Vina za kraljeve

/u /od

Dok su mnogi te davne godine, 1066., za Božić dobili tek nešto obilniji ručak, bademe ili naranče, opatica Čika (Chicca) od kralja Petra Krešimira IV dobila je na dar ni manje ni više nego – cijeli vinograd.

Gotovo punih devet stoljeća benediktinke iz samostana Sv. Marije nedaleko Zadra brinule su o uzgoju loze i proizvodnji vina na tom vrijednom i plodnom komadu zemlje smještenom iznad Petrčana, koji se pod nagibom od 30° spušta prema moru. Socijalistička agrarna reforma prekinula je, nažalost, tu tradiciju sredinom 20. stoljeća, ali 2011. godine današnji vlasnici vinarije Kraljevski vinogradi otkupljuju tu zemlju i ponovno ovdje sade vinovu lozu. Od ukupno 47ha površine pod vinogradima, 23ha nalazi se upravo na ovoj povijesnoj lokaciji.

Prilikom sadnje novog vinograda odlučili su se na odvažan zahvat melioracije, tj. mljevenja kamene podloge u koju su zatim posađene sadnice vinove loze koje, da bi došle do vode i hranjivih tvari, moraju pustiti korijenje duboko u tlo. Ovaj način sadnje značajno je smanjio prinose, ali je uvelike poboljšao kvalitetu grožđa iz kojih se dobivaju vrhunska vina. Osim samoga tla, velik utjecaj na kvalitetu sirovine ima optimalan jugozapadni položaj, strme padine, zavidna brojka od 250 sunčanih dana godišnje, ali i vjetar koji naizmjenično puše sa Velebita i sa mora, sprečavajući tako mnoge bolesti vinove loze.

Filip Brekalo, predstavnik vinarije Kraljevski vinogradi

Glavninu nasada čine autohtone sorte: plavac mali, crljenak i pošip, dok su u manjoj mjeri ovdje introducirane međunarodne sorte (za koje je poznato da u zadarskom zaleđu daju sjajne rezultate) cabernet sauvignon, syrah, merlot, chardonnay i muškat žuti. Uspijeva ovdje i autohtona plavina, a jako dobre rezultate daje i nedavno posađena žilavka. Godišnje se ovdje proizvede oko 250.000 butelja, od kojih se neke izvezu sve do dalekog Japana. Izvozi se i u Meksiko, Kanadu, SAD, a u Europi na Island, u Njemačku i Poljsku. No, bez brige, ostane ponešto vina i za nas Hrvate (i brojne turiste) željne dobre kapljice.

Ipak, proizvodne linije vinarije Kraljevski vinogradi ne pričaju samo priču o povijesti i estetici krajolika, već i o pametnom i promišljenom tržišnom pristupu koji odvaja HoReCa liniju Punta Skala od retail linije kreativno nazvane Grgur Vinski. U oba slučaja riječ je o vinima visoke kvalitete, no diverzifikacija brenda omogućuje kupcu lakše snalaženje među brojnim etiketama, pa tako i veće uživanje u samom vinu.

Od ukupno 13 etiketa (plus PetNat koji je u planu za ovu godinu) kušali smo Rosé Scuro, ružičastu kupažu plavca, plavine i cabernet sauvignona, Pošip (2021), već spomenutu Žilavku (2020) koja, iako nije uobičajena za ove krajeve, zapravo daje sjajne rezultate, Plavac mali (2017) napravljen u pitkom i lakom stilu tako da traži gutljaj više, izvrsni Crljenak (2017) te kupažu plavca malog, merlota i syraha pod nazivom Gladiator koja nas je naprosto oduševila. Kroz degustaciju proveo nas je Filip Brekalo, prodajni predstavnik i mlada nada vinarije, skrenuvši nam usput pažnju i na zanimljive staklene čepove koji omogućuju dugotrajnije čuvanje vina od uobičajenih navojnih zatvarača, ali i sprečavaju kvarenje koja često uzrokuju pluteni čepovi.

