Arhiva oznaka za: Milan Budinski

Udruga WOW dodijelila nagrade za naj-vino godine

/u /od

Udruga WOW nedavno je svečano proslavila svoj 12. Rođendan i dodijelila svoje godišnje nagrade za vino godine. WOW-ice su svoju važnu proslavu „pred-tinejdžerskog“ rođendana i dodjelu tradicionalnih godišnjih nagrada organizirale u sklopu svog partyja povodom nadolazećih blagdana.

Tko još ne zna: Udruga WOW redovito već 11 godina dodjeluje vlastite godišnje nagrade za naj-vino godine. Zapravo je to bilo bilo super-finale akcije „Što žene žele“ (izbor vina po ženskom ukusu) koja traje svake godine od svibnja do listopada, a provodi se anketom među članicama i simpatizerkama. Premda je ime akcije „Što žene žele“ pomalo duhovito, sustav izbora je itekako ozbiljan. Upravo zato što su pretpostavljale da će biti odmahivanja rukom jer su – zamislite – žene, smislile su način izbora njima najdražih vina koji je elaboriran i  nadasve ozbiljan a ipak poseban i „ženstven“.

Akcija biranja najboljih vina po njihovom, rafiniranom ženskom ukusu, tijekom godina se afirmirala, baš kao i sama, tek godinu starija udruga.  A WOW izbor za Grand Prix zanimljivo je zamišljen, drukčiji od ostalih i u igri su isključivo hrvatska vina. Vinari ih jako vole primiti jer su nagrade, za razliku od uobičajenih plaketa, zvjezdica, bodova, diploma i priznanja, itekako konkretne.

Tako su do sada ukupni pobjednici izbora (WOW Grand Prix) svake godine putovali u režiji WOW-ica u neku vionsku regiju svijeta.  Lista vinara koji su putovali s WOW je impozantna: Gianfranco Kozlović u Bordeaux, Saša Senjković u Champagnu, Moreno Coronica u španjolski Penedes, Luka Krajančić u Burgundiju, Frano Milina Bire u Austriju, Meneghetti u talijansku Toscanu, Marko Fakin u Mađarsku, vinarija Jakob u Milano.

Prošlogodišnji pobjednici iz vinarije Benvenuti putovali su na nagradno putovanje u talijanski Piemonte., a uz pomoć agilnog vinskog koncepta „Hrvatska na čašu“ /„Croatia By the Glass“, u sastavu Tomislav Tuđen i Jure Andrijašević.

Tri razine filtera

Izbor ide kroz tri razine filtera a započinje (pred)selekcijskom listom vina koju svake godine sastavlja jedan ugledni hrvatski sommelier, svojevrsni vinski „kustos” ili „izbornik“(izbornica).

On (ili ona) selekcionira vina kušana u prošloj godini i sastavlja autorsku listu najboljih/najzanimljivijih/najuspješnijih vina u pet kategorija: pjenušci, bijela, ružičasta, crvena i “desertna” (vina s ostatkom  šećera). Do sada su vinski selektori bili odreda renomirani sommelieri Karin Rupena-Perdec, Alena Stuparić, Željko Bročilović Carlos, Filip Savić, Emil Perdec, Siniša Lasan, Mario Meštrović, Roko Bekavac, Jelena Šimić Valentić, Ivan Jug i posljednji – Darko Lugarić.

– U drugoj fazi, sve WOW članice i simpatizerke, njih više od 200, a među kojima su i ugledne vinske i gastro novinarke, sommelierke, konzultantice, enologinje, vlasnice vinoteka i restorana, stručnjakinje za vinski marketing i zaljubljenice u vino i kulturu stola – mogu glasati za svoje favorite elektroničkom poštom. Tako se dobije 12 finalnih vina, (dva pjenušca, tri bijela, dva ružičasta, tri crvena, i dva desertna). U trećoj i izlučnoj fazi, konačnu odluku donose tri vinski upućene članice kušanjem naslijepo.

