Ljeto u Slavoniji i Podravini – jedinstveno iskustvo za vikend bijeg

Najtopliji dio godine je stigao pa želite li prije odlaska na more ispuniti vikende prekrasnim izletima u kojima će uživati cijela obitelj – Virovitica s okolicom je odličan izbor.

Virovitica – Dvorac Pejačević

Ovaj divan grad nalazi se na spoju Podravine i Slavonije kojeg određuju prirodne ljepote rijeke Drave i Papuka, ali i bogata povijest koju pričaju muzeji i ulice. Slavoniju i Podravinu krase inovacije ljudi koji na ovom dijelu Hrvatske žive, ‘dobra vibra’ koju destinacija pruža svakom gostu. Ovdje ćete uživati u moćnim pričama dvoraca – neki su muzeji a neki i lijepi hoteli, kušati odlične tradicionalne specijalitete, danu nazdraviti vinima koje kriju vinski podrumi. Kad se zasitite gradskog đira ovaj dio Slavonije će vas sačuvati od jarkog sunca šumskim proplancima i pričama koje čuva Papuk. Ljeto u Slavoniji i Podravini je jedinstveno pa uživajte u njemu poželite li vikend bijeg ili godišnji odmor!

Kako provesti ljeto u Slavoniji i Podravini?
Baza neka bude grad Virovitica. Elegantna i moćna Virovitica spaja Slavoniju i Podravinu, ali i priča priču o obitelji Pejačević koja je oblikovala užu gradsku jezgru današnje Virovitice. U njoj dominira Dvorac Pejačević, koji s parkom spada u jedan od najljepših kulturno povijesnih znamenitosti kontinentalnog dijela Hrvatske, a u kojem je smješten gradski muzej sa stalnim postavom ali i izložbama kroz koje se jača kulturna scena ovog grada. Krenete li u istraživanje Virovitice, do dvorca Pejačević doći ćete preko jednog od pet mostova koji pričaju priče o ljubavi, glazbi, gimnaziji, ali i položaju čovjeka u današnje vrijeme. Svaki od njih posebna je turistička priča koja svakodnevno oduševljava sve više turista koji otkrivaju ovaj grad.

Crkva sv. Roka

Sve što vidite s lijeve i desne strane dvorca Pejačević u Virovitici je zanimljivo – crkva Sv.Roka, zaštitnika grada s prekrasnim ružičnjakom, prolazi u kojima se nalaze zanimljivosti poput klavira kojeg mogu zasvirati baš svi, gimnazija s trgom na kojem se održavaju brojne manifestacije u Virovitici.

I kad pomislite da ste Viroviticu upoznali, saznat ćete nešto novo. Crveno-plava stambena zgrada preko puta dvorca i klupa s brojevima hommage je umjetnici Editi Schubert koja je svojim radom zadužila Virovitičane, a metalna instalacija na istoj strani grada poziv da odsvirate Odu radosti. I da – i zgrada koja se nalazi u blizini je važna (ima zelenu fasadu) – riječ je o prvom hotelu izgrađenom u ovom kraju još u 19.stoljeću.

Andrea i Damir Kaša, Podrum Vineda

Kad ste u Virovitici svakako danu nazdravite čašom vina u kojoj se spaja moćna Podravina i zlatna Slavonija. Jedinstveni doživljaj, nedaleko centra grada nudi podrum Vineda. Nalazi se u selu Vukosavljevica u srcu Virovitičkog vinogorja na pjeskovitom tlu koje je uvelike doprinijelo tome da pod etiketom ove vinarije možete kušati pitka vina s posebnim aromama.

Osvježenje će vam u toplim mjesecima biti Vineda pjenušac Chardonnay, Graševina, Rose crni pinot a u sklopu degustacije u ovom podrumu poslužit će vam domaće specijalitete koji na tanjuru spajaju Podravinu i Slavoniju.

Pustara Višnjica

Iz grada u prirodu!
Virovitica pruža mogućnost da s betona pobjegnete u prirodu koja je ovdje veličanstvena. Komadić raja, kako mnogi nazivaju Pustaru Višnjicu udaljena je od Virovitice svega 20-ak kilometara, a nalazi se na ravnici koja spaja obronke Papuka i rijeke Drave. Riječ je o imanju bogate povijesti (dio nekadašnjih naselja bezemljaša, tzv. „pusta“ na kojem je nekad bila ambulanta i škola) koje je danas pretvoreno u prekrasno imanje otvoreno manjim i većim grupama ljudi.

Pustara Višnjica

Na ovom se mjestu može boraviti i nekoliko dana, a kad spustite kofere znajte da vas ovdje čeka jedinstven doživljaj – uživat ćete u ukusnoj domaćoj hrani, a na imanju naučiti timariti konje, jahati, raditi u štali, hraniti jelene, voziti se kočijom, vrtlariti u tematskom vrtu, pohađati gastronomsku, slikarsku i mnoge druge radionice. Za sve one koji vole biciklirati od Pustare Višnjice vodi obilježena cikloturistička ruta uz rijeku Dravu i planinu Papuk.

Park prirode Papuk – slap Skakavac

Ljeto na Papuku
Slavonski ljepotan Papuk prostire se na površini od 226 četvornih kilometara i prvi je geopark Hrvatske. Spada u park prirode / UNESCO svjetski geopark i u ljetnim mjesecima pruža odlično osvježenje. Papuk je vrlo inspirativan, pričajući priču o grofovima koji su tu živjeli, zabavan za cijelu obitelj bez obzira krenete li u park šumu Jankovac na kružnu šetnju sve do slapa Skakavca ili se popnete u Sekulinačke planine koju karakterizira look prašume s dominacijom šume bukve i jele stare preko 150 godina.

Geo info centar Voćin

Na ulazu u park prirode Papuk, u pitoresknom mjestu Voćin nalazi se jedinstveni Geoinfo centar. Smješten je u modernoj zgradi na dvije etaže s jako zabavnim 6D kinom u kojem možete pogledati filmić u trajanju od 20 minuta i saznati sve o prošlosti ovog prirodnog lokaliteta. Nakon što ćete pogledati film obilazak ovog dijela se nastavlja kroz postav geologije, biologije i kulturno-povijesne baštine – koji su praćeni multimedijalnim sadržajima (interaktivni ekrani, virtualna stvarnost u nišama), vjernim prikazima i rekonstrukcijama te stvarnim artefaktima i dijelovima prirode. Dio posjetiteljskog centra je geo kapsula kao prostor za dječje radionice te geo bar, prostor za odmor i okrjepu te geo suvenirnica.

 

Foto: Nikola Zoko, Sunčana Barušić i arhiva Park prirode Papuk

Egzotična papiga Pablo u Botanistu proslavila 5. rođendan

Prekrasna zelena oaza Botanist, koja nam u ovim vrućim mjesecima pruža prijeko potreban hlad i spaja nas s prirodom, proteklih je dana bila dom zaista posebnoj ljetnoj zabavi za cijelu obitelj. Povodom drugog rođendana Botanista i Pablos bara, ali i jubilarnog petog rođendana već prepoznatljivog ljubimca, papige Pablo, ovaj najljepši zagrebački zeleni vrt okupirale su egzotične papige iz cijele regije, klaunovi, zabavljači na štulama uz mnoštvo zabavnih iznenađenja koja su oduševila sve generacije.

Stoljetna stabla u prekrasnom vrtu Botanista tako su nakratko nastanile egzotične are, kakadui, šljivoglave papige i druge vrste koje su svojim šarenilom perja, simpatičnom pokojom izgovorenom riječi i druženjem s posjetiteljima probudile ljubav prema ovim prekrasnim životinjama. Najveće zanimanje zaokupio je slavljenik, žutočela amazona Pablo, koji je ujedno i simbol ovog jedinstvenog mjesta po kojem je caffe bar dobio ime.

Pravu čaroliju za najmlađe donijele su prekrasne face painting kreacije, ali i zabavni nastup mađioničara čiji su trikovi maštu pretvorili u stvarnost. Klaunovi su puhali balone, make up artistice djeci su slikale zanimljive likove na licima, a zabavljači na gotovo dva metra dugim štulama su izmamili osmijehe na brojna lica.

 “Veseli me što smo i ove godine uspjeli obilježiti dvije godine od otvorenja restorana i bara, a posebno me veseli što smo ovih godina puno napredovali unatoč brojnim izazovima u poslovnom svijetu. Kao i obično, tu godišnjicu slavimo kao rođendan našeg ljubimca Pabla. Drago nam je što smo okupili brojne nove i već znane goste, njihovu djecu i ljubimce, te se veselimo što smo ih imali prilike ugostiti i pružiti im nesvakidašnje iskustvo.”  – istaknuo je vlasnik ove popularne gastro oaze Antonio Križić.

