Vrhunski slovenski chefovi predstavili kuharicu iz projekta Eko Okusi Slovenije
U slovenskom dvorcu Rajhenburg nedavno je predstavljena kuharicaa Eko Okusi Slovenije proizašla iz projekta koji podržava inicijativu koja promovira domaću i ekološku proizvodnju.
Sunce, more, plaže, planine, snijeg… sve je to lijepo, ali nedovoljno da bi turisti neku destinaciju posjećivali cijele godine, odlazili zadovoljni te da bi se dogodine vratili. To smo shvatili mi, a i naši susjedi Slovenci. Turistima moramo ponuditi nešto posebno, karakteristično za naše zemlje, doživljaje, okuse i mirise koji se samo na jednom mjestu mogu iskusiti.
Primjerice vinarstvo i vino: malene smo zemlje i ne možemo se količinama boriti s velikima. Ali, turistima i svijetu možemo ponuditi vina od autohtonih sorti, vina kakva do sada još nisu kušali. Jednako je i sa hranom. Pohani se odrezak može pojesti u mnogo zemalja, ali štrukli, potice, tačkrli, šelinka, bujta repa… oni se od pamtivijeka pripremaju u Hrvatskoj i Sloveniji. Na takva jela moramo biti ponosni i dakako sretni da još uvijek imamo mala gospodarstva na kojima se sastojci za njihovu pripremu uzgajaju onako kako su se uzgajali i kada su nastajali recepti za takva jela.
Domaća i ekološka proizvodnja
Susjedi smo, povijest, vladari i osvajači sa svojim vojskama ostavili su slične tragove koji su utjecali na kreiranje autohtonih jela, a slični uvjeti života dovitljiv su narod na gotovo jednak način poticali na preživljavanje od onog što je raslo u poljima i vrtovima. Umjesto namaza od lososa, zašto gostima ne ponuditi namaz od dimljenog šarana koji je plivao u obližnjoj rijeci ili jezeru?
Janjetina na maslacu i buča, chef Uroš Štefelin iz Hiše Linhart
Podržavamo inicijative koje promoviraju domaću i ekološku proizvodnju, a jedan od takvih je projekt nastao suradnjom LAS-a Eko Okusi Slovenije koji traje od listopada 2022. godine, a sufinanciran je i odobren u lipnju 2022. od strane Agencije Republike Slovenije za poljoprivredna tržišta i ruralni razvoj koja upravlja Europskim poljoprivrednim fondom za ruralni razvoj (EAFRD).
Sedam chefova u dvorcu Rajhenburg
Nedavno je u gradiću Krško, točnije u dvorcu Rajhenburg održan poseban događaj. U projektu Eko okusi Slovenije, sedam vrhunskih chefova iz te zemlje, iz sedam poznatih restorana predstavili su svoja jela u kojima se mogla vidjeti i osjetiti kreativnost Slovenske gastronomije. Predstavljena jela se nalaze u knjizi recepata Eko okusi Slovenije, a za njihovu izradu koristile su se samo organski proizvedene sirovine lokalnih uzgajivača i proizvođača.
Ječam i pastrva, chef Jure Tomič, Ošteria Debeluh
U projektu Eko okusi Slovenije sudjelovalo je sedam kuhara: Tomaž Kavčič iz Gostilne pri Lojzetu (Dvorec Zemono), Jure Tomič iz Ošterije Debeluh, Sabina Repovž iz Gostilne Repovž, Uroš Štefelin iz Hiše Linhart, Leon Pinterič iz Gostilne Rajh, Boštjan Lačen iz restorana Kodila, Damjan Wallner i Matjaž Hribar iz restorana A3. Chefovi su pokazali prava remek djela na tanjuru, a u njihovim restoranima svakom će gostu ispričati priču o lokalno proizvedenim namirnicama i autorskim receptima“ kazala je Janja Jordan, predsjednice LAS Posavje.
Janja Jordan, Mestna občina Krško, Ksenja Kragl iz CPT Krško i Nataša Serbec, direktorica RRA Posavje
Njegovanje tradicionalne kuhinje
“Organski proizvedena hrana predstavlja najkvalitetniju sirovinu za vrhunsku pripremu hrane. Do sada je možda bila nedovoljno zastupljena u kulinarskoj ponudi Slovenije i mi to mijenjamo” – dodala je Jordan ističući kako je povezivanje farmi organskog uzgoja s trgovinama koje nude takvu hranu i namirnice te sve zajedno s vrhunskim kuharima ključno jer omogućuje povećanje potrošnje lokalne, ekološki proizvedene hrane kroz koju se jačaju eko okusi Slovenije. Time se i njeguje tradicionalna kuhinja oplemenjena modernim pristupom. Uz održivo skraćivanje opskrbnih lanaca, doprinosi se stvaranju novih tržišnih putova te se jača vidljivost i važnost najboljih slovenskih sirovina.
Kroketi od krumpira – mrkva, chef Leon Pinterič, gostilna Rajh
Kreativna mini kuharica
Uz hranu koja priča svoju priču sljubljena su i vina vinarija Keltis, Guerila, Pasji Rep, Burja, Lipej, Marof iz Slovenije te Šegota iz Hrvatske. Za one koji nisu te večeri željeli piti alkohol, uz sve se tanjure lijepo uklopio ekološki proizveden sok s Kmetije Repovž.