– Finalni ocjenjivački sud ovog puta bile su Egle Katunar, voditeljica prodaje i marketinga Kuće vina Ivan Katunar iz Vrbnika na otoku Krku; Lucija Matijević sommelierka trećeg stupnja i predavačica HSK (Hrvatskog sommelierskog kluba) i mlada vinska stručnjakinja Jana Košćec, također s položenim trežim stupnjem HSK. Finalno žiriranje vina naslijepo održano je ove jeseni u Iki, uz pomoć spretnih djelatnika hotela Ikador – vještog head-sommeliera Mate Negulića i vrhunske profesionalke Andree Klemenčić. Nakon što je žiri među dvanaest finalista odabrao pobjednike u svakoj od pet kategorija, slijedio je i najveći zadatak: izdvojiti jedno vino (i njegovog autora) koje ih je najviše impresioniralo.

Ovogodišnja lista finalista: u kategoriji pjenušaca: – Amfora, vinarije Tomac i Blanc de Noirs vinarije Jagunić, obje s Plešivice, hrvatske Champagne. Pobijedio je Blanc de Noirs vinarije Jagunić a nagradu je Dominiku Jaguniću uručio renomirani sommelier Goran Petrić.

U kategoriji bijelih vina tri najbolja su malvazija Santa Lucija 2017., malvazija OMO 2020. i Enjigi Venje KB.BQ. 2010 a pobijedio je Enjigi Venje KB.BQ. 2010. Nagradu je Ivi Enjingiju uručio maslinar Duilio Belić čija su se ulja kušala uz vrhunsku hranu.

Dva najbolja roséa su Rossella vinarije Poletti i Rosé Premium vinarije Kutjevo, oba iz 2022. Pobijedio je Rosé Premium vinarije Kutjevo. Nagradu je Petru Marincelu uručila Sanja Muzaferija, osnivačica i direktorica festivala ružičastih vina „Pink Day Zagreb“, koji će iduće godine 20.travnja u Laubi doživjeti svoje 11.izdanje.

Među crvenima izdvojili su se teran Barbarossa 2019. vinarije Tomaz, Trnjak 2017. vinarije Grabovac i crvena kupaža istarskog majstora Morena Degrassija Terre Bianche 2012.  Pobijedio je  Barbarossa 2019. vinarije Tomaz,a nagardu je Klaudiju Tomazu uručio uvaženi sommelier i autor pred-selekcijske liste, Darko Lugarić

Od desertnih vina u vrhu su Iločki podrumi s Tramincem Principovac izborna berba prosušenih bobica 2016., te prošek Babić 2018., vinarije Testament. Pobijedio je Traminac Principovac izborna berba prosušenih bobica 2016  a nagradu je Luki Lozančiću uručila sommelierka i članica izlučnog ocjenjivačkog suda, Jana Košćec.

Za nagradu, pobjednici u svakoj kategoriji dobili su skulpturu koju je dizajnirala dizajnerska grupa “Grupa”, a ukupni pobjednik Ivo Enjigi  odlazi na, zasad još uvijek tajnu, vinsku destinaciju. Na nagradi mu je čestitao prošlogodišnji pobjednik, Albert Benvenuti.

Nakon službenog dijela dodjele nagrada, uslijedio je party koji je svojim vinima ponajprije „ukrasio“ ukupni pobjednik, veteran i legenda Ivo Enjingi koji je za ovu priliku donio i za okupljene goste otvorio cijelu vertikalu fantastičnih vina iz svog podruma. Uz pobjedničko vino, Enjigi Venje KB.BQ. 2010 , kušala su se i bijelo Venje 2015., Venje 2010., Venje 2006. Sve je oduševilo upravo vino iz  2006., koje je još uvijek živo, vibnrantno i vrlo užitno te u super formi. A za sladokusce bili su tu i Traminac izborna beba bobica 2009., kao i rizlinzi iz 2012. i 2008. I crno Venje 2009. Zaključak svih prisutnih: Top vina, top vinari, vrhunska organizacija, lijepo društvo. Hvala svima

Foto: Rene Karaman

Udruga Vinistra predstavila vrhunska vina na pulskom Sajmu knjige

/u /od

Da je vino najbolje društvo uz knjigu dokazao je to i 29. Sa(n)jam knige u Istri koji je ove nedjelje završio u Puli. Vinu i Istri bio je posvećen program Histrokozmos – takozvani sajam unutar sajma, a rasprave o preplitanju „čudnovatog“ karaktera Istre kao svojevrsnog malog kontinenta s velikim svijetom pratile su degustacije vina priznatih istarskih vinara u suradnji s Hrvatskim sommelier klubom.