Antonio Križić i slavljenik Pablo

Uz neodoljivo uređenje restorana kao i vrta koji ga okružuje koje je jednako lijepo danju kao i noću kad se pali mnoštvo lampica, posjetitelji su uživali u vrhunskim gastro delicijama i home made koktelima. Kako se ipak nalazimo na kontinentalnom dijelu, najčešći odabir bio je upravo kontinentalna kuhinja začinjena sezonskim namirnicama.

Proljetno – ljetnu gastro priču Botanista obilježava tatarski biftek i goveđa koštana srž. Ovaj specijalitet prepun minerala i vitamina osvaja kao ukusan namaz na prepečenom kruhu uz nekoliko kapi maslinovog ulja. Tu je je istarska purica s vrganjima, pinjolima i tostiranim jabukama. Menijem dominira i sporo pečena janjeća plećka s mladim krumpirom i povrćem te teleće pečenje koje se topi u ustima.  Tu su i biftek odležan u maslinovom ulju poslužen uz pire sa tartufima i narom te odličan izbor jela sa roštilja na drveni ugljen.

Tatarski biftek i goveđa koštana srž.

Pravu čaroliju okusa za nepce pak predstavlja toplo-hladna ljetna kombinacija kolača od kraljevske datulje u bijelom karamelu s zamrznutim šumskim voćem šumskim voćem. Njezina slatkoća nadopunjena je posebnim Botanist receptom od bijele karamele, a šumsko voće cijeloj priči daje raznolikost okusa i posebnu čar i osvježenje.

Kolač od datulja

Idealan ručak ili večera, gastro specijaliteti u prekrasnom zelenom okruženju Botanista prava su čarolija za nepce u kojoj ćemo s obitelji i prijateljima s veseljem predahnuti od ljetnih vrućina.

 

Na Rimskim danima u Vinkovcima otkrili smo recepte za kruh i jela gladijatora

Vinkovci su proteklog vikenda postali Rimkovci, a grad se na poseban način vratio u vrijeme Rimskog carstva. Doživljaj je jedinstven, a Vinkovci su ponovo pokazali kako su pravi biser hrvatskog turizma. Manifestacija je održana jedanaesti put, grad je bio prepun ljudi iz okolnih gradova ali i turista. Ne čudi kako se tražio krevet više.


Ono najglavnije u Rimskim danima događalo se u gradskom parku Lenije koji je postao pravi Rimski grad. U središnjem dijelu bila je Arena, oko nje tabor, a kako priliči gradu dio je bi kreiran i kao sajmište. Upravo na njemu najživahnije je bilo oko štandova na kojem su učenici Poljoprivredno šumarske škole Vinkovci – RCK Vinkovci smislili nekoliko zanimljivih radionica – pleli su vjenčiće od lovora, smilja i lavandina, mjerili okupljene pokazujući u koju vrstu gladijatora spadaju ali i pričali o vrlo važnoj temi – hrani gladijatora.

Na tom je štandu mirisao kruh, jele su se tople kaše, a učenici Romina, Larisa, Veronika, Valeria i Luka nisu štedjeli riječi kako bi opisali što su sve pripremili za Rimske dane ove godine.

“Upoznajemo širu javnost, ali i potencijalno buduće učenike s načinom rada naše škole čiji je puni naziv Poljoprivredno šumarska škola Vinkovci – RCK Vinkovci. Kao Regionalni centar kompetentnosti za poljoprivredu uz najmoderniju opremu i digitalnu tehnologiju svojim učenicima i polaznicima u podsektoru poljoprivrede pružamo znanja i vještine kako bi zavoljeli ono što rade i postali izvrsni u tome. Svojim redovnim obrazovnim programima i programima obrazovanja odraslih nastojimo pružiti najkvalitetnije znanje i vještine u poljoprivredi.” – rekla je ravnateljica škole Ružica Zucić dodajući kako je škola fokusirana na stalni razvoj i inovacije kako bi pratili trendove u poljoprivredi te bili u skladu s potrebama tržišta rada. Predanim radom i kvalitetnim školskim programom škola nudi mogućnost uključivanja u Erasmus+ projekte i različite  izvannastavne aktivnosti kroz koje učenici uvježbavaju javni nastup i razvijaju svoju kreativnost koje će ih učiniti prepoznatljivima i konkurentnijima na tržištu rada.


Jedan od načina da pokažu što su sve naučili tijekom svog školovanja učenici su pokazali na XI. Rimskim danima na kojima sudjeluju od početaka ove manifestacije. Posjetitelji školskog štanda imali su priliku kušati pekarske proizvode ispečene po recepturi starih Rimljana, kao i najčešće gladijatorske obroke u čijoj su izradi sudjelovali učenici smjera Pekar i izvannastavna skupina Mladi povjesničari smjera šumarski tehničar, a u okviru projekta „Kruh kroz povijest“ kojeg vodi nastavnica povijesti Ružice Lenđer.

“Tijekom izvannastavnih aktivnosti osnovnih i srednjih škola te učeničkih domova u školskoj godini 2023./2024., a za čiju je provedbu financijska sredstva osiguralo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, učenici su zaključili da je u gladijatorskoj prehrani prevladavala hrana bogata ugljikohidratima kao što je ječam, ali i druge žitarice te grahorice poput boba ili leće. Tome u prilog išao je naziv koji ih je pratio kroz povijesne izvore: hordearii (doslovno prevedeno: ječmeni ljudi ili „oni koji jedu ječam“)” – rekla je profesorica Lenđer, a učenici su priču potkrijepili činjenicom kako su baš zbog takve prehrane gladijatori imali povećanu tjelesnu masu i salo, koje ih je štitilo u borbama bez oklopa od dubljih rana nastalih od mača, noža ili trozupca.

Mirisne zdjelice i kruh na stolu učenici su opisivali vrlo stručno učeći prolaznike i to kako se prehrana starih Rimljana uvelike razlikovala. I tad je bila velika razlika između bogatih i siromašnijih Rimljana, kao i vojnika i gladijatora.

“Općenito je vrijedilo pravilo: što je tamniji kruh, to je niži stalež. U današnje vrijeme imamo upravo obrnutu situaciju. Međutim, ono što je vrlo zanimljivo jest povijesna činjenica da se u doba starih Rimljana kruh pekao i dijelio o trošku države, a stabilnost njihove države ovisila je upravo o podjeli žitarica po glavi stanovnika” – objasnili su učenici, a mi smo od njih dobili recepte za kruhove koji bi se trebali naći na jelovnicima suvremenih gladijatora. Posebno jer su nutritivno zdravi a umjesto u stvaranju suvišnih kilograma djeluju na stvaranje mišićne mase. Ispecite, pa javite dojmove!

Foto: Nikola Zoko i Sunčana Barušić

Panis Quadratus

Sastojci:

850 g integralnog pšeničnog brašna

40 g svježeg kvasca ili startera

500 ml tople vode

7 g soli

7 g maka

7 g sjemenki komorača

30 g nasjeckanog lista peršina

 

Postupak:

U brašno dodati sve suhe sastojke: mak, sol, komorač i nasjeckani peršinov list te sve dobro promiješati. Dodati vodu i dignuti kvasac (ili starter) te zamijesiti tijesto. Ostaviti tijesto na toplom mjestu da fermentira sat vremena. Tijesto premijesiti na radnoj površini, oblikovati u kuglu pa ponovno ostaviti da fermentira pola sata do sat. Zagrijati pećnicu na 190 C. Gornju površinu tijesta obilno posuti brašnom te kuhinjskim koncem ili špagom omotati dva puta kuglu tijesta po sredini te zavezati mašnu. Tupom stranom velikog noža gornju površinu tijesta podijeliti na osmine, tj. utisnuti 8 jednakih trokuta. U sredini kugle tijesta probušiti rupu, tj. napraviti šupljinu. Peći kruh oko 60 min na 200˙C

Jeste li znali?

Štruce ovog kruha oblikuju se na poseban način. Oko svakog kruščića vezuje se špagica. To i nije čudno s obzirom da se kruh pekao za prodaju pa se tako odmah prije pečenja pripremao za trgovanje. Zanimljivost je da se nosio se na motkama, na kojima je visio upravo uz pomoć te špagice, a to je za stare Rimljane bilo važno i zbog praktičnosti, a i zbog higijene kako bi se izbjeglo njegovo bespotrebno dodirivanje.