Na kraju priče teško je razlučiti da li najveći utisak na putnika-namjernika ovdje ostavljaju sjajna vina, zapanjujuća vizura vinograda i zalaska sunca, ukusno uređeni eksterijer i interijer konobe ili pak educirano i ljubazno osoblje. Kombinacija ta četiri faktora kadra je učiniti da se zaista osjećate kao „kralj na jedan dan“ (naročito kad vas ogrnu crvenim plaštem i posjednu na tron). A ukoliko ste dovoljno mudri da vina ponesetkući (ili ih naručite preko web shopa) tada vladavinu možete produžiti na svih 365 dana u godini.

 

Foto: Irena Lučić, diWine Portal

Sve je spremno za prvi samostalni nastup Vinistre na prestižnom Proweinu

/u /od

Istra kao najdinamičnija hrvatska vinska regija prvi put se samostalno predstavlja u Düsseldorfu na Proweinu. Među vinskim proizvođačima iz 60 zemalja nastupit će se i 13 poznatih vinarija iz Istre – Agrolaguna, Damjanić wines, Medea winery, Fakin, Meneghetti winery, Pervino, Cattunar, ROSSI winery & distillery, Bertoša wines, Kozlović winery, Benvenuti, Matošević Wines of Istria i Franković winery.

Istaknuti istarski vinari od 19. do 21. ožujka izlagat će u organizaciji Vinistre, udruge vinogradara i vinara Istre, na samostalnom štandu u hali 12 gdje će se predstaviti uz vinske zemlje poput Portugala, Mađarske i Gruzije.

Predstavljanjem na sajmu Prowein u Düsseldorfu Vinistra će svijetu ispričati priču o maloj iznimno atraktivnoj vinskoj regiji s vrhunskim vinima, a Istra će dodatno učvrstiti status prepoznatljivog brenda ne samo na svjetskom turističkom, već i na vinskom tržištu.

„Iznimno nam je važno predstaviti se na jedinom međunarodnom sajmu koji prati cjelokupno svjetsko vinsko tržište. Osobito nam je zanimljivo i što se održava u Njemačkoj, turistički najznačajnijem emitivnom tržištu za Hrvatsku i Istru koja je jedna od najomiljenijih destinacija na Mediteranu. Uz naglasak na vrhunska vina i istarsku vinsku tradiciju predstavit ćemo prvenstveno naše autohtone sorte – malvaziju istarsku i teran koji su već prepoznati među vinoljupcima i stručnjacima diljem svijeta“, rekao je Luka Rossi, predsjednik Vinistre.

Za ovu udrugu koja okuplja više od 120 istarskih vinara, 2023. je posebno dinamična i izazovna godina. Uz nastup na najvažnijem svjetskom sajmu vina u Düsseldorfu, od 5. do 7. svibnja Vinistra organizira 29. izdanje istoimenog vodećeg regionalnog vinskog sajma u gradu Poreču, a samo tjedan kasnije, od 11. do 14. svibnja, očekuje je domaćinstvo vodećeg svjetskog ocjenjivanja Concours Mondial de Bruxelles u sekciji mirnih crnih i bijelih vina na kojem će više od 350 stručnjaka iz 50 zemalja ocjenjivati više od 10 tisuća vina iz čitavog svijeta.

 

Foto: arhiva Vinistra

Drugo druženje članica udruge WOW uz vina vinarije Poletti u Bornsteinu

/u /od

Odlična vina, dobro društvo, ugodan interijer, fini zalogajčići i predani domaćini … sve se idealno posložilo na drugom ovogodišnjem druženju udruge WOW u zagrebačkom Wine shop&wine baru Bornestein koje su organizirale Doris Srpek i Sanja Muzaferija. Ovoga puta kušala su se vina vinarije Poletti.

