Arhiva oznaka za: Željko Suhadolnik

Vrijeme je ZA… vina Vinarije Soldo iz Vetova

Kako je to lijepo i pohvalno kada obiteljsku baštinu cijene i nastavljaju njegovati mlađi naraštaji. Tako  trud i muka djedova i roditelja koji su prehranjivali obitelj nije bila uzaludna. Ono što su stvorili, sada mlade generacije svojim novim zamislima, poštujući tradiciju ali i prateći svjetske trendove njeguju i nadograđuju. Mnoge su tako vinarije u Hrvatskoj dosada bile nepoznate, vino se prodavalo u rinfuzi ili samo lokalno, dok mladi nisu umiješali svoje prstiće, udružili se i kvalitetnim te posebnim vinima svoju vinariju približili ljubiteljima dobre kapljice u cijeloj Hrvatskoj, turistima ali i potrošačima izvan zemlje, istodobno promovirajući cijelu regiju. Takva, odnosno slična se „primopredaja“ dešava i u Vinariji Soldo iz Vetova.

Osnovao ju je Gojko Soldo 2011. godine. Voćar i vinogradar, odlučio je krenuti takoreći od početka. Naime, obitelj je obrađivala 1,5 hektara vinograda proizvodeći vino uglavnom za svoje potrebe, a višak prodavajući drugim vinarijama. S odlukom da će samostalno nastupiti na tržištu, krenulo je i proširenje vinograda, odnosno sadnja novih površina. Danas u vinogradima vinarije Soldo rodi graševina, chardonnay, sauvignon, manzoni, rizvanac, traminac mirisni, pinot sivi, frankovka, game, crni pinot, merlot i zweigelt.

Mirko Soldo

Da se vratimo na početak priče: danas u vinogradima i podrumu uz Gojka Soldu radi i njegov sin Mirko koji je završio agronomski fakultet, a znanje dodatno brusi i upija od svog oca. Stoga ne čudi – Vinarija Soldo iz Vetova danas ima 11 etiketa, u njihovim vinogradima rastu, zapravo već su i rodile i PIWI sorte, odnosno, kako ih nazivaju hibridi treće generacije (hibernal, viognier gris i johaniter) koje su pokazale izuzetnu otpornost, a ove je godine vinarija izašla na s Pjenušcem (2018.) od sorte chardonnay.

Radionicu vina Vrijeme je ZA… Vjekoslava Madunića koju je vodio sommelier Darko Lugarić, upravo smo i započeli spomenutim pjenušcem kojeg je, kako i ostala vina, vrlo hrabro, pred istančanim i dobro znanim enolozima, sommelierima, predstavnicima medija te vinoznalcima predstavio Mirko Soldo (24).

„Pjenušac je ležao na kvascima tri godine. Budući da nam je to prva serija, nismo htjeli puniti puno boca, tako da ih u podrumu imamo svega 1000. Međutim, potražnja za pjenušavim vinima je sve veća, uostalom, to je i svjetski trend, tako da namjeravamo povećati proizvodnju“ objasnio je Mirko Soldo, a nakon vrckavih mjehurića u čaše se točilo prvo mirno vino: Rizvanac (2022).

„Rizvanac je vrlo interesantna sorta i u Hrvatskoj su rijetki vinari koji od nje proizvode monosortno vino. Karakteristična je za bregovitu Hrvatsku i žao mi je da ova sorta lagano gubi korak kraj poznatijih.   Vina od sorte rizvanac vrlo se rijetko nude u restoranima, teško ćete ih naći u vinotekama, a kupci ne znaju što očekivati od takvih vina, koja su, usput rečeno – odlična“, kazao je Lugarić, a Mirko Soldo se nadovezao s podatkom da se vina vinarije Soldo mogu kupiti u Vrutku, te da butelja nije skuplja od 6€.

Potom se točio Pinot sivi (2022.) za kojeg je enolog i sommelier Franjo Francem komentirao da mu je bio veliko iznenađenje. Finih sortnih mirisa bijelog voća (jabuka, kruška i vinogradarska breskva), čisto, kristalno bistro, ovo bi vino sommelier Lugarić ponudio uz smuđa u pivskom tijestu ili lagani, ne previše ljut fiš paprikaš.

Graševina (2022.), tipična je – kutjevačka graševina, zaključili su prisutni kušači, koja zbog količine vapnenca u tla ima karakterističnu mineralnost, a Rosé (2022.), 60% pinot crni i 40% zweigelt, sve je ugodno iznenadio. Boje trešnje, ugodnog mirisa po malinama i jagodama, pitko i svježe, dobro rashlađeno, ovo će vino biti idealno u ljetnim mjesecima. „I u proljetnim, s jagodama“, čulo se iz redova kušača.