 

Kruh od ječmenog i pirovog bijelog brašna

Sastojci:

375 g ječmenog brašna

375 g pirovog brašna

1 žličica sode bikarbone

1 žličica praška za pecivo

1 žličica lanenih sjemenki

1 žličica soli

375 g mineralne vode

3 žlice maslinovog ulja

 

Postupak:

Pomiješati sve sastojke i kuhačom dobro promiješati. Prebaciti smjesu u kalup obložen papirom za pečenje ili u vatrostalnu posudu. Peći na 200°C oko 45 minuta.

Libum – žrtveni kruh u antičkom Rimu

Sastojci (za dva kruščića):

300 g ovčjeg feta sira (pola količine se može zamijeniti i sa 150 g svježeg kravljeg sira)

150 g glatkog brašna

1 vrlo malo jaje ili pola većeg jajeta

lišće lovora

Priprema:

Nadrobiti i pomiješati sireve pa ih prstima utrljati u brašno. Dodati jaje i umijesiti mekano tijesto. Oblikovati dva kruščića, zarezati svaki nožem na osmine i položiti na lim za pečenje obložen lišćem lovora. Peći 40-50 minuta na 200-220° C.

 

Savillum – slatki kruh

Sastojci:

100 g pšeničnog oštrog brašna

200 g feta sira

1 maleno jaje ili pola većeg

1 žličica meda

Za premazivanje i  posipanje:

1-2 žlice meda

1 žlica maslinovog ulja

malo maka

 

Priprema:

Fetu narezati na kockice i još dodatno usitniti vilicom pa pomiješati s brašno. Dodati med i jaje, umijesiti glatko tijesto, oblikovati kruščić i načiniti nožem četiri uzdužna zareza. Peći u uljem namazanoj keramičkoj ili vatrostalnoj posudi s poklopcem oko 40 minuta na 200°C. Nakon dvadesetak minuta premazati medom i maslinovim uljem, posuti makom i ostaviti još deset minuta da se peče pokriveno, a nakon toga skinuti poklopac i peći još desetak minuta da dobije koricu.

 

Panis militaris – vojnički kruh

Sastojci:

1 kg grubo samljevenog zrnja od pira, pšenice ili raži

0,5 l vode

sol

lovor (podloga za pečenje)

 

Priprema:

Od svih sastojaka, osim lovora, zamijesiti žilavo tijesto i oblikovati lepinje. Na lepinjama napraviti radijalne ureze da se kruh lakše lomi. Ispeći na listovima lovora.

 

Gladiatorum pulticula – Gladijatorska kaša

Sastojci:

300 g ječmenog griza

50 g sjemenki lana

20 g sjemenki korijandera

1 žličica soli

100 ml maslinovog ulja

800 ml vode

 

Priprema:

Sjemenke lana i korijandera samljeti, pomiješati ih s grizom od ječma i kuhati u vodi na srednjoj temperaturi uz stalno miješanje sve dok smjesa ne postane gusta kaša. Po potrebi dodati još vode. Gotovu kašu posoliti i preliti maslinovim uljem.

Jeste li znali?

Recept je rekonstrukcija prema pisanim fragmentima nađenim u Pompeji u školi za gladijatore, a zapisao ga je Plinije Stariji koji je stradao u erupciji Vezuva.

 

Pulticula fabata – Ječmena kaša s bobom

Sastojci:

250 g ječma

150 g boba

100 ml maslinovog ulja

1 glavica luka, sitno sjeckanog

3 režnja češnjaka, sitno sjeckanog

1 šalica vinskog octa

celer

voda

sol

Priprema:

Bob ako je osušen, potopiti u vodu dan prije kuhanja. Pomiješati sve sastojke i skuhati ih. Propasirati pa preliti vinskim octom.

 

Ječmena kaša sa suhim voćem

Sastojci:

ječmena kaša

kefir

suho voće (grožđe, šljive, datulje)

Priprema:

U veliki lonac staviti ječam i uliti toliko vode da prekrije ječam. Zakuhati vodu, a nakon što proključa, poklopiti lonac i kuhati 30 –45 min. Kaša se kuha dok ne upije svu vodu, a ječam ne utrostruči volumen i postane mekan. Ostaviti 15 min. bez miješanja, a prema potrebi ocijediti višak vode.

Krenite na kraljevski vikend – razgledajte dvorce Posavja!

Prijeđete li granicu Hrvatske sa Slovenijom, prvo što ćete ugledati kod susjeda svakako su Mokrice. Riječ je o srednjovjekovnom kaštelu okruženom perivojem s dvjesto godina starom šumom, mjestom koje je oduvijek dobro poznato po odličnoj gastronomskoj ponudi, kraljevskom odmoru, kulisi za brojna vjenčanja i snimanje spotova (1988 se pojavio u video spotu grupe Pet Shop Boys u pjesmi Heart.) ali i golf terenima poznatim u Europi.

Ali, Mokrice nude mnogo više, a u Posavju – pitoresknom dijelu slovenije može se istražiti i razgledati još dvoraca! Naime, naši susjedi odnedavno se mogu pohvaliti odličnim turističkim projektom Dvorci Posavja u kojeg je uključeno čak šest različitih dvoraca s jedinstvenim pričama u kojima će uživati i mali i veliki gosti. Obići ih možete parcijalno – kombinirajući izlet s ostalim atrakcijama ovog kraja ali i sve zajedno objediniti u jednom kvalitetnom vikend izletu tijekom kojeg ćete spavati u uvjetima dostojnim kraljeva.


Kako obići Dvorce Posavja? Živite li u Zagrebu znajte da ćete napraviti krug u radijusu od 70-ak kilometara. Priču započnite u već spomenutom Dvorcu Mokrice koji može biti i „baza“, za noćenje. Naime, Mokrice u   ponudi imaju hotelski smještaj visoke kategorizacije, a prenoćiti se može i u dvorcu Sevnica (apartman), dok dvorac Podsreda ima ugodne sobe s pogledom na Kozjanski park prirode.

Dvorac Mokrice

Prekrasa renesansni dvorac s pogledom na Posavje dvorac isprva je bio četverokutna kula sagrađena u 4. stoljeću u vrijeme Rimskog Imperija a koristila se isključivo u obrambene svrhe. Čuvala je put koji je povezivao Rim s istokom Europe, cestu od Ljubljane (Emona) do Siska (Siscia), koja je vodila preko rimskog grada Neviodunum (danas selo Drnovo kod Krškog) i Andautonie (Ščitarjevo kraj Zagreba).

Utvrda se kao dvorac prvi put pojavljuje u spisima kao kastel Mokriz godine 1444. a od tada, pa sve do 1977. godine u njemu su boravili mnogi koji su ga i oblikovali. Dvorac skriva priču o tome koliko je utjecaja na ovo velebno imanje imala obitelj Gregorijanec (vladali su njime 100 godina) pretvarajući gotski kastel u renesansni dvorac, tko je sve bio zatvoren u tamnice ovog dvorca (legenda kaže kako je u mraku ispod dvorca bio zatočen i veliki vođa seljačkih buna Matija Gubec), ali i tko je sve živio u dvorcu u novijoj povijesti.

U romanima Augusta Šenoe, Zlatarevo zlato, često se spominju Mokrice dom obitelji Gregorijanec. Izgled perivoja u kojem se danas nalazi dvorac osmislio je Gustav Auersperg nazivajući ga Engleskim parkom u kojeg je dao postaviti kipove četiri godišnja doba, a upravo ova obitelj bila je zaslužna i za nastanak kamenog mosta. Lančani drveni most još se uvijek nalazi na ulasku u dvorac i smatra se jednim od najljepših primjeraka u Europi.

Zanimljiv je i podatak da je u dvorcu u 17. stoljeću živjela Barbara Moscon, rođena Drašković koja se, kako legenda kaže, zbog nesretne ljubavi, bacila s kule. Priča se da njezin duh još danas opsjeda dvorac. Ali, ne brinite, boravak u Mokricama je opuštajući i divan, a mnogima je upravo ovo mjesto idealna baza za otkrivanje okolice.

Mokrice su vrlo često kulisa za vjenčanja koja se mogu održavati na otvorenom ili u kuli koja nosi naziv Viteška dvorana. Zanimljiv je podatak kako su se početkom 90-ih godina prošlog stoljeća na ovom mjestu pregovarali predstavnici slovenske i hrvatske države. Uz to, na imanju se nalazi Forest hotel Žitnica koji je, kako samo ime kaže nekad bilo mjesto za čuvanje žita. Danas je to luksuzna depandansa s ugodnim sobama i apartmanima u kojima ćete spavati u miru budeći se uz cvrkut ptica.

Unutar ovog hotela nalazi se i velika dvorana zvana Barbara, idealna za proslave i sastanke, što omogućuje da na ovom mjestu boravi i veća skupina ljudi. Doručak će vam poslužiti u Restoranu 1444 na prvom katu dvorca u kojem možete uz uživati i u večeri promatrajući zalazak sunca.