Vinistra je još jednom hrabo izišla iz okvira i potvrdila da je vino sastavni dio kulture. Članovi udruge Vinistra, njih 23, izlagalo je u pop-up Vinoteci Vinistre, a u programskom dijelu na Sajmu knjiga sudjelovali su poznati vinari Klaudio Tomaz, Peter Poletti, Ivica Matošević, Gianfranco Kozlović, Milan Budinski, Josip Barišić iz Agrolaguna, Klaudio Ipša, Nikola Benvenuti, Stiven Valenta i Luka Rossi.

„Nedavno je otišao Franko Lukež, bonvivan i veliki poznavatelj istarskih vina i gastronomije, a mi smo za početak Histrokozmosa odabrali Frankov mikrokozmos vezan uz vino. Njegova duboko promišljena, iskonska, autentična, a svjetska priča o vinu i Istri polazište je oko kojeg Histrokozmos stvara novu sagu – Sagu o vinu“, kazala je Magdalena Vodopija, direktorica Sajma knjige u Istri.

Mens Sana in Malvasia Istriana

Posebno je zanimljiv bio panel Mens Sana in Malvasia Istriana u sklopu kojeg su književnik i novinar Boris Dežulović te vinari Ivica Matošević i Gianfranco Kozlović razgovarali o tome je li za dobru književnost zaslužno dobro ili loše vino, kakva je razlika između Dalmatinaca i Istrijana kada je u pitanju vinarstvo, kako se razvila istarska vinska scena i kako je malvazija postala svjetsko vino.

„Književnost ne nastaje nakon ručka od tri slijeda i tri stotine eura u restoranu s tri Michelinove zvjezdice, i tri kratka znalačka gutljaja vina iz arhivske boce od tri hiljade eura: književnost nastaje u svo stalo vrijeme, na svim stalim mjestima i na sve ostale načine: ukratko, bilo kada, bilo gdje i bilo kako“, istaknuo je Dežulović.

Knjiga i vino savršen spoj

Vinar Matošević naglasio je kako je oduvijek vjerovao u uspjeh malvazije. „Na fakultetu smo učili o osnovnim kvalitetama vina u Hrvata koje su bile vezane uz Dalmaciju i Slavoniju. Učili su nas i da od malvazije ne možeš napraviti visokokvalitetno vino. Uvijek je tu bilo rivaliteta, ali svaki teritorij može napraviti vrhunski stvar. U tom smislu Istra ima svoju malvaziju.“

Posljednjeg dana Sajma knjige predsjednik Vinistre Luka Rossi rekao je kako se jedino zajedništvom mogu postići visoki ciljevi te se zahvalio svim istarskim vinarima koji su sudjelovali u 30 godina izgradnje modernog istarskog vinarstva.

„I ovog puta se pokazalo koliko je važno povezivanje kuture, umjetnosti, turizma i vinarstva, a Vinistra će svakako i u budućnosti podržavati ovakve inicijative“, zaključila je Sanja Brnobić, voditeljica marketinga Vinistre te za iduću godinu najavila jubilarnu 30. Vinistru koja se od 10. do 12. svibnja tradicionalno održava u porečkoj dvorani Žatika.

 

Foto: arhiva Sanjam knjigu

 

Na Vinskoj faci s placa kušala su se vina Milana Budinskog i Juraja Sladića uz sireve mljekare Latus

/u /od

„Ne mogu se napraviti velike stvari ako se ne počne od malih i ne mogu se napraviti velike stvari ako se na pazi na male“ rekao enolog Milan Budinski na početku još jednog druženja „Vinska faca s placa“ u wine shopu Witrina koju uspješno organiziraju sommelierka Manuela Maras i vlasnik dućana Ivo Pavlović.

