hektara lasine, tako da će dogodine na tržište izaći prve boce“ nastavio je Sladić dok su Face uživale u ružičastom brut natur pjenušcu (dodano mu je jako malo šećera, točnije samo jedan gram na litru) koji je zbog svojih karakteristika idealan i kao aperitiv.

Grickajući Latus, kravlji Istarski sir, odležan devedeset dana, rađen onako kako su none radile tvrde sireve samo od mlijeka i soli koji je jako pasao uz kapi Belić maslinova ulja, Face su brzo ispraznile čaše, a na red je došlo kušanje vina OMO Malvazija Istarska, 2020., autorskom projektu enologa Milana Budinskog, jednog od zaslužnih za preobrazbu porečke Agrolagune. Kad je odlučio otići iz tog giganta, pokrenuo je biznis enološkog konzaltinga i proizvodnju vlastitih vina koje je donio u Witrinu.

„Moj brand bi se mogao nazvati ekstenzijom svih zamisli koje sam imao u dosadašnjem radu, a nisam imao mogućnosti niti vremena ostvariti ih. U jedno vrijeme moje karijere ozbiljno sam razmišljao otići i raditi u nekim razvijenijim vinskim krajevima, ali sada mi je neizmjerno drago da sam se poslovno i privatno pronašao u Istri. Sva su moja iskustva provučena kroz sve dijelove branda OMO. Malvaziju istarsku sam pratio i proučavao kroz 12 berbi i sada mogu reći da točno znam koji su položaji najbolji za uzgoj ove sorte i kako se treba tretirati, odnosno uzgajati loza da bi se dobio idealan plod“ kazao je na početku predstavljanja svojih vina Milan Budinski točeći prisutnim Facama malvaziju od grožđa koje dolazi iz organskog uzgoja. Malvazija OMO 2020. ne sadrži aditive osim sumpora, kvasci su prirodni, a vino je rađeno bez dokiseljavanja, te uz korištenje samo bentonita.

Face su se jednoglasno složile: ovo je jedna od najmodernijih, ali i najposebnija malvazija koju su probale. „Kad sam u dosadašnjoj karijeri neke boce malvazije otvorio nakon čak pet godina od punjenja, shvatio sam da vino od ove sorte ima potencijal odležavanja. Znao sam da ne mogu od malvazije napraviti vino koje će dugo trajati, ali sam znao da će moja malvazija dati najbolje od sebe dvije godine nakon berbe i nadam se da sam u tome uspio jer ideja je bila ne napraviti vino koje će se svidjeti svima, nego vino koje će ostaviti dojam. Nekima će biti super, nekima ne, ali sve su to dojmovi“ dodao je Budinski koji je u Witrinu donio i OMO Refošk 2020. i dodao kako je za svoje drugo vino odabrao sortu refošk jer je i to sorta po kojoj se prepoznaje Istra, dok teran tek istražuje.

Crno je vino „nagovorilo“ face da posegnu za konkretnijim okusima sira, pa se oduševljeno grickao Latus Sir u papru, odležan 150 dana, a, čaše koje su već bile „obojene“ crnim kapljicama, punile su se vinom Testament Tribidrag 2019. koje se ističe i simpatičnom etiketom na boci s natpisom koji oponaša rukom pisana slova Tribidrag is the original zinfandel i sa skicom DNK lanca čime podsjeća na prijelomno otkriće koje je pokazalo da je svjetski poznata sorta zinfandel zapravo naša autohtona sorta tribidrag.

 

Veliko zanimanje Face su pokazale za još jedno posebno vino koje su degustirale na današnjem druženju: Testament Pošip Zenit 2018. „Nakon što sam odradio pet berbi u Korlatu, odnosno Badelu, ušao sam 2017. godine u ovaj projekt, odnosno vinariju Testament. Sljedeće godine, odnosno 2018. pošip je dobro rodio, a berba je bila ranije nego ikad, početkom osmog mjeseca. U vinariji (još uvijek privremenoj) imamo hladnjaču u kojoj sam odlučio ohladiti grožđe prije prerade. Ali, imali smo i jednu staru prešu koju sam namjeravao koristiti za svježu varijantu pošipa. Međutim, gumeni balon u preši je pukao i nismo ga mogli pokrpati, a ja sam imao 20 tona pošipa u hladnjači. Pomislio sam: to je to. Gotovo je, dajem otkaz, meni ovo ne treba u životu. Ali, uspio sam se sklulirati, prepoznao veliku priliku da napravim nešto dobro, drukčije. Prva logična ideja je bila da krenemo u maceraciju. Ali, kako prodati 15.000 boca orange vina? A onda sam se sjetio djetinjstva i mog nonića kako je obožavao žutinu. Name, prije se, pogotovo u šibenskom kraju crno i bijelo grožđe prerađivalo na isti način, bez preše, samo s maceracijom. I zato je postojalo crno i žuto vino, ne crno i bijelo – bijelog vina nije bilo. Doduše, onda su žutine bile alkoholne i teške, a ja sam odlučio napraviti modernu žutinu“ objasnio je ponosno Juraj Sladić, a Face su se složile i s guštom ispijale zlatne kapi grickajući sir Latus Veli Jože.

„Veli Jože je nastao posve slučajno. Naime, napravili smo klasični kravlji sir i ostavili ga na zrenju četiri mjeseca i nismo bili zadovoljni. Ostavili smo ga i gotovo zaboravili na njega. Stajao je tako deset mjeseci i tada smo ga probali te ostali oduševljeni“ ispričala je Ema Orbanić koja je s bratom Erikom u Witrinu donijela tri vrste tvrdog sira iz obiteljske sirane koja još proizvodi skutu, jogurte, ali i jedinu hrvatsku mozzarellu postupkom fior di latte.

Već se zatvorio plac, a Face s placa guštale su u Witrini te slušale priče vrhunskih proizvođača koji su im uljepšali prohladnu subotu. Uostalom, dobra vina i fina hrana uljepšavaju život, a do sljedeće Vinske face s placa u wine shopu Witrina sigurno će se prepričavati doživljaji s ove.