Mirko Soldo

Monosortno vino koje se rijetko gdje može kušati i kupiti – od sorte manzoni, također se nalazi u ponudi Vinarije Soldo. Danas rijetku sortu, križanca rajnskog rizlinga i bijelog pinota u vinogorju Kutjevo, koliko znamo, imaju samo dvije vinarije – Krauthaker i Soldo, a mi smo ga imali prilike kušati na ovoj radionici.  „Baš je i ne vole vinari. Za razliku od nedodirljive graševine, manzoni je vrlo osjetljiva na rani mraz. Brzo raste, ali se redovi ne smiju saditi preusko, a tata ju je posadio na nagovor Bernarda Kozine, profesora sa zagrabačkog Agronomskog fakulteta. I imao je pravo – sorta manzoni u našim vinogradima odlično uspijeva i daje odlična vina“ objasnio je Mirko Soldo.

Sauvignon (2022.), zelenkasto žute boje i sortnih mirisa, sommeliera Darka Lugarića po mirisu je asociralo je na mladi grašak i šparoge, a Željko Suhadolnik je dodao da mu miriši i po listovima rajčice. Ostali su zaključili kako im se vino sviđa i da bi ga rado imali u čaši uz povrtni rižoto ili salatu od rajčica, mozzarelle.

Darko Lugarić, Mirko Soldo i Vjekoslav Madunić

Na red je došlo kušanje vina Chardonnay (2020.), prvog vina koje samostalno napravio Mirko Soldo, još dok je studirao. Iako je sada već „malo umorno“ kako je rekao Franjo Francem, i vrijeme je da ga se potroši do kraja zaliha, bitno je napomenuti da je na međunarodnoj izložbi Ferenc Komaromi na Balatonu 2022. godine proglašeno šampionom izložbe.

Šećer na kraju: Traminac mirisni (2022.). Zapravo, nije šećer, jer ovo je polusuho vino, a kako je napomenuo sommelier Lugarić, premalo ga se nudi u ugostiteljstvu. Naime, u ovakvom polusuhom izdanju traminac će vrlo dobro pratiti azijska jela. Jedan wok s kozicama, jako bi dobro prijao uz nama natočen traminac iz Vinarije Soldo.

Mirko Soldo s djevojkom

Na kraju radionice, kako to uvijek biva, rasplamsala se rasprava, a svi su prisutni zaključili da Vinarija Soldo ima velikog potencijala. Ono što joj nedostaje to je marketing. Dobra priča već postoji, kako ukazuju etikete vina: uz podrum vinarije teče potok koji dijeli dva diva: Krndiju i Papuk. Na njima Vinarija Soldo ima svoje vinograde, u vinogradima gotovo da nema dana kada ne puše vjetar, loza rjeđe poboljeva što su idealni uvjeti za ekološku proizvodnju. Budući da mlade snage pušu svoje vjetrove u vinariji, zasigurno se takva proizvodnja koja je sada vrlo tražena u svijetu nazire u bliskoj budućnosti.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Marko Čolić i Sunčana Barušić

Jedinstvena Bugava i priča o Vinu za život

Veliki poznavatelj i ljubitelj vina, Vjekoslav Madunić uzeo je žestok tempo. Sve češće se pobornici dobrih kapljica i oni željni upoznavanja novih etiketa, ponekad i do sada njima nepoznatih vinara i vinarija ili sorti grožđa sastaju u Češkoj besedi. Ovoga puta bilo je Vrijeme ZA… upoznavanje viške vinarije Vislander.

Darko Lugarić, Sanda Vojković i Vjekoslav Madunić

„Priča o Vislanderu priča je o otočanima – o Višanima i Britancima. Na Visu 1944. godine nije bilo dovoljno hrane, a muškarci koji su to mogli, nosili su puške i ratovali daleko od rodne grude. Na otoku su ostale žene, starci i mala djeca, a dok je oko njih bjesnio Drugi svjetski rat, Vis je skrivao britansku zrakoplovnu bazu koju su koristili i saveznici, uglavnom Britanci. U izolaciji je Višanima nedostajalo hrane, a Britanci su čeznuli za mirnodopskim užicima. Zato su nona Frona i dida Jure s vojnicima s britanskoga otočja sklopili još jedan savez – razmjenjivali su vino za hranu, suhi vojni obrok za plavac. I stoga slogan vinarije Vislander glasi Vino za život“ objasnila je na početku prezentacije vina svoje vinarije Sanda Vojković, koja je u vinariji Vislander zadužena za marketing, odnosno brendig. Naime, upravo zahvaljujući mlađim naraštajima koji su naslijedili vinograde na Visu i obiteljskim ih vezama spojili u jedno vlasništvo, izgrađena je nova, suvremena vinarija s podrumom, obnovljeni su vinogradi i posao se proširio, a ime Vislander malo po malo zauzima značajno mjesto na vinskoj karti Hrvatske.  Vinarijom, vinima kao i crtežima portreta na etiketama, te cijelom pričom vezanom uz vina, noni Franki Vojković, pradjeda Juri Dorotiću i ostalim članovima obitelji, Damir Radica uz Marka i Sandu Vojković odaju svojevrsni hommage.

