Arhiva oznaka za: Vinarija Vislander

Vino uz žlicu u Nico’su – bistrou u srcu Zagreba

/u /od

U bistrou Nico´s u srcu Zagreba (Augusta Cesarca 4) održano je 17. Vino uz žlicu, eno gastronomski projekt kojim se promovira kultura konzumacije vrhunskih vina i hrane.

Uzvanike iz svijeta medija pozdravio je voditelj bistroa Ivan Srdar, koji se pobrinuo da sve bude na visokoj razini, naglasivši da se kod njih njeguje talijanska kuhinja, a svoje umijeće pokazao je novi chef Marko Rerečić. Vlasnici Nico’sa, koji je otvoren potkraj prošle godine, su Irena Kolovrat i Mario Sabolić, a glavni voditelj bistroa Marinko Čeko trenutno u novu sezonu ‘uhodava’ njihovu istoimenu trattoriju u Dubrovniku.


Prohladnu zagrebačku večer na početku su uljepšali mjehurići pjenušca Memoria, posluženog uz zalogajčiće s Tatarskim biftekom, a predstavio ga je Hrvoje Sarić, voditelj prodaje  Enosophije za zagrebačko područje. Etiketa Memorije napravljena je da zabilježi svečane trenutke tako što se na njoj zaokruži datum i na praznoj crti napiše razlog slavlja. Pjenušac spada u kategoriju Brut nature, rađen je klasičnom metodom, od sorte rajnski rizling s položaja Potkova kod Feričanaca u Slavoniji. Odležao je tri godine u boci, bez dodavanja ekspedicijskog likera.

Toplo predjelo, Raviole punjene ricotta sirom i špinatom u salsi s bosiljkom, također je pratio Rizling (berba 2022.), ali u mirnom obliku, a stigao je iz vinarije Consul iz Vetova, koja se polako i uspješno probija na tržište.

Ravioli punjeni ricotta sirom i špinatom u salsi s bosiljkom

O Consul Winery s prestižnog vinskog položaja u kutjevačkom kraju, nadahnuto je govorila njihova zagrebačka predstavnica Ivana Pranjić. Objasnila je da naziv vinarije priziva doba Rimljana, koji su u tom kraju imali vinograde, a oni samo nastavljaju tradiciju.


Osso bucco, jelo koje se kod nas afirmiralo kroz TV seriju ‘Sopranos’, sporo je kuhana teleća koljenica, a za ovu priliku garnirana je s risottom alla milanese i gremolatom. Dodatni okus dale su tostirane krušne mrvice s češnjakom, peršinom i limunovom koricom, a hercegovačka Blatina barrique 2020. iz podruma Nuić izvrsno je pratila ovaj talijanski specijalitet.

Osso bucco s risottom alla milanese i gremolatom uz tostirane krušne mrvice s češnjakom, peršinom i limunovom koricom

Perjanica hercegovačkih crnih vina, koju su brižno odnjegovali otac Josip i sin Vlatko Nuić, dolazi iz vinograda u Crnopodu, mjestu između Međugorja i Ljubuškog. Tamno rubin crvenu Blatinu odlikuju bogato tijelo i izraženi tanini, pa se bez problema uklopila s Osso buccom osebujnog okusa. Obitelj Nuić privatni i poslovni život vodi na relaciji između Hercegovine i Austrije, pa nitko od njih nije mogao predstaviti vinariju i vino. No, učinila je to vrlo uspješno Renata Cisar koja je, uz vinoljupca Mustafu Topčagića, koautorica projekta Vino uz žlicu.


Mala pauza do novog slijeda jela i vina bila je prilika za upoznavanje s tvrtkom Alpeks gastro koja nudi širok asortiman sitnog inventara za ugostiteljstvo, a predstavile su je Sandra Šicel i Marina Vrban. Alpeks gastro opskrbljuje sve oblike ugostiteljskih objekata, hotelskih lanaca i raznih institucija diljem Hrvatske, a njihova cash & carry trgovina nalazi se u sklopu Family malla u Zagrebu. Praćenjem trendova, poznavanjem proizvoda, kompetencijom i radom, Alpeks gastro postavlja nove prekretnice u opskrbi ciljanih skupina kupaca.

Sandra Šicel i Marina Vrban

Nakon Osso bucca i Blatine prešlo se na malo laganije jelo – Prženi file trlje. Ova još nedovoljno cijenjena jadranska riba obogaćena bjelanjkom i bademima, servirana je uz krumpir salatu s bijelim lukom, radičem, rukolom i pestom od rukole. Glasovima uzvanika pokazalo se da je to bilo i najbolje sparivanje s vinom, Vislanderovom Vugavom 2021.