Budući da je dvorac Mokrice poseban po spoju čovjeka i prirode, boravite li ovdje lako se i sami možete ‘spojiti’ s prirodom. Tijekom dana može se uživati u pikniku u prirodi koji vam, baš kao nekad, poslužuju na području Engleskog parka.

Dvorac Mokrice od 1992.godine imaja i golf igralište visokog standarda na kojem djeluje i istoimeni golf klub zbog kojeg ovo mjesto posjećuju igraći golfa iz cijelog svijeta. Boravite li u Mokricama svakako isprobajte ogledni sat golfa nakon kojeg će vas preplaviti emocije – nećete znati jeste li se više zaljubili u golf ili prirodu koja je na ovom mjestu očaravajuća.

Mokrice se nalaze u blizini Termi Čatež pa boravak u ovom dvorcu kombinirajte s aktivnostima u termama koje su udaljene od dvorca samo pet minuta vožnje automobilom. Istražite kombinirane ulaznice na Ljetnu Termalnu rivijeru, ali i wellness opuštanje.

Kostanjevica na Krki – Muzej moderne i sodobne umjetnosti s galerijom Božidara Jakca

Odlučite li da Mokrice budu polazna točka istraživanja dvoraca Posavja,    krenite prema Kostanjevice na Krki. Zanimljiv je to gradić bogate povijesti kojeg posebnog čini impozantni dvorac sa središnjom crkvom.

Njegova priča vezana je za život redovnika na ovom području – samostan Marijin Studenac osnovan 1234. godine, sve je do njegovog ukidanja 1785. godine predstavljao je središte vjerskog, prosvjetiteljskog i gospodarskog života ovog kraja čiji je današnji oblik u najvećoj mjeri sačuvala samostanska crkva, koja je jedan od najljepših primjera rane gotske i kasnije barokne arhitekture u Sloveniji.

U crkvi se u organiziraju mnogobrojni koncerti ali i svečanosti. A što se događa u prostorima mirnog samostana? On je ne tako davne 1974. godine postao Galerija Božidar Jakca. Ime je dvorac/galerija dobila po jednom od najpoznatijih slovenskih ekspresionista. Osim njegovih djela Galerija stalnim izložbama predstavljena i umjetnike poput Jožeta Gorjupa, Francae i Toneta Kralja, Francata Goršea, Janeza Boljka, Zorana Dideka, Bogdana Borčića i Pleterske kolekcije europskih slikara, čiji je vlasnik monaški samostan Kartuzija Pleterje.

Od 1961. godine u Kostanjevici na Krki održava se i Međunarodni simpozij kipara Forma Viva, koji se smatra najstarijim djelujućim simpozijem na svijetu. Tijekom svih godina simpozija izrađeno je više od 100 skulptura od drveta, koje su izložene u neposrednoj blizini Galerije Božidar Jakac i u Kostanjevici na Krki, a koje možete razgledati u prekrasnoj šetnji prirodom.

Na ovom mjestu u miru i posebnom spokoju možete uživati u umjetnosti dostupnoj svima, a u jednom od programa koji su namijenjeni posjetiteljima probudit će umjetnika u vama. U radionici u prizemlju dvorca možete napraviti svoju vlastitu grafiku, ali i zaviriti u vinski podrum i čuti priču o Cvičeku, vinu ‘rođenom’ u ovom kraju. Za razgled Galerije Božidar Jakac, muzeja Moderne i sodobne umjetnosti potrebno je izdvojiti dva sata, a doživljaj koji ćete ponijeti s ovog mjesta ‘nosit’ će vas danima.

Posavski muzej Brežice
Nedaleko od Kostanjevice na Krki, u strogom centru Brežica nalazi se Posavski muzej Brežice. Impozantni renesansni dvorski objekt iz 16. stoljeća, oduševljava svojom prekrasnom baroknom unutrašnjošću i posebnim biserom – Viteškom dvoranom jedinstvenom u Sloveniji.

U razgled  dvorca možete krenuti uz vodstvo ali i sami uživajući u odličnom interaktivnom sadržaju dostupnom svim uzrastima. Posavski muzej Brežice već od 1949. godine predstavlja baštinu Posavja, od njegovih najranijih dana do danas. Arheološka zbirka pripovijeda priču prapovijesti, a saloni kroz koje prolazite promatrajući suvremen život koji prolazi te kako je izgledao život na ovom mjestu kad je dvorcem vladala obitelj Attems. Upravo oni su dvorac pretvorili u rezidenciju prilagođavajući prostor vlastitim afinitetima.

Glavni dijelovi dvorca stubište, kapela i Viteška dvorana oslikani su, a dvorana je obnovljena 2011. godine i predstavlja jedinstveni primjer baroknog svjetovnog zidnog slikarstva u Sloveniji. Posavski muzej Brežice žila je kucavica ovog malog grada u kojem se održavaju brojne izložbe, radionice (poput radionice izrade nakita od mjedi – slitina bakra i cinka), koncerti, razne kulturne manifestacije i svečanosti, događanja, priredbe, ali i vjenčanja. Kad ste u Posavskom muzeju Brežice svakako zavirite i u dvorsku trgovinu u kojoj se nalazi odlična ponuda ručno rađenih suvenira koji su dio projekta Brežice select a u kojeg su uključeni lokalni kreativci iz svih segmenata.

Dvorac Rajhenburg

Sa šezdeset metara visokog kamenog gata iznad ušća potoka Brestanice u rijeku Savu područje je stoljećima kontrolirao dvorac Rajhenburg. Najstariji romanički dio svjedoči o prvobitnoj gradnji između 1131. i 1147. godine pod nadbiskupom Conradom I, a dvorcem i pripadajućim posjedom stoljećima su upravljali legati koji su mu dali ime Dvorac Rajhenburg (njemački Reichenburg). Nasljednici obitelji koja je vladala dvorcem počeli su dodavati suvremenije elemente i postupno stvorili ono čemu se danas dive mnogi posjetitelji.

Godine 1881. Rajhenburg su kupili redovnici trapisti pretvarajući ga u samostan koji je djelovao do travnja 1941. godine, kada su njemački okupacijske su vlasti u dvorcu i pripadajućim gospodarskim zgradama osnovale deportacijski logor Slovenije.

Godine 1947. raspušten je red trapista, a dvorac i njegova imovina nacionalizirana da bi se godinu dana kasnije, na ovom mjestu otvorio Ženski odgojno-popravni dom, a kasnije i drugi odgojni domovi i institucije. Od 2004. godine ovaj prekrasan dvorac je u vlasništvu Općine Krško a svojim stalnim postavom i brojnim manifestacijama omiljeno je mjesto kako domaćih tako i stranih ljubitelja umjetnosti i povijesti. Hodajući kroz prostore ovog dvorca svaki posjetitelj dobiva uvid u razvoj dvorske arhitekture od romanike, gotike i renesanse do suvremenog doba. Dvorac u svojoj unutrašnjosti krije i dvije kapele – romaničku iz 12. stoljeća i gotičku iz 16. stoljeća. Renesansni dnevni boravak s luksuznim dvoranama završava freskama bogato oslikanom prostorijom.

 

Stalni postavi Muzeja daju uvid u doba kada su u dvorcu djelovale kaznenen ustanove, posjetitelji mogu razgledati dvorski namještaj iz zbirki Narodnog muzeja Slovenije, doznati i povijesti vitezova za vrijeme Jurja III u novootvorenoj izložbi Vitezovi danas, ali i razgledati originalne medalje koje je osvojio Primož Kozmus, jedan od najuspješnijih slovenskih sportaša.

Dvorac Rajhenburg jedan je od najvažnijih spomenika srednjevjekovnog dvorca arhitekture u Sloveniji, zbog čega veliki naglasak stavljen na povijest gradnje zgrade. Ono što oduševljava na ovom mjestu je činjenica da je dvorac u potpunosti otvoren svakom posjetitelju i da nakon razgledavanja postav možete uživati u jedinstvenom vinskom podrumu Peninoteki s odličnom zbirkom pjenušavih slovenskih vina ili pak kušati fine dining zajlogaje u restoranu A3 gdje se sljubljuju okusi Slovenije.

I dvorska trgovina je posebna. Suveniri su Slovenski, većina je ručno rađena, a kako u jednom dijelu dvorca puno slušate o čokoladi koju su na ovo područje donijeli i proizvodili Trapisti red je da kući ponesete i slatki suvenir – Brestničku čokoladu.