Matteo Poletti

„Moja obitelj na istoj zemlji proizvodi vino već 180 godina, što je potvrđeno i ugovorima koje čuvamo. Naime, 11. svibnja 1842. godine u selu Markovac, nedaleko Višnjana, nono Piero Bernobich kupio je ovu zemlju od svog tasta za 113 fiorina. Sagradio kuću, osnovao obitelj i evo nas, još smo na istom mjestu“, kazao je na početku druženja Matteo Poletti koji u ovoj obitelji predstavlja sedmu generaciju povezanu s vinarstvom, dok su domaćini, Doris i Ivan Srpek, vlasnici Wine shop&wine bara Bornstein, otvarali prvo vino, mladu Malvaziju.

„Ovo je vino prije dva dana punjeno u boce i još nije spremno za tržište, ali namjerno sam ga donio da okusite našu svježu malvaziju koju radimo od grožđa s tri položaja. Ona će, prema mom mišljenju biti najbolja krajem srpnja, početkom kolovoza, ali na žalost, tržište nam diktira isporuku, tako da će najvjerojatnije do tog vremena biti gotovo i rasprodana. Međutim, ne žalimo se, jer mlada je Malvazija, kako se to kaže „financijer“ cijele vinarije i omogućuje nam da neka vina držimo na odležavanju više godina“, objasnio je Matteo Poletti koji sa svojom obitelji, ocem Peterom uz majku Loredanu napune 30.000 butelja godišnje pod sedam etiketa. Prvu su komercijalnu berbu imali 1998. godine, nakon smrti Peterovog oca. Peter je tada napustio posao turističkog vodiča i DJ-a i odlučio se ozbiljno baviti proizvodnjom vina, ali na moderan način i još s nekoliko mladih Istarskih kolega, vinara, unio revoluciju u proizvodnju vina toga kraja.

Alen Matelić, Moreno Degrassi i Doris Srpek

Nakon mlade, možda i premlade malvazije, WoW-ice, novinari, blogeri, gosti ali i vinski kolege, jer u Bornstein su navratili istarski vinar Moreno Degrassi s enologom Alenom Matelićem i Goran Petrić sommelier iz zagrebačkog restorana Baltazar, kušali su vino Poletti Malvazija Classica (2020.) koja je dobivena iz grožđa koje raste na njihovom najboljem položaju  vinarije Poletti – Brajde, točno ispod njihove kuće. Zahvaljujući položaju koji je orijentiran prema jugozapadu, dobiva najviše sunca tijekom godine, tako da su bobice slasne kakvo je i vino koje je i provelo neko vrijeme u drvenim bačvama (30% u bačvama od akacije i 70% od hrasta).

I dok se raspravljano uz koje bi jelo najviše pasala ova malvazija, već se otvaralo sljedeće vino, koje su WOW-ice s nestrpljenjem očekivale, jer ovo je bila premijera prije Pink Day-a koji će se održati 22. ožujka u Laubi. Poletti Rosella, rosé, vino koje je dobilo po glumici Scarlett Johansson (po talijanski Rosella), napravljeno je od autohtone sorte muškat ruža porečka. „To je varljivo vino s većim postotkom alkohola, jer varljivo je i grožđe. Naime, ova sorta, kad cvate, nema prašnike, pa se u vinograd sade druge sorte koje će je oprašivati. Ali, kako se ne može strogo odrediti kada će biti oprašivanje, tako je i vrlo teško odrediti vrijeme berbe jer na grozdu se nalaze bobice koje pucaju od zrelosti i gotovo zelene. Ove koje su prezrele, gotovo uzavrele daju vinu aromatiku po crvenoj ruži, jagodama i šumskom voću, a zelene bobice su zadužene za svježinu, pa sve zajedno daje visok postotak alkohola“, objasnio je Matteo Poletti, a od prisutnih su se, osim odobravanja kvalitete vina čuli i prijedlozi uz što ga poslužiti: rib eye pečen na grilu, sočan, u sredini krvav biftek, a Matteo je dodao kako je to jedno od rijetkih vina koje podnosi kombinaciju sa svježim voćem – jagodama.