Prženi file trlje s bjelanjkom i bademima, poslužen uz krumpir salatu s bijelim lukom, radičem, rukolom i pestom od rukole

Iza ove autohtone sorte s otoka Visa krije se zanimljiva obiteljska priča o obnovi vinograda, koju je dijelom otkrila predstavnica vlasnika Sandra Vojković. Vugave su obično malo teže i alkoholnije, ali ova njihova iz prve berbe s Dračeva polja skladanija je pitkija, modernija te je laganija i kremoznija uz zadržanih relativno visokih 12,5% alkohola.

Gastronomska avantura okončana je Pudingom od limuna s kuhanim jabukama u šećernom sirupu, posutim kokosovim mrvicama. Ovaj uzbudljiv desert nije popraćen vinom nego osvježavajućim koktelima od gina i tonica.

Puding od limuna s kuhanim jabukama u šećernom sirupu, posutim kokosovim mrvicama

Ivan Srdar, voditelj bistroa, ujedno je i jedan od ponajboljih hrvatskih miksologa, pa nije čudo da nije mogao odoljeti da nam smiksa koktele od tonica Fever Tree i dvije vrste Gina – Sloe Gin Karolina 58 i Distilled Gin Aldo 52 – iz destilerije Sempervivum iz mjestašca Veleniki kod Poreča, vlasnika Marka Fabića, čiji su destilati nagrađivani na prestižnim svjetskim natjecanjima.

Ivan Srdar, voditelj Bistroa Nico´s

Teranino barrique ovjenčan je zlatnom medaljom u Lyonu, Gin Karolina osvojio je Trophy Grand Gold u Frankfurtu, Gin Aldo srebro na London Spirit Competitionu, Pelinkovac zlato na Vinistri, Istriana barrique srebro na London Spirit Competitionu… A na stolovima su se našli, na volju uzvanicima, kao aperitiv ili dižestiv, njihova komovica Istriana barrique, Pelinkovac i Teranino barrique.

Sasvim posebna maslinova ulja Brenda KuSshh otkrila su zanimljive okuse i mirise s otoka Krka. Uzgajajući bilje na vlastitoj ekološkoj plantaži, domaće i prirodne proizvode ovog brenda osmišljavaju i ručno izrađuju Monika Kovač i Nives Matić. Njihova vrhunska maslinova ulja s pet različitih okusa; ekstra djevičansko, s čili paprikom, s limunom, s narančom i s mediteranskim biljem nikoga nisu ostavili ravnodušnim.


I ovo najnovije izdanje Vina uz žlicu bila je još jedna jedinstvena večer u kojoj se istinski uživalo i ugodno družilo, ali i ponešto naučilo o hrani i vinu, i to na najfiniji mogući način.

Hrvoje Sarić, Sandra Vojković, chef Marko Rerečić, Renata Cisar, Mustafa Topčagić, Ivana Pranjić i Ivan Srdar

Foto: Sunčana Barušić i Nikola Zoko

Jedinstvena Bugava i priča o Vinu za život

/u /od

Veliki poznavatelj i ljubitelj vina, Vjekoslav Madunić uzeo je žestok tempo. Sve češće se pobornici dobrih kapljica i oni željni upoznavanja novih etiketa, ponekad i do sada njima nepoznatih vinara i vinarija ili sorti grožđa sastaju u Češkoj besedi. Ovoga puta bilo je Vrijeme ZA… upoznavanje viške vinarije Vislander.