Dvorac Sevnica

Od Dvorca Rajhenburg, u samo dvadeset minuta lagane vožnje stići ćete u još jedan divan dvorac Posavja. Riječ je o dvorcu Sevnica koji ponosno bdije nad istoimenim gradom. Sagrađen  je u prvoj polovici 12. stoljeća, a u pisanom se obliku spominje 1309. godine kao “castellum Liechtenwalde”. Kroz povijest dvorac je bio dom brojnim obiteljima koje su ga uvelike oblikovale, a o čemu govori postav dvorca, ali i mondeno ljetovalište za bogataše Austro-Ugarske. U nekim spisima tog vremena Sevnica se opisuje kao mjesto blage klime, prekrasnog položaja (blizina planine Lisca) i divnih eno gastro užitaka.

Tako je i danas – Dvorac Sevnica je omiljeno mjesto brojnih domaćih i stranih turista, koji ga posjećuju a nakon njega razgledavaju istoimeni grad u kojem turizam počinje 1862.godine u trenutku izgradnje željeznice.

dvorcu Sevnica se u novije vrijeme održavaju brojne manifestacije,   u parku ispred dvorca moguće je izreći sudbonosno „da“, ali i proveseliti se u atriju dvorca. Za vrijeme lošijeg vremena vjenčanja se održavaju u kuli dvorca gdje se nalazi posebno dizajnirana sala za građanska vjenčanja, a svejčanoj atmosferi doprinose i zidovi oslikani kompozicijom Četiri godišnja doba.

Zadnja vlasnica dvorca, grofica Mathilde Arco-Zinneberg,   nije ni znala za prekrasne freske iz 17. stoljeća (dao ih je naslikati baron Janez Khisl), koje su se krile ispod silnih naslaga boja i tapeta njene lovske sobe. Otkrivene su tek u vrijeme renovacije dvorca 1973. godine.

U dvorcu Sevnica nalazi se podrum Modre Frankinje u kojem je moguće uživati u degustaciji vina, a kad krenete iz dvorca prema Sevnici uživajte u energetskim točkama drveća koje se nalaze u parku. U sklopu dvorca Sevnica nalazi se dvorski apartman u kojem je moguće prespavati ali i boraviti dok krenete u istraživanje Sevnice, jednog od bisera Slovenskog turizma.

Dvorac Podsreda

Skriven u prekrasnoj šumi, na kamenoj stijeni nalazi se dvorac Podsreda. Vrata imanja otvaraju se kao nekad, a dvorski park otkriva živahnost nekadašnjih stanovnika. Dvorac Podsreda jedinstveno je mjesto gdje se i danas spaja priroda i čovjek. Kao u svakom dvorcu ovog tipa, tako i u ovom, danas postoji stalni postav koji priča priču o povijesti ovog kraja ali i načinu života unutar utvrda.

Dvorski zakupci i stanovnici izgled Podsrede su često mijenjali, sve dok 1617. godine nije postao trajni posjed grofa Sigmunda Tattenbacha. U godini 1848. godine imanje je kupio knez Weriand Windischgrätz, zahvaljujući kojem je dvorac dobio današnji izgled. Nakon Drugog svjetskog rata dvorac postaje vlasništvo države, a od 1983. godine njime upravlja Kozjanski park, prekrasan Slovenski park prirode.

Kako razgledati dvorac Podsredu? U najstarijem dijelu dvorca dostupna je stalna izložba slika Franceta Slane s radovima iz različitih razdoblja umjetničkog stvaranja.

U spomen na sv. Emu uređena je njena spomen soba, jer je dvorac jedna od točaka na Eminom hodočasničkom putu koji povezuje mjesta koja se odnose na život i rad Eme Krške.

U nekadašnjim dvorskim humbarima i u potkrovlju predstavljeni su slovenski i strani umjetnici te fotografi, a ako je dovoljno tiho u potkrovlju ćete vidjeti i koloniju šišmiša. Budući da se dvorac nalazi u srcu parka prirode Kozjanski park u njegovom se podrumu nalazi izložba koja priča priču o prirodi, staništima, biosferi Kozjanskog koji je dio projekta Natura 2000.

Dvorsko dvorište se polako priprema na Glazbeno ljeto u dvorcu Podsreda, kojeg će popuniti glazbenici ali i zaljubljenici u prirodu. Poseban doživljaj za mlade i stare svakako je interaktivna igra „Potraga za blagom“ koja omogućuje razgled dvorca na malo drugačiji način.

Dok istražujete dvorac svakako zavirite i u bočnu stranu gdje se nalaze uređene sobe. Naime, u ovom se dvorcu može prespavati s pogledom na prošlost i sadašnjost a kako je dvorac na specifičnom mjestu sve smještajne jedinice su u skladu s prirodom. Spavaonice su namještene ručno rađenim namještajem, u sobama ne postoji tv, a doručak se poslužuje u košarici koju ovisno o vremenu i godišnjem dobu možete ponijeti na piknik u prirodi.

Dvorac Podsreda posebno je mjesto koje otkrivaju brojni zaljubljenici u povijest ali i prirodu želeći u njemu obilježiti nešto posebno i iz vlastitog života. Zato ne čudi kako je dvorac česta kulisa za vjenčanja i druge važne svečanosti.

 

Foto: Nikola Zoko, Aleš Krivec i Sunčana Barušić

 

Djeca iz domova iz cijele Hrvatske jedrila hrvatskim otocima

Jedno posebno putovanje Jadranom, devet jedrilica, mnoge teške životne sudbine, ali i sreća te nove uspomene koje će se pamtiti cijeli život. Bilo je to nesvakidašnje jedrenje kojim je upravljalo devet skipera, među kojima su dvije žene te tri visoka časnika Hrvatske ratne mornarice. Ovaj put članovi posade bilo je 42 djece iz institucija za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

Charter kuće svoje jedrilice stavile su i ove godine na raspolaganje bez naknade. Djeca su  jedrila arhipelagom srednje Dalmacije, a skiperi koji se brinu za siguran boravak djece na brodovima, volonteri su Zaklade. U projektu su sudjelovala djeca iz šest hrvatskih Dječjih domova  u pratnji svojih odgajatelja i djelatnika Zaklade. Riječ je o Dječjim domovima iz Zagreba, Osijeka, Lipika i Karlovca. Po prvi puta, projekt ima i međunarodni značaj. Pridružila su mu se djeca iz Dječjeg doma Mostar.

Ovo je projekt Snaga valova koji Zaklada „Hrvatska za djecu“ provodi već šestu godinu za redom. Projekt je namijenjen djeci iz institucija za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. „Želimo njihove živote obogatiti novim znanjima i iskustvima izrazito empatični upravo prema toj ciljanoj skupini, razumijevajući težinu okolnosti u kojima su ta djeca odrastala i koliko im je nužna pažnja, podrška i konačno osjećaj prihvaćenosti i ljubavi!“, izjavila je upraviteljica Zaklade Renata Gubić.

Posjetili su Milnu i Supetar na Braču te Stomorsku na Šolti. „Djeci smo osigurali zabavne, ali i kulturne te edukativne sadržaje. Posjetili smo Interpretacijski centar maritimne povijesti u Milni, uživali u „Kulturnom điru s Rendićem“ u Supetru, a na povratku zastali u Smiljanu te obišli „Memorijalni centar Nikola Tesla“!“, zaključila je Renata Gubić.

Iz Splita su ih ispratili južni vjetrovi i valovi koji su donijeli veliko uzbuđenje. No, već sutradan sunce je pozvalo na kupanje i uživanje u bračkim uvalama. Djeca su naučila vezati konope, raditi na vinču i puno toga drugoga. U redovima pomoćnih skipera bilo je mladića koji su nekoliko godina ranije u sklopu ovog projekta plovili kao djeca iz institucije. Danas su to vrijedni volonteri koje je upravo iskustvo s jedrenja sa Zakladom zainteresiralo za posao skipera.

Raftingom na Cetini zaokružen je projekt, a nekima je to bio i najljepši dio petodnevne avanture. Prijateljstvo, druženje, empatija, smijeh, radost, iskustvo, podrška, uspomene. Sve to opisuje Snagu valova Zaklade „Hrvatska za djecu“.

 

Foto: arhiva Zaklade “Hrvatska za djecu”

 

Bota Šare u Dubrovniku – prvi restoran u Hrvatskoj napravljen tehnikom upcycling

Hrvatska je dobila prvi restoran čiji je interijer u potpunosti napravljen od prirodnih odbačenih materijala. Dubrovački konceptualni umjetnik Igor Hajdarhodžić novi restoran Bota Šare učinio je mjestom bogate povijesti u kojem svaki detalj priča svoju priču. Tako je novi dubrovački restoran Bota Šare u potpunom skladu s prirodom I održivim poslovanjem. Na sjevernom ulazu u Grad, ulazu Buža, u ulici Peline 4, ulazimo u svijet koji spaja visoku ekološku svijest s obiteljskom gastro pričom hrvatskog Juga.