Za kraj druženja, kušalo se odlično vino Poletti Cabernet Sauvignon (2016.) koje je odležalo tri godine u bačvama od francuskog hrasta, potom godinu dana u inox bačvama i na kraju se godinu dana smirivalo i odmaralo u bocama. „Cabernet Sauvignon najduže odležavamo. Ovo koje kušate je tek na početku svog puta do potpune zrelosti, a ima potencijala stajati u boci i dvadesetak godina. Tada se pretvara u pravog, zrelog. ozbiljnog gospodina“, kazao je Matteo Poletti koji s obitelji vodi i nedavno otvoren boutique hotel i restoran u restauriranoj palači iz 1747. godine koju su u čast prvih vlasnika nazvali Casa Manzolin.

Kušanje vina nije bio kraj ovog druženja na kojem je prijateljska, gotovo obiteljska atmosfera mamila na duži ostanak, pogotovo nakon što je Doris Srpek iznijela plate s nekoliko vrsta sira, kobasicama i bruschettama s paštetom od tunjevine.

Foto: Rene Karaman i Sunčana Barušić

Najveće vertikale i autohtone sorte na radionicama Vinarta

/u /od

Završen je niz vinskih radionica koje su se održavale u zagrebačkom Hotelu Dubrovnik, u sklopu dana Vinarta na kojima su posjetioci mogli kušati odlična vina od sorte rajnski rizling, našeg susjeda vinara Boštjana Protnera, biti svjedoci jednoj od najopsežnijih vertikala Dingača vinarije Saints Hills, kušati svježa i arhivska vina vinarije Degrassi, te se uvjeriti da je autohtona sorta trnjak stvarno zvijezda u usponu.

Boštjana Protnera, koji s obiteljii u blizini Maribora u mjestu Malečnik vodi vinariju Joannes i ugostiteljski objekt Hiša Protner, zovu još i „Kraljem rizilinga“ na ovim područjima. Da da je dosita tako, posjetioci su se uvjerili na radionici Riesling – velika vertikala vinarije Joannes Protner. Kušao se mlad, punjen izravno iz bačve, Renski rizling 2021 i to polusuho vino, te Renski rizgling 2021. suho koje je osam mjeseci odležalo i u betonskom jajetu. Vino je tržište odlično prihvatilo, a Protneri velik dio svoje proizvodnje izvoze izvan Slovenije, tako da je u vinariji ostalo svega 200 butelja. Kako vina stare, tako naravno, postaju ozbiljnija: Renski rizling 2019. odležavao je i u velikim starim bačvama, a Renski rizling iz berbe 2015. ozbiljno je vino koje sve više miriši po petroleju, toliko karakterističnom za ovu sortu, koji se još više osjetio u berbi iz 2005. „Renski rizling 1998. mi je posebno drag, jer to je godina rođenja moje kćeri, tako da na svaki rođendan s veseljem otvaramo boce iz arhive i promatramo kako vino stari“, kazao je Protner otvarajući devetu butelju, Renski rizligng 2017., slatko vino koje bi se odlično uparilo sa sirevima ili primjerice gusjom jetrom.

Na kraju radionice kušalo se i vino Renski rizling Unique, 2006., vino koje je vinarija Joannes-Protner radila za jedan ugostiteljski objekt. „Htjeli su drukčiji rizling, a ja sam eksperimentirao i na karaju dodao i malo destilata od rizlinga. Nakon odležavanja, nastalo je ovo vino za koje sam mislio da nemam više niti boce, ali, jedan karton se sakrio u dnu podruma i eto, donio sam da ga kušate“, kazao je Boštjan na kraju radionice, a mnogi su zatražili koju kapljicu više ovog jedinstvenog rizlinga.

Boštjan Protner

 

Na radionici Terre Bianche Cuvee Rouge riserva 2013. i njezine sastavnice, koju su održali vlasnik vinarije Degrassi, Moreno Degrassi i njegov dugogodišnji enolog Alen Matelić, kušala su se i uspoređivala vina zajedničkog naziva – bijelog tla na kojem rastu sorte za kupažu. Ne bilo kojeg tla – radi se o glasovitom položaju Contarini.