Istina, složili su se svi prisutni, a ovoga puta ih je bilo mnogo, tako da su u nevelik prostor Witrine jedva stali svi zainteresirani, jer gostovala su velika imena, predstavljajući svoja velika vina i sireve: već spomenuti enolog Milan Budinski, enolog Juraj Sladić iz vinarije Testament, te Ema i Erik Orbanić iz svima znane i omiljene istarske mljekare i sirane Latus.

Dok su se rezali sirevi – Istarski sir, Sir u papru i 300 dana odležan Veli Jože, enolog Juraj Sladić je počeo otvarati Testament Babić Opolo brut nature, pjenušavo ružičasto vino arome vinogradarske breskve, jagode i divljeg cvijeća, dakako od sorte babić. „Cilj mi je bio pokazati više lica babića, sorte koja je bila sinonim za Bucavac (položaj kraj Primoštena), te sinonim za crna, gusta, vrlo alkoholna vina. U liniji Dalmatian dog demistificirali smo tu sortu i približili je široj publici, a na kraju smo od babića uspjeli napraviti cijeli portfolio, cijelu paletu vina, od ovog rose pjenušca, baznog crnjaka, preko premium vina do prošeka, a moram se pohvaliti da smo uspjeli napraviti i vinjak od babića koji trenutno odležava u drvenim bačvicama“ kazao je Juraj Sladić, enolog Testament vinarije koja se nalazi blizu Jadrtovca, desetak kilometara južno od Šibenika.

„Na Jadrtovac smo 2007. godine sadili prve trsove na terenu koji je u prošlosti bio vojni poligon bivše JNA, pa onda hrvatske vojske. Položaj jeizoliran borovim šumama, tako da nam na 50 hektara nije problem ekološki uzgajati grožđe. Njegujemo isključivo autohtone sorte, najviše babića, ponešto plavca, potom pošipa, tribidraga, debita i maraštine, a prije dvije godine zasadili smo i dva hektara lasine, tako da će dogodine na tržište izaći prve boce“ nastavio je Sladić dok su Face uživale u ružičastom brut natur pjenušcu (dodano mu je jako malo šećera, točnije samo jedan gram na litru) koji je zbog svojih karakteristika idealan i kao aperitiv.

Duilio Belić i Alfi Kabiljo

Grickajući Latus, kravlji Istarski sir, odležan devedeset dana, rađen onako kako su none radile tvrde sireve samo od mlijeka i soli koji je jako pasao uz kapi Belić maslinova ulja, Face su brzo ispraznile čaše, a na red je došlo kušanje vina OMO Malvazija Istarska, 2020., autorskom projektu enologa Milana Budinskog, jednog od zaslužnih za preobrazbu porečke Agrolagune. Kad je odlučio otići iz tog giganta, pokrenuo je biznis enološkog konzaltinga i proizvodnju vlastitih vina koje je donio u Witrinu.

„Moj brand bi se mogao nazvati ekstenzijom svih zamisli koje sam imao u dosadašnjem radu, a nisam imao mogućnosti niti vremena ostvariti ih. U jedno vrijeme moje karijere ozbiljno sam razmišljao otići i raditi u nekim razvijenijim vinskim krajevima, ali sada mi je neizmjerno drago da sam se poslovno i privatno pronašao u Istri. Sva su moja iskustva provučena kroz sve dijelove branda OMO. Malvaziju istarsku sam pratio i proučavao kroz 12 berbi i sada mogu reći da točno znam koji su položaji najbolji za uzgoj ove sorte i kako se treba tretirati, odnosno uzgajati loza da bi se dobio idealan plod“ kazao je na početku predstavljanja svojih vina Milan Budinski točeći prisutnim Facama malvaziju od grožđa koje dolazi iz organskog uzgoja. Malvazija OMO 2020. ne sadrži aditive osim sumpora, kvasci su prirodni, a vino je rađeno bez dokiseljavanja, te uz korištenje samo bentonita.