„Kroz posao nas je vodila želja da predmetima koji su odbačeni pokušamo dati novu ulogu, tzv. Upcycling. Ja sam već 40 godina uključen u takve poslove i neka sam vrsta Kralja smeća ovdje u Dubrovniku, a i šire. Posao je bio uspješan jer mi je prijatelj Pero Šare dao potpunu slobodu, a s njegovom sam obitelj surađivao godinama u Splitu i Malom Stonu. Motiv da se uhvatim ovog posla je bio to obitelj Šare godinama njeguje i zadržava visoku razinu kvalitete svojih usluga!“, otkriva Igor Hajdarhodžić.

Igor Hajdarhodžić

Neki od predmeta, u prostoru u koje se u prošlosti nalazila stara pekarnica, vrlo su vrijedni. To su starine i povijesne memorabilije, a ostalo su upotrijebljene stvari za koje je neobično da se nalaze u ovom prostoru. Odbačeni detalji dobili su novu ulogu. „Donio sam jedan predmet, pronađen na smeću, koji govori o padu Dubrovačke Republike. Izradio ga je na svojoj škrinji mladi mornar i ona na neki način, predstavlja atrakciju u ovom prostoru. Bio je 20-ak godina po muzejima. Sada je tu da bude na uvid i da se taj komadić dubrovačke povijesti ispriča posjetiteljima i građanima!“ ,govori Igor.

Glavni unutrašnji prostor kao i terasa imaju po 30 sjedećih mjesta. Atrakcija u tom prostoru jedan je stol napravljen od dviju istrošenih stepenica koje datiraju još iz doba Republike te dvije različite balustrade. One čine dostojanstveni kameni stol koji odgovara uz sve one elemente hrane koji ovdje postoje. Šankovi su pak napravljeni od brodskih pasarela. Svjetlo u prostoru daju stari ribarski ferali. Te odbačene stvari postaju element jedne posebne atmosfere koju ljudi odmah osjete.

Zasebni prostor zove se Pescatore – ribar i može primiti do šest osoba. U njemu se može vidjeti svježe ulovljena jadranska plavorepa tuna. Danas privlači veliku pažnju prolaznika. Upravo tu Bota nudi posebno iskustvo s vlastitim chefom koji će ispred vas raditi sushi. Prostorom dominiraju i jaki kameni elementi, plavi mramor koji ide uz poetiku ribarnice. U oko upada i zbirka buletina te jedan od alata za ribarenje, koji zapravo predstavlja simbol svega onoga što se dešava u djelatnosti obitelji Šare.

Svatko tko dolazi u ovaj prostor očekuje namirnice domaće proizvodnje. Nova Bota nudi i novi koncept. Radno vrijeme je od 8 sati do ponoći. Zdravi doručak sada je jutarnji imperativ, a dnevne marende razveselit će posebno Dubrovčane koji će svakog dana u godini imati pravi obrok dubrovačkog juga prema receptima naših baka.

„Sve naše namirnice su ili iz vlastitog uzgoja ili iz obližnjih OPG-ova. Kvaliteta istih kao i svih delicija imperativ je Bote koje je Hrvatska prepoznala. Riba je isto tako djelomično iz vlastitog ulova ili pak je pak naši chefovi prikupe u rano jutro na peškariji!“ – otkriva voditeljica dubrovačke Bote Josipa Turković.

Josipa Turković

Spoj ekološke osviještenosti s gastro svijetom nova je edukativna priča koju nudi Dubrovnik i Jug Hrvatske.

 

Foto: Dean Tesovic.

Baby boom u Slavoniji i Podravini

U Dravskoj priči, atraktivnom posjetiteljskom centru u Noskovcima i nezaobilaznoj postaji jedinstvene Plemićke rute Virovitičko-podravske županije, žive u slatkom iščekivanju. U njihovom oporavilištu roda u osam gnijezda pronašli su 24 jaja, a već pet rodica došlo je na svijet. Do 10. svibnja trebale bi se izleći i ostale koje će zaljubljenici u prirodu iz Posjetiteljskog centra dohraniti i vratiti u njihovo prirodno stanište.

„Ovo je već peta godina kako u našem oporavilištu rode nesu jaja, no tek smo prošle godine imali prve prinove. Od ukupno 14 jaja, izlegle su se samo tri rodice koje sada sretno žive na području naše županije“, kaže Tatjana Arnold Sabo, ravnateljica Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije. Sjedište Javne ustanove je u Dravskoj priči, obnovljenom ljetnikovcu grofa Draškovića iz 19. stoljeća ispred kojeg se prostire stoljetni perivoj s oporavilištima za ptice među kojima je i 25 roda, pa mali tim zaposlenika s veseljem očekuje i ostale prinove.

Posjetiteljski centar Dravska priča

Gotovo svake zime na prezimljavanju imaju i kornjačice koje spase od sigurne smrti i nakon dohrane ih također puštaju u prirodu.

„Trenutno u terariju u uredima imamo jasličku, vrtićku i predškolsku grupu kopnenih kornjača čančara koju dohranjujemo i grijemo pod lampama i za sada vrlo lijepo napreduju, a u bazenu u perivoju imamo prihvatilište za invazivnu stranu vrstu crvenouhih kornjača“, kaže ravnateljica koja će vas s velikim zadovoljstvom provesti kroz Dravsku priču.

Tatjana Arnold Sabo, ravnateljica Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije

U njoj se na inovativan, interaktivan i svima dostupan način održivo upravlja s bogatom prirodnom baštinom Slavonije i Podravine. Tamo ćete doznati kakav život buja u kapi vode, zbog čega je važno sačuvati staništa, moći ćete zaviriti i u dabrovu nastambu, otkrit ćete svijet šišmiša i doznati koliko su važne strme dravske obale za život bregunica, najmanjih lastavica na svijetu…

Uz oporavilišta za ptice, u Dravskoj priči su i poučne staze, vrt perunika, labirint u obliku sove, bio-istraživačka stanica, ptičja pjevaonica, multimedijalni sadržaji i hostel s 34 ležaja i najslađe jagode na svijetu koje ćete sami moći ubrati u vrtu… Pravo otkriće volite li mir, tišinu i aktivnosti u prirodi poput veslanja, pješačenja ili biciklizma.

Ovo mjesto posebne energije savršena je polazišna točka za istraživanje Virovitičko-podravske županije pa prvom slobodnom prigodom isplanirajte izlet u ovaj dio Hrvatske.

Slavonija i Podravina, neočekivano zelena.

Više: https://www.slavonija-podravina.hr/

 

Foto: arhiva TZ Virovitičko-podravske županije, Borna Subota, Matija Turkalj, arhiva Posjetiteljskog centra Dravska priča i Sunčana Barušić

Članice WOW u vinariji Kutjevo: etiketiranje pjenušca Rosé brut i kušanje jela u novom restoranu Slavonska priča Vinkomir!

Već tradicionalno, svoju višegodišnju suradnju, Udruga WOW (Women on Wine) i vinarija Kutjevo d.o.o. obilježili su – druženjem uz vino, a ovoga puta i jako fine zalogaje. Naime, vinarija Kutjevo prošli je vikend ugostila članice ove udruge koje je započelo na njihovom najpoznatijem položaju Vinkomir, s kojeg „puca“ pogled na Zlatnu dolinu (Valis aurea). Predivno, suncem okupano jutro postalo je još ljepše i malo ružičastije, nakon što su domaćini otvorili Rosé brut pjenušac, kojeg su članice Udruge WOW i ostali gosti imali prilike kušati i na manifestaciji Pink day koja se nedavno održala u Laubi.

Uživalo se u ružičastim mjehurićima, slavonskim kanapeima, pogledu na vinograd u kojem raste graševina od koje se pak dobiva vino istog imena – Vinkomir i ugodnom druženju koje se, ovoga puta –  radno nastavilo u starom podrumu Vinarije Kutjevo, koji datira iz 13. stoljeća. Naime, boce pjenušca Rosé brut nisu imale etikete, a to je upravo bio jedan od razloga posjeta članice Udruge WOW!

Vinarija Kutjevo ne proizvodi samo graševinu!

Ali prije nego što su prionule lijepiti etikete, koje je i ovoga puta dizajnirala članica udruge WOW, akademska slikarica Vlasta Pinart, WOW-ice  su kušale vina koja pričaju otprilike ovakvu priču o vinariji Kutjevo: „Broj sorata vinove loze: 15, 92,57% su bijele sorte od toga 80,92 % graševina, 7,43% crne sorte od toga 2,36% pinot crni i 2,18% cabernet sauvignon“.