Kušanjem osam vina, prisutni su se uvjerili kako su i zašto su se Terre Bianche Cuvee Rouge razvijale i evoluirane kroz vrijeme, a to su ponajviše Degrassijev istraživački duh i osjećaj da je došao trenutak kada treba podići nivo kvalitete i upotpuniti kupažu novim sortama te principi rada (mali prinosi, izbor fenolno zrelog i zdravog grožđa, očuvanje njegova arome…)

Alen Matelić i Moreno Degrassi

Rijetke su prilike kada se mogu kušati kupaže iz berba 2013., 2012, pa i 2011, a svi su se složili kako su sva vina skladna, elegantna, bogata i kompleksna, prepoznatljiva i imaju veliki potencijal za još duže odležavanje.

Jedna od najvećih vertikala kušala se na radionici Saints Hills vinarije – Dingač vertikala 10 berbi od 2011. do 2020., a predavači su bili Ernest Tolj sa suprugom Ivanom. Interesantno je da ova vinarija za prvu fermentaciju ne koristi inox posude, odnosno bačve, nego betonske posude i drvo jer smatraju da zahvaljujući tom odabiru plavac daje najbolje rezultate. Naime, vino je živo i najbolje se slaže s prirodnim materijalima, odnosno materijalima koji dišu. Nakon fermentacije, doznali smo na radionici, vino se pretače u drvene bačve od francuskog hrasta. U vinima se osjeti pelješki terroir, a vinarija Saints Hills iz godine u godinu na tržište plasira vino odlične kvalitete.

Ivana i Ernest Tolj

Trnjak se smatra autohtonom sortom Imotske krajine i zapadne Hercegovine, a prema usmenoj predaji u Hercegovinu su ga donijeli Francuzi za vrijeme Napoleonove okupacije, stoga ga mnogi još i danas sovu „Francuzac“. Koristili su ga kao oprašivača sorte blatina, jer ona ima samo ženske cvjetove. Budući da daje male prinose i rijetko su se od njega radila monosortna vina, Trnjak, gurnut u kut vinograda, u socijalizmu se, kada se moralo proizvoditi naveliko, gotovo zaboravio, doznali smo na početku radionice Trnjak – usporedno kušanje ponajboljih primjeraka zvijezde u usponu koju je vodila Monika Prović.

Bariša Škegro, Monika Prović i Nikola Grabovac

Na radost mnogih ljubitelja ovih vina, a i cjelokupne hrvatske proizvodnje, jer na svjetskom se tržištu ne možemo boriti količinama niti cijenama, već odličnim vinima naših autohtonih sorata i domaćim kupažama, trnjak je spašen od izumiranja i izvađen iz zaborava. Mnoge vinarije od ove sorte rade odlična vina, koja su već nagrađivana, a na ovoj smo radionici kušali Vina četiri vinarije: Škegro, Grabovac, Gašpar i Nuić. Vina su divna, mekana, mirisna, pitka, a dovoljno moćna, pa će oduševiti one koji kod plavaca ne vole djelovanje jakih tanina u ustima.

Njihova elegancija i posebnost sigurno su dobri aduti za njihovu budućnost, što je potvrdio u pozdravnom govoru Saša Špiranec, organizatora manifestacije Vinart Grand Tasting koji većinu svoje karijere zagovara domaća vina i autohtone sorte. Radionica je bila vrlo uspješna, a budući da je bila zadnja ove godine, mnogi su ostali sjediti raspravljajući o trnjacima, dok je Saša Špiranec pozvao sve prisutne na veliko promenadno kušanje, Grand Tasting koje će se održati 3. i 4. ožujka u Laubi.

Arhivska vina na radionicama Vinart grand tastinga

/u /od

Pohvale organizatoru: radionice su besprijekorne, zanimljive i profesionalno vođene, a prilika su da profesionalci i ljubitelji dobrih kapljica cijelo poslijepodne uživaju u vinima, kušaju nešto novo i doznaju o filozofiji proizvodnje vinarija koje sudjeluju na radionicama. To je ujedno i prilika kušati vina koja se pomno čuvaju u podrumima, koja više nisu u prodaji, ali i nove uratke koji su punjeni u boce samo za tu priliku, ali potom vraćeni u podrume gdje moraju sazrijevati i graditi se pet i više godina. Sjedeći u publici i slušajući vlasnike vinarija i sommeliere većina se osjeća privilegirano i sretno, jer to je prilika kušati fantastična vina.

