Jedinstvena Bugava i priča o Vinu za život

Veliki poznavatelj i ljubitelj vina, Vjekoslav Madunić uzeo je žestok tempo. Sve češće se pobornici dobrih kapljica i oni željni upoznavanja novih etiketa, ponekad i do sada njima nepoznatih vinara i vinarija ili sorti grožđa sastaju u Češkoj besedi. Ovoga puta bilo je Vrijeme ZA… upoznavanje viške vinarije Vislander.

„Priča o Vislanderu priča je o otočanima – o Višanima i Britancima. Na Visu 1944. godine nije bilo dovoljno hrane, a muškarci koji su to mogli, nosili su puške i ratovali daleko od rodne grude. Na otoku su ostale žene, starci i mala djeca, a dok je oko njih bjesnio Drugi svjetski rat, Vis je skrivao britansku zrakoplovnu bazu koju su koristili i saveznici, uglavnom Britanci. U izolaciji je Višanima nedostajalo hrane, a Britanci su čeznuli za mirnodopskim užicima. Zato su nona Frona i dida Jure s vojnicima s britanskoga otočja sklopili još jedan savez – razmjenjivali su vino za hranu, suhi vojni obrok za plavac. I stoga slogan vinarije Vislander glasi Vino za život“ objasnila je na početku prezentacije vina svoje vinarije Sanda Vojković, koja je u vinariji Vislander zadužena za marketing, odnosno brendig. Naime, upravo zahvaljujući mlađim naraštajima koji su naslijedili vinograde na Visu i obiteljskim ih vezama spojili u jedno vlasništvo, izgrađena je nova, suvremena vinarija s podrumom, obnovljeni su vinogradi i posao se proširio, a ime Vislander malo po malo zauzima značajno mjesto na vinskoj karti Hrvatske.  Vinarijom, vinima kao i crtežima portreta na etiketama, te cijelom pričom vezanom uz vina, noni Franki Vojković, pradjeda Juri Dorotiću i ostalim članovima obitelji, Damir Radica uz Marka i Sandu Vojković odaju svojevrsni hommage.

Na Visu se oduvijek sadila loza, a uništeni vinogradi filokserom nisu se više pretjerano obnavljali, tako da čokota u naše vrijeme ima najmanje. Vis, naš najudaljeniji nastanjeni otok po mnogočemu je poseban, pa tako i po autohtonim sortama koje su tamo preživjele, a danas ih vrijedne ruke modernih vinara revitaliziraju, jer svjesni su da na svjetskom tržištu količinom ne možemo konkurirati, ali ljubiteljima dobre kapljice mogu ponuditi vina od autohtonih sorti koje ne rastu nigdje drugdje na svijetu. Takva je bugava (vugava) kojom je na cijelom svijetu zasađeno samo 15 ha (polovica je u vlasništvu Vislandera). Osim bugave (vugave), vinarija njeguje i sorte plavac mali i kuč (trbljan bijeli).

Prezentaciju je, uz Sandu Vojković i Vjekoslava Madunića, vodio sommelier Darko Lugarić, a dobar je početak bio ispunjen veselim mjehurićima koji su perlali u čašama, jer točio se pjenušac Komiška bonda (strana). Kao bazna sorta odabran je kuč (trbljan bijeli), koji daje svježa, laganija vina izraženijih kiselina, što je idealna baza za pjenušce, a uz tu sortu dodana je i vugava, ubrana u trenutku tehnološke zrelosti pogodne za proizvodnju pjenušavih vina.

„Bio mi je postavljen težak zadatak, ali kada sam vidio s čime raspolažem, za mene je to bilo otkriće. Na otoku s toplom mediteranskom klimom ubrali smo grožđe koje je imalo sedam grama kiseline na litru. Nisam niti trenutka dvojio da je kuč odličan za proizvodnju pjenušca, a u ovaj smo dodali 15% vugave“ objasnio je enolog vinarije Vislander, Robert Brkič.

„Iznenađen sam da se na otoku može uzgajati vino od kojeg se radi tako dobar pjenušac i to od sorte od koje su se do sada radila stolna vina, kako smo ih nazivali. Dobiti tako lijepi uradak s perlama… kapa dolje“, kazao je enolog i sommelier Franjo Francem nakon što smo kušali pjenušac. Nakon kušanja mirnih vina – Bugava 2021. i 2022., dodao da bugavu, odnosno vugavu treba njegovati, te da moramo biti svjesni činjenice da se takva vina proizvode samo na Visu i ne mogu se s ničim usporediti. Tu činjenicu svakako treba iskoristiti u dobrom marketingu i biti ponosan na nju.

Kušali smo i Bugavu antique 2021. tako nazvanu jer je sličnija vinu koje se u prošlosti proizvodilo od te sorte. Naime, kada nije bilo inox bačvi, sva su se vina držala u drvenima, pa su vina bila teža, jača, robusnija. Trideset posto vina za etiketu Bugava antique, kompleksno vino s izraženim aromama marelice, badema i tropskog voća, odležalo je u drvenim bačvama od 500 listara, dok je ostatak bio u inoxu.

Uvod u vina od sorte plavac mali bio je Rosé, dakako od plavca malog. Bilo je zanimljivo promatrati reakcije prisutnih kušača i kušačica. Miris ispunjen cvijetom šipka, brusnice i maline u pozadini, sigurni smo, nije oduševio samo ženski dio publike. Ali muški… nekako je ostao rezerviran i sa ispijanjem čaše i s komentarima. Zašto, nije nam jasno, jer u rosé vinu sigurno jednako uživaju žene i muškarci.

Slijedili su plavci – s položaja Milna (2019.), potom s položaja Voščica (2018.) i Ljubišće (2018.). Položaji toliko blizu jedan drugome, a toliko različita vina!  Nakon kušanja čula se rasprava o taninima. Plavci s Visa ne mogu se uspoređivati s teškašima s Pelješca i ostalih otoka, imaju vrlo nježnu strukturu tijela i arome i teško se nose s taninima koje su mnogi osjetili. Ali, posljednji plavac koji smo kušali s položaja Tihobraće plje (2017.) dobio je odobravanje većine – uostalom osvojio je broncu na Decanteru.

Treba još napomenuti da vinarija ima i svoju destileriju u kojoj nastaju rakije travarica i lozovača, likeri od kruške, rogača i oraha, a posebno su ponosni nagin od rogača – 24 Carob Gold Gin. Kao i svaki uradak pod etiketom Vislander i on ima svoju priču: Naime, izraz karat potječe od rogača (carob). U antičkoj su Issi mjerili težinu zlata i dragog kamenjak sjemenkama rogača koje uvijek imaju istu težinu). U rimsko doba zlatnik solidus težio je 24 sjemenke rogača. Tako od davnina 24 karata označava mjeru za stopostotno čisto zlatno, baš kao što danas 24 rogača njihovom ginu daju stopostotni čisti zlatni okus.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Marko Čolić, Sunčana Barušić i arhiva vinarije Vislander