Arhiva oznaka za: vinarija Testament

Arhivska vina na radionicama Vinart grand tastinga

Pohvale organizatoru: radionice su besprijekorne, zanimljive i profesionalno vođene, a prilika su da profesionalci i ljubitelji dobrih kapljica cijelo poslijepodne uživaju u vinima, kušaju nešto novo i doznaju o filozofiji proizvodnje vinarija koje sudjeluju na radionicama. To je ujedno i prilika kušati vina koja se pomno čuvaju u podrumima, koja više nisu u prodaji, ali i nove uratke koji su punjeni u boce samo za tu priliku, ali potom vraćeni u podrume gdje moraju sazrijevati i graditi se pet i više godina. Sjedeći u publici i slušajući vlasnike vinarija i sommeliere većina se osjeća privilegirano i sretno, jer to je prilika kušati fantastična vina.

Tako je bilo na radionici Testament – Gusar u odijelu koji je u Zagrebu vodio sommelier Darko Lugarić, a preko video call-a mu se pridružio enolog vinarije Testament Juraj Sladić. Naime, zbog vremenskih (ne) prilika, nije se uspio probiti do Zagreba.

„Gusar predstavlja dalmatinski sortiment koji je divlji i zahtjevan, a odjenuli smo ga u odijelo koje simbolizira naš pristup izrade vina koja su moderna, balansirana i elegantna“, objasnio je Juraj Sladić ime radionice, a u čašama se već našao Testament Opolo Babić brut nature 2020., pjenušavo ružičasto vino, dakako od sorte babić. „Jedan od ciljeva u ovoj radionici je pokazati vam više lica babića, odnosno dokazati da se od te sorte, koja je bila sinonim za Bucavac, crna, gusta i vlo alkoholna vina, mogu raditi laganija, otmjena, pjenušava i slatka vina” kazao je Sladić. I dokazao, jer nakon pjenušca kušao se (ne rednim brojem) Testament Babić 2017., vino finih sortnih karakteristika nakon kojeg se dalo zaključiti da vino sorte babić postaje pitomije i plemenitije nakon odležavanja. Testament Prošek Babić (2018.) sve je oduševio, jer to je bilo prvi puta da su ga neki kušali (nije slatko kako se očekivalo), a na kraju, tek da dokaže da je održao riječ od prošle godine, Juraj Sladić je poslao dvije boce vinjaka od babića. Bio je to vinjak na početku svoje karijere, tek destilat, a Sladić će ga u podrumu, za najmanje pet godina pretvoriti u elegantnog, finog gospodina.

Vinarija testament pod vodstvom enologa Juraja Sladića želi naglasiti kako je bitno zadržati sortiment i „uhvatiti“ se autohtonih sorti. „Mi smo mala zemlja i na svjetskom tržištu nikada nećemo moći konkurirati s količinom a niti cijenom. Ali, možemo biti posebni i nuditi vina od autohtonih sorti te kupaže koje su radili naši stari (poput Testament Debit+Maraština 2021. kojeg smo kušali)“ kazao je Juraj Sladić. Na radionici se još kušao Testament Pošip 2019. i odličan, poseban, Testament Pošip Žutina Zenit 2018. te Juraj Sladić Syrah Zanatlija 2019.

Matea Jagar, Damir Dobravac i Karin Perdec

Kao što ime govori, na radionici Sve boje malvazije Boutique vinarije Dobravac kušalo se sedam etiketa vina od sorte malvazija. Vlasnik, Damir Dobravac koji je sa suprugom Natalinom naslijedio i nastavio tradiciju uzgoja vinove loze od roditelja Gašpara i Foške, htio je dokazati, i dokazao je da se od malvazije ne proiizvode samo svježa vina, već da ona ima potencijala i snage odležavati, zadržati tijelo i pretvoriti se u kapljice koje su stvorene za posebne užitke, ne samo uz jelo nego i one trenutke kada pružaju užitak i zadovoljstvo prilikom polaganog ispijanja u dobrom društvu.

Za početak kušala se svježa malvazija Suita 2022, a potom su predavačice Karin Perdec i enologinja vinarije Matea Jagar prisutne vodile kroz vremeplov: Sonata 2021., Sonata Riserva 2020. Simminor 2018., Simfonija 2016., Simfonija 2009. i Simfonija 2008. Bilo je to nezaboravno iskustvo.