Tako je bilo na radionici Testament – Gusar u odijelu koji je u Zagrebu vodio sommelier Darko Lugarić, a preko video call-a mu se pridružio enolog vinarije Testament Juraj Sladić. Naime, zbog vremenskih (ne) prilika, nije se uspio probiti do Zagreba.

„Gusar predstavlja dalmatinski sortiment koji je divlji i zahtjevan, a odjenuli smo ga u odijelo koje simbolizira naš pristup izrade vina koja su moderna, balansirana i elegantna“, objasnio je Juraj Sladić ime radionice, a u čašama se već našao Testament Opolo Babić brut nature 2020., pjenušavo ružičasto vino, dakako od sorte babić. „Jedan od ciljeva u ovoj radionici je pokazati vam više lica babića, odnosno dokazati da se od te sorte, koja je bila sinonim za Bucavac, crna, gusta i vlo alkoholna vina, mogu raditi laganija, otmjena, pjenušava i slatka vina” kazao je Sladić. I dokazao, jer nakon pjenušca kušao se (ne rednim brojem) Testament Babić 2017., vino finih sortnih karakteristika nakon kojeg se dalo zaključiti da vino sorte babić postaje pitomije i plemenitije nakon odležavanja. Testament Prošek Babić (2018.) sve je oduševio, jer to je bilo prvi puta da su ga neki kušali (nije slatko kako se očekivalo), a na kraju, tek da dokaže da je održao riječ od prošle godine, Juraj Sladić je poslao dvije boce vinjaka od babića. Bio je to vinjak na početku svoje karijere, tek destilat, a Sladić će ga u podrumu, za najmanje pet godina pretvoriti u elegantnog, finog gospodina.

Vinarija testament pod vodstvom enologa Juraja Sladića želi naglasiti kako je bitno zadržati sortiment i „uhvatiti“ se autohtonih sorti. „Mi smo mala zemlja i na svjetskom tržištu nikada nećemo moći konkurirati s količinom a niti cijenom. Ali, možemo biti posebni i nuditi vina od autohtonih sorti te kupaže koje su radili naši stari (poput Testament Debit+Maraština 2021. kojeg smo kušali)“ kazao je Juraj Sladić. Na radionici se još kušao Testament Pošip 2019. i odličan, poseban, Testament Pošip Žutina Zenit 2018. te Juraj Sladić Syrah Zanatlija 2019.

Matea Jagar, Damir Dobravac i Karin Perdec

Kao što ime govori, na radionici Sve boje malvazije Boutique vinarije Dobravac kušalo se sedam etiketa vina od sorte malvazija. Vlasnik, Damir Dobravac koji je sa suprugom Natalinom naslijedio i nastavio tradiciju uzgoja vinove loze od roditelja Gašpara i Foške, htio je dokazati, i dokazao je da se od malvazije ne proiizvode samo svježa vina, već da ona ima potencijala i snage odležavati, zadržati tijelo i pretvoriti se u kapljice koje su stvorene za posebne užitke, ne samo uz jelo nego i one trenutke kada pružaju užitak i zadovoljstvo prilikom polaganog ispijanja u dobrom društvu.

Za početak kušala se svježa malvazija Suita 2022, a potom su predavačice Karin Perdec i enologinja vinarije Matea Jagar prisutne vodile kroz vremeplov: Sonata 2021., Sonata Riserva 2020. Simminor 2018., Simfonija 2016., Simfonija 2009. i Simfonija 2008. Bilo je to nezaboravno iskustvo.

Druga serija odličnih radionica u sklopu dana Vinarta

/u /od

Osim promenadnog – velikog kušanja vina u Laubi (Grand Tasting) koje će se održati 3 i 4. ožujka, u sklopu dana Vinarta održavaju se i radionice – za sve one koji se žele ozbiljno baviti vinom i one kojima je vino istinska strast – jedan je od slogana ove manifestacije.