Face su se jednoglasno složile: ovo je jedna od najmodernijih, ali i najposebnija malvazija koju su probale. „Kad sam u dosadašnjoj karijeri neke boce malvazije otvorio nakon čak pet godina od punjenja, shvatio sam da vino od ove sorte ima potencijal odležavanja. Znao sam da ne mogu od malvazije napraviti vino koje će dugo trajati, ali sam znao da će moja malvazija dati najbolje od sebe dvije godine nakon berbe i nadam se da sam u tome uspio jer ideja je bila ne napraviti vino koje će se svidjeti svima, nego vino koje će ostaviti dojam. Nekima će biti super, nekima ne, ali sve su to dojmovi“ dodao je Budinski koji je u Witrinu donio i OMO Refošk 2020. i dodao kako je za svoje drugo vino odabrao sortu refošk jer je i to sorta po kojoj se prepoznaje Istra, dok teran tek istražuje.

Juraj Sladić, Manuela Maras i Milan Budinski

Crno je vino „nagovorilo“ face da posegnu za konkretnijim okusima sira, pa se oduševljeno grickao Latus Sir u papru, odležan 150 dana, a, čaše koje su već bile „obojene“ crnim kapljicama, punile su se vinom Testament Tribidrag 2019. koje se ističe i simpatičnom etiketom na boci s natpisom koji oponaša rukom pisana slova Tribidrag is the original zinfandel i sa skicom DNK lanca čime podsjeća na prijelomno otkriće koje je pokazalo da je svjetski poznata sorta zinfandel zapravo naša autohtona sorta tribidrag.

 

Veliko zanimanje Face su pokazale za još jedno posebno vino koje su degustirale na današnjem druženju: Testament Pošip Zenit 2018. „Nakon što sam odradio pet berbi u Korlatu, odnosno Badelu, ušao sam 2017. godine u ovaj projekt, odnosno vinariju Testament. Sljedeće godine, odnosno 2018. pošip je dobro rodio, a berba je bila ranije nego ikad, početkom osmog mjeseca. U vinariji (još uvijek privremenoj) imamo hladnjaču u kojoj sam odlučio ohladiti grožđe prije prerade. Ali, imali smo i jednu staru prešu koju sam namjeravao koristiti za svježu varijantu pošipa. Međutim, gumeni balon u preši je pukao i nismo ga mogli pokrpati, a ja sam imao 20 tona pošipa u hladnjači. Pomislio sam: to je to. Gotovo je, dajem otkaz, meni ovo ne treba u životu. Ali, uspio sam se sklulirati, prepoznao veliku priliku da napravim nešto dobro, drukčije. Prva logična ideja je bila da krenemo u maceraciju. Ali, kako prodati 15.000 boca orange vina? A onda sam se sjetio djetinjstva i mog nonića kako je obožavao žutinu. Name, prije se, pogotovo u šibenskom kraju crno i bijelo grožđe prerađivalo na isti način, bez preše, samo s maceracijom. I zato je postojalo crno i žuto vino, ne crno i bijelo – bijelog vina nije bilo. Doduše, onda su žutine bile alkoholne i teške, a ja sam odlučio napraviti modernu žutinu“ objasnio je ponosno Juraj Sladić, a Face su se složile i s guštom ispijale zlatne kapi grickajući sir Latus Veli Jože.

Manuela Maras, Ema i Erik Orbanić, Ivo Pavlović

„Veli Jože je nastao posve slučajno. Naime, napravili smo klasični kravlji sir i ostavili ga na zrenju četiri mjeseca i nismo bili zadovoljni. Ostavili smo ga i gotovo zaboravili na njega. Stajao je tako deset mjeseci i tada smo ga probali te ostali oduševljeni“ ispričala je Ema Orbanić koja je s bratom Erikom u Witrinu donijela tri vrste tvrdog sira iz obiteljske sirane koja još proizvodi skutu, jogurte, ali i jedinu hrvatsku mozzarellu postupkom fior di latte.

Već se zatvorio plac, a Face s placa guštale su u Witrini te slušale priče vrhunskih proizvođača koji su im uljepšali prohladnu subotu. Uostalom, dobra vina i fina hrana uljepšavaju život, a do sljedeće Vinske face s placa u wine shopu Witrina sigurno će se prepričavati doživljaji s ove.