Naime, Vinarija Kutjevo je u Hrvatskoj i svijetu najpoznatija po graševini, a dokazala je da je ta sorta koja se najviše uzgaja u Hrvatskoj, podobna za proizvodnju pjenušaca, svježih vina, predikatnih, maceriranih, vina ledenih berbi, a u susjednoj prostoriji, dobro čuvanom podrumu leže i arhivska vina gdje graševina dokazuje da može sačuvati snagu i nekoliko desetaka godina. Ali, u podrumima vinarije Kutjevo njeguju se vina i ostalih sorata koja na najpoznatijim svjetskim natjecanjima i ocjenjivanjima dobivaju najviše ocijene i osvajaju medalje.

Vrlo ozbiljan pjenušac

Kušanje je započelo – opet mjehurićima, kako to dolikuje, pa se u čašama našao pjenušac Chardonnay de Gotho Brut proizveden klasičnom metodom. WOW-ice su se jednoglasno složile da pjenušac ima vrlo profinjen okus zaokružen kremoznim notama vanilije i badema s dodatkom briochea. Pjenušac je to kojeg će bez zadrške, propisno ohlađenog, ponuditi u posebnim prilikam i to društvu koje znade cijeniti kvalitetne pjenušce. „Mogli bismo ga slobodno nazvati i Kutjevačkim šampanjcem“, kad bi nam to propisi (i Francuzi) dozvolili – komentiralo se.

Single vineyard Vinkomir

Kušala se potom vrhunska graševina Vinkomir (2022.), koju smo već spomenuli i koja spada u Single vineyard liniju. Proizvedena je iz ručno branog i selektiranog grožđa. Vino je zlatno-žute boje, odražava osobitu stilistiku kutjevačkog terroira, a uz efektnu etiketu ponosno stoji oznaka – medalja Mundus Vini Gold (2023.).

WOW-ice su čule zanimljiv podatak: vinograde Vinarije Kutjevo njeguje 94 vinogradarska radnika i 22 traktorista. Svaki vinogradarski radnik obrađuje 4,46 ha vinograda, dok svaki traktorist obradi 19 ha vinograda. A budući da vinarija Kutjevo ima 520 ha vlastitih vinograda, postaje jasno koliku pomoć pruža vrhunska, sofisticirana tehnika, ali i koliko je truda uloženo u proizvodnju vina kao što je Graševina Vinkomir.

Svilenkast rosé i elegantna crna kupaža

WOW-ice nisu imale ništa protiv da ponovno kušaju Rosé Premium (2023.) jednu od ružičastih zvijezda nedavno održanog 11. Festivala Pink Day. „Fino voćno, svilenkasto, taman za toplije dane, onako fino ohlađeno uz šum mora, rijeke, vjetra…“ čuli su se komentari. A dobro je znati da je dobiveno od ranije branog grožđa sorte zweigelt koji mu daju kiseline i svježinu te niži alkohol, te grožđa sorte pinot crni koji je kasnije bran, pa daje vinu bogatiju aromatiku.

Kušanje je završilo, kako bi rekli „crnjakom“, koji je sve drugo osim „teškaša“, vina kojeg mnogi izbjegavaju jer, kao što je i moto Udruge WOW – treba piti dobro, pametno i umjereno! Kutjevo Maximo Nero premium je kupaža tri sorte – cabernet sauvignona, merlota i cabernet franc. Bogato, voćno i svilenkastih tanina izuzetno je elegantno i jako sve sviđalo WOW-icama.

Etikete i milenijska fotka

Velika je bila čast u podrumu u kojem su se, kako priče kazuju strastveno družili barun Franjo Trenk i carica Marija Terezija, pjenušcu Rosé brut dati konačni identitet – na „gole“ boce nalijepiti naljepnice i nazdraviti njegovoj ružičastoj budućnosti, a potom ušetati u fantastični Trezor 1232 (dobio je ime po godini osnutka vinarije) u kojem ima točno toliko mjesta. Zainteresirani pojedinci mogu zakupiti   mjesto za najviše šest butelja. Kojih? Dakako onih koje imaju potencijal odležavanja.

S modernog na tradiciju – prije izlaska iz vinarije Kutjevo, morala se napraviti jedna „milenijska“ fotografija ispred bačve izrađene od hrasta kitnjaka ukrašene duborezom samoukog majstora iz Ormoža u koju stane 53.520 litara, pa napunjena teži preko 74 tona!

Novi život Slavonske kuće

Put nas je opet doveo do Vinkomira, malo niže od mjesta na kojem je uz Rosé brut, počeo dan i uslijedilo je novo iznenađenje. WOW-ice su premijerno kušale jela u „Slavonskoj kući Vinkomir“.

Dakako, prije jela imale su čast razgledati luksuzno opremljen objekt s dva apartmana na katu nekadašnje Slavonske kuće u kojoj su se odmarali i blagovali radnici u vinogradima. U donjem dijelu danas potpuno preuređenog objekta nalazi se restoran u kojem je gošće dočekao chef Hrvoje Lončarević, zavidne karijere po europskim restoranima i odmaralištima.

Bit će to a la carte restoran, a uz jela će najviše pažnje biti posvećeno premium vinima Kutjeva d.d. Restoran i cijeli objekt će nakon otvorenja imati komercijalnu svrhu pa će vrata te srca domaćina bit širom otvorena za sve koji vole dobru hranu i dobru kapljicu.

Ako je suditi po jelima koje je članicama udruge WOW pripremio chef Lončarević, ovdje će se jako fino jesti. Svaki tanjur je bio majstorski pripremljen modernim tehnikama, poštujući izvorne, tradicionalne okuse s namirnicama vlastite proizvodnje ili nabavljene od lokalnih, provjerenih OPG-ova. Fina jela izvornih okusa, profesionalno i ljubazno osoblje, odlični domaćini i najljepši zalazak sunca s pogledom na vinograde i Zlatnu dolinu, označili su kraj divnog dana u Vinariji Kutjevo.

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić, Sandra Brambila i arhiva Vinarija Kutjevo d.d.

Izvrsni rezultati hrvatskih studentica enogastronomije na natjecanju u Parizu

Poznato je da hrvatski učenici i studenti često ostvaruju međunarodne uspjehe na brojnim regionalnim i međunarodnim natjecanjima. No, kada je riječ o segmentu enogastronomije, uspjeh hrvatskih studentica u Francuskoj – zemlji koja je svoj nacionalni identitet stvorila upravo na vrhunskoj hrani i vinu – ne bi trebao proći nezapaženo.

Riječ je o Lari Zadravec, Lei Pošti i Mariji Grgić, studenticama Fakulteta turizma i ruralnog razvoja u Požegi, stručnog studija enogastronomije, koje su pod mentorstvom doc.dr.sc. Josipa Mesića u veljači ove godine sudjelovale na natjecanju mladih vinskih profesionalaca u prepoznavanju francuskih vina u sklopu Paris International Agricultural Showa. Riječ je o događanju koje promovira francuska vina i vinorodna područja, a na kojem je sudjelovalo ukupno 67 natjecatelja: njih 38 iz Francuske te preostalih 29 iz drugih zemalja EU. Naša Lara Zadravec na tom je, nimalo lakom natjecanju, osvojila visoko 5. mjesto.

Natjecanje je sastavljeno od tri dijela: Prvi dio čini izrada promotivnih materijala na zadanu temu iz vinogradarstva i vinarstva u obliku poster prezentacije, bloga ili kratkog filma. Nakon izrade, a prije odlaska na natjecanje materijal se šalje u Francusku na ocjenu. Dolaskom u Pariz studenti se kušanjem vina svojstvenih za pojedine regije upoznaju sa njihovim specifičnim senzornim karakteristikama. Najznačajniji dio natjecanja sastoji se u prepoznavanju sorte grožđa od koje su vina proizvedena, prepoznavanju pojedinih vinogradarskih regija Francuske, godine berbe te cjenovnog razreda kao i same kakvoće bodovanjem osnovnih senzornih svojstava vina.

Sudjelovanje naših studenata na ovom događanju bilo je moguće zahvaljujući profesorici Corinne Samouilla, predstavnici francuskog Ministarstva poljoprivrede, prehrambene industrije i šumarstva koje je financiralo većinu troškova sudjelovanja.

doc. dr. sc. Berislav Andrlić, prodekan za razvoj i poslovanje FTRR

Možda je ova uspješna priča razlog više za razmisliti o karijeri u segmentu enogastronomije, naročito ukoliko se upravo nalazite pred izborom daljnjeg školovanja ili ste možda nezadovoljni tržišnim uvjetima koji se nude osobama vaše struke? Enogastronomija postaje sve važnija kategorija kada je riječ o brendiranju turističkih destinacija. Čini se kako smo čak i mi, ovdje u Lijepoj Našoj, shvatili da turistima, koji uvelike pridonose nacionalnom BDP-u, trebamo ponuditi nešto više od sunca i mora. Statistike govore kako enogastronomska ponuda spada u prvih pet faktora koji odlučuju o izboru destinacije. Hrvatskoj to itekako ide u prilog, jer na tom polju imamo zaista mnogo za ponuditi – od raznovrsnosti namirnica, preko velikog broja tradicionalnih jela i specijaliteta, brojnih proizvoda sa zaštićenom oznakom izvornosti, pa sve do vrhunskih vina.