Na radionicama su uvijek prisutni sommelieri kojima je kušanje i ocjenjivanje vina posao i strast, distributeri vina koji traže nove etikete, ali i oni koji istinski uživaju u dobrim kapljicama i osjećaju neizmjernu sreću kada im se u čaši, pod nosom, a potom u ustima nađe vino koje do sada nisu kušali, a možda neće imati niti prilike probati ga.

Jedna od radionica koja je izazvala veliko oduševljenje bila je Vinarije Korak u sklopu koje je Josip Korak u sat vremena (nažalost), sve prisutne vodio kroz kušanje vina bez sumpora iz linije vinarije Korak sa Plešivice: U traganju za zaboravljenim vremenom. Naime, vinarija Korak ima vina u koja ne dodaje sumpor, a svi vinogradi iz kojih dolazi grožđe su pod ekološkim uzgojem. To su posebna vina, i uvijek su predmet rasprave. Ali, na ovu su radionicu došli ljubitelji takvih vina, jer „Njih voliš, ili ne voliš i ne smije ih se uspoređivati sa vinima od istih sorti ih konvencionalnog uzgoja“, kazao je Josip Korak.

Josip Korak

Radionica je započela pjenušcem Brut nature od starih sorata, a potom su otvarane boce Stre sorte 2022. Te su boce dan prije zatvorene, jer to je vino još u bačvi. Bez obzira što nije odradilo svoje jako nam se svidjelo, a bio je odličan uvod u treće vino Stare sorte 2018. „Teško je svake godine proizvesti isto vino, jer priroda diktira svoje, a mi ne smijemo mnogo intervenirati“ kazao je Josip Korak i počeo točiti vina iz njihove arhive. Chardonnay 2020., kupažu Rajnski rizling-Sauvignon – Pinot sivi 2016. Sauvignon 2016., te Rajsnki rizning 2016. i 2015.

Znamo da pljuvačnice služe da se višak vina u ustima ispljune nakon kušanja te da se u njih isprazne čaše. U ovoj radionici gotovo da gore spomenute posude nisu upotrebljavane.

Koliko je važan terroir te kako djeluje na uzgoj grožđa i sama vina slušalo se na drugoj radionici – Sistem položaja vinarije Dvanajščak-Kozol koju je vodio Kruno Filipović. Naime, vinarija iz Međimurja mijenja etikete i samim time uvodi internacionalnu prepoznatljivost vina. Na svakoj etiketi bit će naglašen položaj s kojeg dolazi vino, a na radionici smo se uvjerili da on itekako ima utjecaj na vina.

 

Radionicu Sparivanje vina i sira – vještina koja se mora savladati by President održao je partner Vinarta i vinski publicist Saša Špiranec. Radionica je bila zabavna, poučna i fina (jer kušala su se dobra vina i fini sirevi), a započela je, kako bi to trebalo i kod svakog druženja – otvaranjem prosecca. Nakon toga su sudionici, uz vođenje Saše Špiranca kušali različite sireve uz vina koja je voditelj predložio. Razvila se rasprava, a zaključak jest: „Mora se znati da je najveći prijatelj vina – sir“, pa s njime nije teško upariti pojedine etikete. Zabavan je bio i kraj radionice na kojemu je publika izvikivala imena jela, a stručni je voditelj predlagao koja bi vina mogla pasati uz njih.