Na Vinskoj faci s placa kušala su se vina Milana Budinskog i Juraja Sladića uz sireve mljekare Latus

„Ne mogu se napraviti velike stvari ako se ne počne od malih i ne mogu se napraviti velike stvari ako se na pazi na male“ rekao enolog Milan Budinski na početku još jednog druženja „Vinska faca s placa“ u wine shopu Witrina koju uspješno organiziraju sommelierka Manuela Maras i vlasnik dućana Ivo Pavlović.

Istina, složili su se svi prisutni, a ovoga puta ih je bilo mnogo, tako da su u nevelik prostor Witrine jedva stali svi zainteresirani, jer gostovala su velika imena, predstavljajući svoja velika vina i sireve: već spomenuti enolog Milan Budinski, enolog Juraj Sladić iz vinarije Testament, te Ema i Erik Orbanić iz svima znane i omiljene istarske mljekare i sirane Latus.

Dok su se rezali sirevi – Istarski sir, Sir u papru i 300 dana odležan Veli Jože, enolog Juraj Sladić je počeo otvarati Testament Babić Opolo brut nature, pjenušavo ružičasto vino arome vinogradarske breskve, jagode i divljeg cvijeća, dakako od sorte babić. „Cilj mi je bio pokazati više lica babića, sorte koja je bila sinonim za Bucavac (položaj kraj Primoštena), te sinonim za crna, gusta, vrlo alkoholna vina. U liniji Dalmatian dog demistificirali smo tu sortu i približili je široj publici, a na kraju smo od babića uspjeli napraviti cijeli portfolio, cijelu paletu vina, od ovog rose pjenušca, baznog crnjaka, preko premium vina do prošeka, a moram se pohvaliti da smo uspjeli napraviti i vinjak od babića koji trenutno odležava u drvenim bačvicama“ kazao je Juraj Sladić, enolog Testament vinarije koja se nalazi blizu Jadrtovca, desetak kilometara južno od Šibenika.

„Na Jadrtovac smo 2007. godine sadili prve trsove na terenu koji je u prošlosti bio vojni poligon bivše JNA, pa onda hrvatske vojske. Položaj jeizoliran borovim šumama, tako da nam na 50 hektara nije problem ekološki uzgajati grožđe. Njegujemo isključivo autohtone sorte, najviše babića, ponešto plavca, potom pošipa, tribidraga, debita i maraštine, a prije dvije godine zasadili smo i dva hektara lasine, tako da će dogodine na tržište izaći prve boce“ nastavio je Sladić dok su Face uživale u ružičastom brut natur pjenušcu (dodano mu je jako malo šećera, točnije samo jedan gram na litru) koji je zbog svojih karakteristika idealan i kao aperitiv.

Duilio Belić i Alfi Kabiljo

Grickajući Latus, kravlji Istarski sir, odležan devedeset dana, rađen onako kako su none radile tvrde sireve samo od mlijeka i soli koji je jako pasao uz kapi Belić maslinova ulja, Face su brzo ispraznile čaše, a na red je došlo kušanje vina OMO Malvazija Istarska, 2020., autorskom projektu enologa Milana Budinskog, jednog od zaslužnih za preobrazbu porečke Agrolagune. Kad je odlučio otići iz tog giganta, pokrenuo je biznis enološkog konzaltinga i proizvodnju vlastitih vina koje je donio u Witrinu.

„Moj brand bi se mogao nazvati ekstenzijom svih zamisli koje sam imao u dosadašnjem radu, a nisam imao mogućnosti niti vremena ostvariti ih. U jedno vrijeme moje karijere ozbiljno sam razmišljao otići i raditi u nekim razvijenijim vinskim krajevima, ali sada mi je neizmjerno drago da sam se poslovno i privatno pronašao u Istri. Sva su moja iskustva provučena kroz sve dijelove branda OMO. Malvaziju istarsku sam pratio i proučavao kroz 12 berbi i sada mogu reći da točno znam koji su položaji najbolji za uzgoj ove sorte i kako se treba tretirati, odnosno uzgajati loza da bi se dobio idealan plod“ kazao je na početku predstavljanja svojih vina Milan Budinski točeći prisutnim Facama malvaziju od grožđa koje dolazi iz organskog uzgoja. Malvazija OMO 2020. ne sadrži aditive osim sumpora, kvasci su prirodni, a vino je rađeno bez dokiseljavanja, te uz korištenje samo bentonita.