Darko Lugarić, Sanda Vojković i Vjekoslav Madunić

„Priča o Vislanderu priča je o otočanima – o Višanima i Britancima. Na Visu 1944. godine nije bilo dovoljno hrane, a muškarci koji su to mogli, nosili su puške i ratovali daleko od rodne grude. Na otoku su ostale žene, starci i mala djeca, a dok je oko njih bjesnio Drugi svjetski rat, Vis je skrivao britansku zrakoplovnu bazu koju su koristili i saveznici, uglavnom Britanci. U izolaciji je Višanima nedostajalo hrane, a Britanci su čeznuli za mirnodopskim užicima. Zato su nona Frona i dida Jure s vojnicima s britanskoga otočja sklopili još jedan savez – razmjenjivali su vino za hranu, suhi vojni obrok za plavac. I stoga slogan vinarije Vislander glasi Vino za život“ objasnila je na početku prezentacije vina svoje vinarije Sanda Vojković, koja je u vinariji Vislander zadužena za marketing, odnosno brendig. Naime, upravo zahvaljujući mlađim naraštajima koji su naslijedili vinograde na Visu i obiteljskim ih vezama spojili u jedno vlasništvo, izgrađena je nova, suvremena vinarija s podrumom, obnovljeni su vinogradi i posao se proširio, a ime Vislander malo po malo zauzima značajno mjesto na vinskoj karti Hrvatske.  Vinarijom, vinima kao i crtežima portreta na etiketama, te cijelom pričom vezanom uz vina, noni Franki Vojković, pradjeda Juri Dorotiću i ostalim članovima obitelji, Damir Radica uz Marka i Sandu Vojković odaju svojevrsni hommage.

Na Visu se oduvijek sadila loza, a uništeni vinogradi filokserom nisu se više pretjerano obnavljali, tako da čokota u naše vrijeme ima najmanje. Vis, naš najudaljeniji nastanjeni otok po mnogočemu je poseban, pa tako i po autohtonim sortama koje su tamo preživjele, a danas ih vrijedne ruke modernih vinara revitaliziraju, jer svjesni su da na svjetskom tržištu količinom ne možemo konkurirati, ali ljubiteljima dobre kapljice mogu ponuditi vina od autohtonih sorti koje ne rastu nigdje drugdje na svijetu. Takva je bugava (vugava) kojom je na cijelom svijetu zasađeno samo 15 ha (polovica je u vlasništvu Vislandera). Osim bugave (vugave), vinarija njeguje i sorte plavac mali i kuč (trbljan bijeli).

Prezentaciju je, uz Sandu Vojković i Vjekoslava Madunića, vodio sommelier Darko Lugarić, a dobar je početak bio ispunjen veselim mjehurićima koji su perlali u čašama, jer točio se pjenušac Komiška bonda (strana). Kao bazna sorta odabran je kuč (trbljan bijeli), koji daje svježa, laganija vina izraženijih kiselina, što je idealna baza za pjenušce, a uz tu sortu dodana je i vugava, ubrana u trenutku tehnološke zrelosti pogodne za proizvodnju pjenušavih vina.

Robert Brkić

„Bio mi je postavljen težak zadatak, ali kada sam vidio s čime raspolažem, za mene je to bilo otkriće. Na otoku s toplom mediteranskom klimom ubrali smo grožđe koje je imalo sedam grama kiseline na litru. Nisam niti trenutka dvojio da je kuč odličan za proizvodnju pjenušca, a u ovaj smo dodali 15% vugave“ objasnio je enolog vinarije Vislander, Robert Brkič.

Franjo Francem, enolog i sommelier i Marko Čolić na radnom zadatku

„Iznenađen sam da se na otoku može uzgajati vino od kojeg se radi tako dobar pjenušac i to od sorte od koje su se do sada radila stolna vina, kako smo ih nazivali. Dobiti tako lijepi uradak s perlama… kapa dolje“, kazao je enolog i sommelier Franjo Francem nakon što smo kušali pjenušac. Nakon kušanja mirnih vina – Bugava 2021. i 2022., dodao da bugavu, odnosno vugavu treba njegovati, te da moramo biti svjesni činjenice da se takva vina proizvode samo na Visu i ne mogu se s ničim usporediti. Tu činjenicu svakako treba iskoristiti u dobrom marketingu i biti ponosan na nju.

Kušali smo i Bugavu antique 2021. tako nazvanu jer je sličnija vinu koje se u prošlosti proizvodilo od te sorte. Naime, kada nije bilo inox bačvi, sva su se vina držala u drvenima, pa su vina bila teža, jača, robusnija. Trideset posto vina za etiketu Bugava antique, kompleksno vino s izraženim aromama marelice, badema i tropskog voća, odležalo je u drvenim bačvama od 500 listara, dok je ostatak bio u inoxu.

Vitomir Andrić i Željko Suhadolnik

Uvod u vina od sorte plavac mali bio je Rosé, dakako od plavca malog. Bilo je zanimljivo promatrati reakcije prisutnih kušača i kušačica. Miris ispunjen cvijetom šipka, brusnice i maline u pozadini, sigurni smo, nije oduševio samo ženski dio publike. Ali muški… nekako je ostao rezerviran i sa ispijanjem čaše i s komentarima. Zašto, nije nam jasno, jer u rosé vinu sigurno jednako uživaju žene i muškarci.