Na Visu se oduvijek sadila loza, a uništeni vinogradi filokserom nisu se više pretjerano obnavljali, tako da čokota u naše vrijeme ima najmanje. Vis, naš najudaljeniji nastanjeni otok po mnogočemu je poseban, pa tako i po autohtonim sortama koje su tamo preživjele, a danas ih vrijedne ruke modernih vinara revitaliziraju, jer svjesni su da na svjetskom tržištu količinom ne možemo konkurirati, ali ljubiteljima dobre kapljice mogu ponuditi vina od autohtonih sorti koje ne rastu nigdje drugdje na svijetu. Takva je bugava (vugava) kojom je na cijelom svijetu zasađeno samo 15 ha (polovica je u vlasništvu Vislandera). Osim bugave (vugave), vinarija njeguje i sorte plavac mali i kuč (trbljan bijeli).

Prezentaciju je, uz Sandu Vojković i Vjekoslava Madunića, vodio sommelier Darko Lugarić, a dobar je početak bio ispunjen veselim mjehurićima koji su perlali u čašama, jer točio se pjenušac Komiška bonda (strana). Kao bazna sorta odabran je kuč (trbljan bijeli), koji daje svježa, laganija vina izraženijih kiselina, što je idealna baza za pjenušce, a uz tu sortu dodana je i vugava, ubrana u trenutku tehnološke zrelosti pogodne za proizvodnju pjenušavih vina.

Robert Brkić

„Bio mi je postavljen težak zadatak, ali kada sam vidio s čime raspolažem, za mene je to bilo otkriće. Na otoku s toplom mediteranskom klimom ubrali smo grožđe koje je imalo sedam grama kiseline na litru. Nisam niti trenutka dvojio da je kuč odličan za proizvodnju pjenušca, a u ovaj smo dodali 15% vugave“ objasnio je enolog vinarije Vislander, Robert Brkič.

Franjo Francem, enolog i sommelier i Marko Čolić na radnom zadatku

„Iznenađen sam da se na otoku može uzgajati vino od kojeg se radi tako dobar pjenušac i to od sorte od koje su se do sada radila stolna vina, kako smo ih nazivali. Dobiti tako lijepi uradak s perlama… kapa dolje“, kazao je enolog i sommelier Franjo Francem nakon što smo kušali pjenušac. Nakon kušanja mirnih vina – Bugava 2021. i 2022., dodao da bugavu, odnosno vugavu treba njegovati, te da moramo biti svjesni činjenice da se takva vina proizvode samo na Visu i ne mogu se s ničim usporediti. Tu činjenicu svakako treba iskoristiti u dobrom marketingu i biti ponosan na nju.

Kušali smo i Bugavu antique 2021. tako nazvanu jer je sličnija vinu koje se u prošlosti proizvodilo od te sorte. Naime, kada nije bilo inox bačvi, sva su se vina držala u drvenima, pa su vina bila teža, jača, robusnija. Trideset posto vina za etiketu Bugava antique, kompleksno vino s izraženim aromama marelice, badema i tropskog voća, odležalo je u drvenim bačvama od 500 listara, dok je ostatak bio u inoxu.

Vitomir Andrić i Željko Suhadolnik

Uvod u vina od sorte plavac mali bio je Rosé, dakako od plavca malog. Bilo je zanimljivo promatrati reakcije prisutnih kušača i kušačica. Miris ispunjen cvijetom šipka, brusnice i maline u pozadini, sigurni smo, nije oduševio samo ženski dio publike. Ali muški… nekako je ostao rezerviran i sa ispijanjem čaše i s komentarima. Zašto, nije nam jasno, jer u rosé vinu sigurno jednako uživaju žene i muškarci.

Slijedili su plavci – s položaja Milna (2019.), potom s položaja Voščica (2018.) i Ljubišće (2018.). Položaji toliko blizu jedan drugome, a toliko različita vina!  Nakon kušanja čula se rasprava o taninima. Plavci s Visa ne mogu se uspoređivati s teškašima s Pelješca i ostalih otoka, imaju vrlo nježnu strukturu tijela i arome i teško se nose s taninima koje su mnogi osjetili. Ali, posljednji plavac koji smo kušali s položaja Tihobraće plje (2017.) dobio je odobravanje većine – uostalom osvojio je broncu na Decanteru.

Treba još napomenuti da vinarija ima i svoju destileriju u kojoj nastaju rakije travarica i lozovača, likeri od kruške, rogača i oraha, a posebno su ponosni nagin od rogača – 24 Carob Gold Gin. Kao i svaki uradak pod etiketom Vislander i on ima svoju priču: Naime, izraz karat potječe od rogača (carob). U antičkoj su Issi mjerili težinu zlata i dragog kamenjak sjemenkama rogača koje uvijek imaju istu težinu). U rimsko doba zlatnik solidus težio je 24 sjemenke rogača. Tako od davnina 24 karata označava mjeru za stopostotno čisto zlatno, baš kao što danas 24 rogača njihovom ginu daju stopostotni čisti zlatni okus.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Marko Čolić, Sunčana Barušić i arhiva vinarije Vislander