Face su se jednoglasno složile: ovo je jedna od najmodernijih, ali i najposebnija malvazija koju su probale. „Kad sam u dosadašnjoj karijeri neke boce malvazije otvorio nakon čak pet godina od punjenja, shvatio sam da vino od ove sorte ima potencijal odležavanja. Znao sam da ne mogu od malvazije napraviti vino koje će dugo trajati, ali sam znao da će moja malvazija dati najbolje od sebe dvije godine nakon berbe i nadam se da sam u tome uspio jer ideja je bila ne napraviti vino koje će se svidjeti svima, nego vino koje će ostaviti dojam. Nekima će biti super, nekima ne, ali sve su to dojmovi“ dodao je Budinski koji je u Witrinu donio i OMO Refošk 2020. i dodao kako je za svoje drugo vino odabrao sortu refošk jer je i to sorta po kojoj se prepoznaje Istra, dok teran tek istražuje.

Juraj Sladić, Manuela Maras i Milan Budinski

Crno je vino „nagovorilo“ face da posegnu za konkretnijim okusima sira, pa se oduševljeno grickao Latus Sir u papru, odležan 150 dana, a, čaše koje su već bile „obojene“ crnim kapljicama, punile su se vinom Testament Tribidrag 2019. koje se ističe i simpatičnom etiketom na boci s natpisom koji oponaša rukom pisana slova Tribidrag is the original zinfandel i sa skicom DNK lanca čime podsjeća na prijelomno otkriće koje je pokazalo da je svjetski poznata sorta zinfandel zapravo naša autohtona sorta tribidrag.

 

Veliko zanimanje Face su pokazale za još jedno posebno vino koje su degustirale na današnjem druženju: Testament Pošip Zenit 2018. „Nakon što sam odradio pet berbi u Korlatu, odnosno Badelu, ušao sam 2017. godine u ovaj projekt, odnosno vinariju Testament. Sljedeće godine, odnosno 2018. pošip je dobro rodio, a berba je bila ranije nego ikad, početkom osmog mjeseca. U vinariji (još uvijek privremenoj) imamo hladnjaču u kojoj sam odlučio ohladiti grožđe prije prerade. Ali, imali smo i jednu staru prešu koju sam namjeravao koristiti za svježu varijantu pošipa. Međutim, gumeni balon u preši je pukao i nismo ga mogli pokrpati, a ja sam imao 20 tona pošipa u hladnjači. Pomislio sam: to je to. Gotovo je, dajem otkaz, meni ovo ne treba u životu. Ali, uspio sam se sklulirati, prepoznao veliku priliku da napravim nešto dobro, drukčije. Prva logična ideja je bila da krenemo u maceraciju. Ali, kako prodati 15.000 boca orange vina? A onda sam se sjetio djetinjstva i mog nonića kako je obožavao žutinu. Name, prije se, pogotovo u šibenskom kraju crno i bijelo grožđe prerađivalo na isti način, bez preše, samo s maceracijom. I zato je postojalo crno i žuto vino, ne crno i bijelo – bijelog vina nije bilo. Doduše, onda su žutine bile alkoholne i teške, a ja sam odlučio napraviti modernu žutinu“ objasnio je ponosno Juraj Sladić, a Face su se složile i s guštom ispijale zlatne kapi grickajući sir Latus Veli Jože.

Manuela Maras, Ema i Erik Orbanić, Ivo Pavlović

„Veli Jože je nastao posve slučajno. Naime, napravili smo klasični kravlji sir i ostavili ga na zrenju četiri mjeseca i nismo bili zadovoljni. Ostavili smo ga i gotovo zaboravili na njega. Stajao je tako deset mjeseci i tada smo ga probali te ostali oduševljeni“ ispričala je Ema Orbanić koja je s bratom Erikom u Witrinu donijela tri vrste tvrdog sira iz obiteljske sirane koja još proizvodi skutu, jogurte, ali i jedinu hrvatsku mozzarellu postupkom fior di latte.

Već se zatvorio plac, a Face s placa guštale su u Witrini te slušale priče vrhunskih proizvođača koji su im uljepšali prohladnu subotu. Uostalom, dobra vina i fina hrana uljepšavaju život, a do sljedeće Vinske face s placa u wine shopu Witrina sigurno će se prepričavati doživljaji s ove.