No, imamo li kvalitetnog osoblja za rad u turizmu, naročito u segmentu enogastronomije i ugostiteljstva? To je već veliko pitanje. Iako je uvezena radna snaga iz azijskih zemalja donekle zaustavila problem nestašice servisnog osoblja, visokoobrazovane radne snage itekako nedostaje. Samim time, karijera u enogastronomiji svrstava se među najtraženije i najbolje plaćene poslove današnjice, s mogućnošću daljnjeg usavršavanja i razvoja.

FTRR – studij enogastronomije

Fakultet turizma i ruralnog razvoja u Požegi čini se kao dobra točka za početak takve uspješne karijere. Osim što, poput Lare, Lee i Marije, studenti tog fakulteta mogu, primjerice, otputovati na praksu u Francusku, nude im se i druge privlačne opcije. Fakultet, koji je sastavni dio Sveučilišta J.J. Strosmayera u Osijeku, provodi visokoškolsko i cjeloživotno obrazovanje iz područja biotehničkih i društvenih znanosti fokusirano na znanstvenom i stručnom radu, osiguranju kvalitete, međunarodnoj suradnji i suradnji sa lokalnom zajednicom s ciljem brze zapošljivosti studenata. Naglasak je na osposobljavanje stručnjaka za obavljanje operativnih i upravljačkih poslova u selektivnim oblicima turizma, profitnom i neprofitnom sektoru te javnim organizacijama vezanim uz područje turizma. Studenti se osposobljavaju i za obavljanje operativnih poslova iz ostalih interdisciplinarnih područja povezanih s turizmom – poput elektroničkog poslovanja i programskog inženjerstva, računovodstva. A tu je i sve traženija enogastronomija u sklopu koje studenti uče čak i kako se pravi (vrhunsko) vino.

FTRR – studij enogastronomije

Studenti imaju priliku učiti na konkretnim poslovnim modelima te razvijati svoje inovativne poslovne planove u turizmu i ugostiteljstvu, uz mentoriranje gospodarstvenika i stručnu praksu kao dio nastave, pri čemu su uključeni u čitav niz aktivnosti – od Erasmus programa i stipendija do sudjelovanja na izlaganjima, konferencijama, sajmovima, radionicama i zajedničkim istraživanjima.

Zgreda FTRR

Tko zna – možda ćemo u nekoj (bližoj ili daljnjoj) budućnosti doživjeti i to da se Francuski studenti dođu natjecati u poznavanju hrvatskih vina u – Požegu. Zašto ne?

Tekst: Irena Lučić

Foto: arhiva FTRR

Četiri brata i tri desetljeća Pivovare Medvedgrad

Ove godine, pivovara Medvedgrad slavi trideseti rođendan. Cijele će godine biti prigodnih partyja i veselica, a prvi je upriličena u prisutnosti  mnogobrojnih partnera, suradnika, djelatnika i novinara. Nakon razgledavanja Pivovare, Ivan Nauković je predstavio novi vizualni identitet najstarijeg piva Zlatni medvjed.

Uz odličnu, nenajavljenu svirku Savršenih Marginalaca najavljeno je i dvodnevno Brundanje, a food blogerica Marina Obradović pripremila je dva deserta s novim Medvedgradovim specijalima Gavran i Strossmayer.

Pivovara Medvedgrad obiteljska je, najstarija i najveća obiteljska pivovara u Hrvatskoj, koja već tri desetljeća igra značajnu ulogu i bilježi uspjehe na craft pivarskoj sceni. Ovaj hvale vrijedan jubilej nije samo obilježavanje vremena, već i slavljenje tradicije, inovacije i predanosti.

Neobično mjesto s bakrenim tankovima

 Prije trideset godina na uglu Savske i Vukovarske ulice u Zagrebu osvanulo je neobično mjesto s visokim bakrenim tankovima – bila je to mini pivovara i Pivnica Medvedgrad, koja je promijenila način na koji se na ovim prostorima doživljavalo pivo i time udarila temelje današnjeg craft pivarstva. Doista je bio pravi podvig izboriti se za vodeće mjesto na pivskoj sceni i zadržati ga zahvaljujući visokoj kvaliteti piva i mudrom vođenju. No, tu je još jedan slavljenik – glavno pivo pivovare, svijetli lager Zlatni medvjed, također slavi 30. rođendan pa je ovom prigodom predstavljen i njegov redizajn.

Složna braća

Vođenje pivovare preuzela su četiri sina, Ivan, Nikola, Petar i Luka Nauković, koji nakon roditelja nastavljaju s pivskom tradicijom, a mogu se pohvaliti i impresivnim brojkama. Naime, u pivnicama i pivovari zapošljavaju 96 djelatnika, a do ove godine skuhalo se više od 25 milijuna litara piva i oko 90 različitih vrsta piva. Pri tome se koriste tradicionalni načini kuhanja piva, kao što je dekokcija, čime se postiže punina okusa, kakvu nije moguće dobiti modernim, jednostavnijim i bržim načinom kuhanja piva.

Ivan, Nikola, Petar i Luka Nauković

Izvanredna piva i društvena odgovornost

Od tada pa do danas, Medvedgrad je postao sinonim za kvalitetu, autentičnost i čuvanje starih pivarskih zakona koji govore o čistoći piva. Osim po izvanrednim pivama, Medvedgrad se ističe i po društvenoj odgovornosti. Njihova ESG strategija (Environmental, Social and Corporate) formalizirat će dugogodišnje napore odgovornog poslovanja. Svojim humanitarnim inicijativama Zeko je reko i Sretno dijete pokušavaju ovaj svijet učiniti barem malo boljim mjestom i pomoći najranjivijim skupinama društva – djeci i životinjama.

Zagrebačke legende

Posebnost Pivovare Medvedgrad je oživljavanje zagrebačkih legendi kroz imena piva te ilustracije na etiketama. Zato će tijekom ove jubilarne godine ispričati priču o Medvedgradu kroz pet novih piva. Potražimo li u domaćem pivskom svijetu sinonim za kreativnost definitivno ga možemo pronaći u Pivovari Medvedgrad, jer osim što je dvije godine za redom proglašena najboljom pivovarom u Hrvatskoj (2014. i 2015. godine, proglasio Ratebeer), dobila je nagradu i za dizajn svojih etiketa (CROPACK 2017. godina).

Braća Nauković i Božidar Kostanjčar, glavni tehnolog i majstor pivar

„Ponosan sam na obitelj i sve djelatnike koji su pridonijeli da Pivovara Medvedgrad postane najznačajnija craft pivovara na hrvatskom tržištu. Sada nas veseli i motivira sve ono što nas čeka u idućih trideset godina. Put uspjeha ovisi o prilagodbi promjenama koje donosi vrijeme, no i beskompromisnoj primjeni utabanih pravila. Zato ćemo beskompromisno nastaviti proizvoditi fine i pitke lagere na tradicionalan način, ali uz korištenje moderne tehnologije.“ dodao je Ivan Nauković – član Uprave i direktor marketinga i prodaje.

Ivan, Nikola, Petar i Luka Nauković

Ponosni na prošlost, okrenuti ka budućnosti

Za Medvedgrad nije samo važno što se nalazi u čaši, već i izvan nje. Ovogodišnji planovi za proslavu velikog jubileja uključuju mnoge događaje, popuste, pivske premijere te dvodnevni Craft, Rock & Street food festival, Brundanje, koji će okupiti najveća imena hrvatske rock scene te tako dostojno proslaviti trideset godina rada i postojanja. Dok se Medvedgrad s ponosom prisjeća svoje prošlosti, gleda prema budućnosti s istim entuzijazmom i predanošću. Njihov primat na craft sceni ne samo da potvrđuje izvrsnost, već i obećava svijetlu i ukusnu budućnost za sve zaljubljenike u pivsku tekućinu i kulturu te će i dalje nastaviti širiti svoj utjecaj i osvajati srca pivskih znalaca širom regije, a i šire.

 

Foto: Boris Berc i Samir Cerić Kovačević i Sunčana Barušić