Slijedili su plavci – s položaja Milna (2019.), potom s položaja Voščica (2018.) i Ljubišće (2018.). Položaji toliko blizu jedan drugome, a toliko različita vina!  Nakon kušanja čula se rasprava o taninima. Plavci s Visa ne mogu se uspoređivati s teškašima s Pelješca i ostalih otoka, imaju vrlo nježnu strukturu tijela i arome i teško se nose s taninima koje su mnogi osjetili. Ali, posljednji plavac koji smo kušali s položaja Tihobraće plje (2017.) dobio je odobravanje većine – uostalom osvojio je broncu na Decanteru.

Treba još napomenuti da vinarija ima i svoju destileriju u kojoj nastaju rakije travarica i lozovača, likeri od kruške, rogača i oraha, a posebno su ponosni nagin od rogača – 24 Carob Gold Gin. Kao i svaki uradak pod etiketom Vislander i on ima svoju priču: Naime, izraz karat potječe od rogača (carob). U antičkoj su Issi mjerili težinu zlata i dragog kamenjak sjemenkama rogača koje uvijek imaju istu težinu). U rimsko doba zlatnik solidus težio je 24 sjemenke rogača. Tako od davnina 24 karata označava mjeru za stopostotno čisto zlatno, baš kao što danas 24 rogača njihovom ginu daju stopostotni čisti zlatni okus.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Marko Čolić, Sunčana Barušić i arhiva vinarije Vislander

 

Počele zanimljive radionice Vinarta

/u /od

Počelo je razdoblje Vinarta. Prije velikog promenadnog kušanja koje će se održati u Laubi, 3 i 4. ožujka, u zagrebačkom Hotelu Dubrovnik održavaju se vrlo kvalitetne i zanimljive radionice – još u nekima, do sredine idućeg tjedna ima mjesta, pa možete osigurati i svoje na https://grandtasting-vinart.com/hr/radionice_i_ulaznice/

Prvog dana prisustvovali smo na tri: Povratak Zanemarene vugave – Vinarija Vislander, Legradi Plešivica&Tilia Vipava – usporedno kušanje sorti sauvignon i pinot sivi s dva različita terroira i Kozlović – sva vina položaja Santa Lucia.

Jelena Bilanović

Na radionici koju su održali Jelena Bilanović i Robert Brkić imali smo prilike kušati pjenušac od sorte vugava i tri mirna vina. Neki od prisutnih prvi su se puta susreli s ovom sortom koju, zahvaljujući Vinariji Vislander sa Visa čeka svjetla budućnost. Kušanjem vina Bugava Antique iz 2021. vinarija, koja će se još proširiti, dokazala je da ova se od ove sorte mogu raditi i ozbiljna vina.

Matjaž Lemut i Ivan Velikanović

 

Na radionici koju je održao Matjaž Lemut, vlasnik vinarije Tilia iz Vipavske doline i enolog koji je svojim savjetima podigao kvalitetu proizvodnje i mnogih hrvatskih vinarija, usporedno su se kušala vina sorti sauvignon i pinot sivi. Bilo je interesantno primjećivati razlike u vinima koja su proizvedena od grožđa koje je dozrijevalo gotovo na istim zemljopisnim širinama, koja su rađena s istim kvascima, a finese određuju klima, tlo i, kako je napomenuo Lemut – odluka vinara.

Gianfranco Kozlović

Posljednju radionicu toga dana zajednički su održali vinar Gianfranco Kozlović iz vinarije Kozlović i Saša Špiranec i slikom, riječima te ono što su svi priželjkivali, vinima prisutnima dočarali zašto je položaj Santa Lucia u Istri jedan od najvrjednijih vinogradarskih položaja u Hrvatskoj. Nalazi se na 240 metara nadmorske visine nadomak Buja, a površina mu iznosi 25 ha. Prvi nasadi datiraju iz 1961. godine, a tijekom vremena osim pomlađivanja nasada malvazije, obitelj Kozlović je otkrila i posebne pozicije na kojima odlično uspijevaju teran, merlot te cabernet sauvignon. Kozlović Santa Lucia Malvazija 2009. sve je ostavila bez daha i dokazala da malvazija ima velikog potencijala za odležavanje, a teran, za kojeg je Gianfranco izjavio da mu je nakon malvazije nova ljubav i izazov, oduševio je sve prisutne. To je divlje vino kojeg se treba savladati, a kada se to dogodi, postati će veliko vino spremno za dugogodišnje odležavanje.