Uspjeh ovog projekta upravo je u povezivanju, pa je važno napomenuti kako je u njegovu realizaciju uključeno 20 partnera, a publikacija koja je točka na ‘i’ ovom projektu, vrlo je kreativna mini kuharica prilagođena svima. Sljubljivanje hrane kroz okuse dovedeno je do savršenstva, a kroz tanjure, koje možete kušati na spomenutim gastro adresama, kuhari su pokazali kako i sami možete koristiti autohtone namirnice pretvarajući ih u vlastito gastronomsko remek djelo. Knjižica Eko okusi Slovenije predstavlja 5 LAS područja i svako područje nosi svoje posebnosti.
Tekst: Sunčana Barušić
Foto: Nikola Zoko
Najstariji romanički dio svjedoči o prvobitnoj gradnji, između 1131. i 1147. godine pod nadbiskupom Conardom I, a dvorcem i pripadajućim posjedom stoljećima su pravljali legati koji su mu dali ime Dvorac Rajhenburg (njemački Reichenburg). Nasljednici obitelji koja je vladala dvorcem počeli su dodavati suvremenije elemente i postupno stvorili ono čemu se danas dive mnogi posjetitelji.
Godine 1881. dvorac i pripadajuće imanje kupili su redovnici trapisti u pretvorili ga u samostan, koji je bez prekida djelovao sve do rata 1941. godine. Bio je to samostan koji je, kako bismo rekli u današnje doba bio – samodostatan. Isključivi vegentarijanci, dakako, osim sira trapista i finoga vina, redovnici su proizvodili sve što su konzumirali, a ostajalo je i za razmjenu te prodaju.
Prvi su imali traktor, telefon, električnu energiju iz vlastite hidroelektrane, prepakiravali su i prodavali čaj i egzotične mirodije, a iz njihovih se radionica u Europi prodavala čokolada, kakao…
U samostanu su okupacijske njemačke snage početkom Drugog svjetskog rata podigle logor za protjerivanje Slovenaca. Nakon relativno kratkog razdoblja obnove, nova je vlast 1947. godine nacionalizirala i konfiscirala Dvorac s pripadajućim posjedom.
Godinu dana kasnije glavna zgrada Dvorca pretvorena je u popravnu ustanovu za žene, a potom i u druge kaznene ustanove. Od 1968. godine, kada je otvorena izložba o prognanicima, dvorac postaje mjesto prvenstveno namijenjeno muzejskim aktivnostima i događanjima, a pogotovo kada nakon nacionalizacije postaje vlasništvo Općine Krško koja 2011. godine počinje detaljnu obnovu, a 2012. godine otvara dvorac za javnost.
Najbolje je za razgledavanje muzejskog postava uzeti profesionalnog vodiča. Ljetno radno vrijeme je od 10 do 18 sati, a cijena ulaznice za studente 3,5€, odrasle 5€, te za obiteljsko razgledavanje 11€. Napominjemo: ima toliko toga za razgledati da smo ustanovili kako smo „prekratki“ s vremenom, pa smo kroz neke postave jednostavno „preletjeli“.
Muzejski postav daje uvid u povijest prvih vlasnika dvorca, djelovanja redovnika trapista, sudbinu slovenskih prognanika i vremena kada su se u njemu nalazili razni popravni domovi. S obećanjem da ćemo se vratiti i podrobnije razgledati dvorac u sklopu kojega se nalazi suvenirnica, čokoladarnica i restoran A3 , spustili smo se u podrum u kojem se nalazi Peninoteka.
Naime, trapisti su imali svoje vinograde na Sremiču iznad Krškog, a već 1895. godine proizvodili su pjenušac. To je bio dovoljan razlog da u podrumu dvorca, u Peninoteci okupe pjenušce posavskih vinara. Posjet Peninoteci i kušanje se mora najaviti, a potom će goste, kao i nas, dočekate sommelierka Ksenja Kregl.
Među njima je i najveći slovenski pjesnik Franc Prešern. Tijekom vođenog razgledavanja podruma uz kušanje vina, slušali smo priče, legende i mitove koji sežu u prošlost, o Rimljanima i njihovoj ljubavi prema vinu, o najljepšoj ljubavnoj priči povezanom sa sortom frankovka (u Sloveniji je zovu modra frankinja) te o koljevci koja je krojila sudbinu grofovske obitelji.
Klet Krško još nazivaju i domom Cvičeka, vina koje se nekoć odlično prodavalo i u Hrvatskoj. Vino je jedinstveno jer se radi od bijelog i crnog grožđa, sadrži mnogo manje alkohola od klasičnih vina, a kako kažu u Kleti Krško, idealan je za veselice jer kad ga se popije i malčice previše, drugog dana ne boli glava.
Ovisno za koju se degustaciju odlučite (Classic, Premium, Gourmet), toliko će trajati obilazak podruma, ali i kušanje vina te uparivanje s hranom lokalnih proizvođača u posebnom, obnovljenom dijelu podruma: Vinsko Gastronomskom centru Turn (od 17€ do 30€ po osobi).
Skoro je pala noć kad smo izašli iz podruma i Vinsko Gastronomskog centra, a prije nego što smo krenuli, Jure Grubar, direktor i enolog Kleti Krško, za rastanak je ispred vinoteke u kojoj se, osim njihovih vina mogu kupiti i specijialiteti lokalnih proizvođača, otvorio pjenušac Turn Bela Penina od autohtone sorte kraljevina. U grad Krško i njegovu okolicu svakako ćemo se vratiti, jer čeka nas još puno istraživanja, kušanja i nazdravljanja.