Mateo i Piero Poletti

Radionicu 180 godina vinarije Poletti vodili su vlasnik, Piero Poletti, njegov sin Mateo i sommelier Emil Perdec. Kušala su se posebno odabrana vina, a radionica je započela obiteljskom pričom koja je započela prije gotovo dvije stotine godina. Kušala se na početku svježa Malvazija istarska (2022.), a potom Malvazija classic (2020.) koja je postala ozbiljnije i posebno vino. Rosella 2022. rosé od sorte muškat ruža koja se u cijeloj Istri uzgaja samo na 10 hektara, zauzela je srca ženske publike i potsjetila da dolazi toplije vrijeme, kada će ovo vino, dobro rashlađeno, uljepšavati mnoge dane. Potom se prešlo na crnjake – Merlot 1842 (2018.) koji se radi od grožđa koje rodi u vinogradu ispod obiteljske kuće Poletti, te Cabernet Sauvignon 2016., vino koje obitelj pušta u prodaju tek nakon 6 godina provedenih u bačvama i boci. Otvarala se i arhiva: ljubitelji bijelih vina i malvazija odmah su se zaljubili u Malvaziju istarsku iz berbe 2005, a crnih – u Cabernet sauvignon iz berbe 2003. Nije teško zaljubiti se u dobra vina, pogotovo vina iz vinarije Poletti.

Počele zanimljive radionice Vinarta

/u /od

Počelo je razdoblje Vinarta. Prije velikog promenadnog kušanja koje će se održati u Laubi, 3 i 4. ožujka, u zagrebačkom Hotelu Dubrovnik održavaju se vrlo kvalitetne i zanimljive radionice – još u nekima, do sredine idućeg tjedna ima mjesta, pa možete osigurati i svoje na https://grandtasting-vinart.com/hr/radionice_i_ulaznice/

Prvog dana prisustvovali smo na tri: Povratak Zanemarene vugave – Vinarija Vislander, Legradi Plešivica&Tilia Vipava – usporedno kušanje sorti sauvignon i pinot sivi s dva različita terroira i Kozlović – sva vina položaja Santa Lucia.

Jelena Bilanović

Na radionici koju su održali Jelena Bilanović i Robert Brkić imali smo prilike kušati pjenušac od sorte vugava i tri mirna vina. Neki od prisutnih prvi su se puta susreli s ovom sortom koju, zahvaljujući Vinariji Vislander sa Visa čeka svjetla budućnost. Kušanjem vina Bugava Antique iz 2021. vinarija, koja će se još proširiti, dokazala je da ova se od ove sorte mogu raditi i ozbiljna vina.

Matjaž Lemut i Ivan Velikanović

 

Na radionici koju je održao Matjaž Lemut, vlasnik vinarije Tilia iz Vipavske doline i enolog koji je svojim savjetima podigao kvalitetu proizvodnje i mnogih hrvatskih vinarija, usporedno su se kušala vina sorti sauvignon i pinot sivi. Bilo je interesantno primjećivati razlike u vinima koja su proizvedena od grožđa koje je dozrijevalo gotovo na istim zemljopisnim širinama, koja su rađena s istim kvascima, a finese određuju klima, tlo i, kako je napomenuo Lemut – odluka vinara.

Gianfranco Kozlović

Posljednju radionicu toga dana zajednički su održali vinar Gianfranco Kozlović iz vinarije Kozlović i Saša Špiranec i slikom, riječima te ono što su svi priželjkivali, vinima prisutnima dočarali zašto je položaj Santa Lucia u Istri jedan od najvrjednijih vinogradarskih položaja u Hrvatskoj. Nalazi se na 240 metara nadmorske visine nadomak Buja, a površina mu iznosi 25 ha. Prvi nasadi datiraju iz 1961. godine, a tijekom vremena osim pomlađivanja nasada malvazije, obitelj Kozlović je otkrila i posebne pozicije na kojima odlično uspijevaju teran, merlot te cabernet sauvignon. Kozlović Santa Lucia Malvazija 2009. sve je ostavila bez daha i dokazala da malvazija ima velikog potencijala za odležavanje, a teran, za kojeg je Gianfranco izjavio da mu je nakon malvazije nova ljubav i izazov, oduševio je sve prisutne. To je divlje vino kojeg se treba savladati, a kada se to dogodi, postati će veliko vino spremno za dugogodišnje odležavanje.

 

Na prvom ovogodišnjem druženju udruge WOW gostovali vlasnici moslavačkih vinarija Trdenić, Florijanović i Lagena

/u /od

U Business Clubu, u zagrebačkom Sky Office Toweru, udruga WOW  (Women on Wine), organizirala je prvo ovogodišnje druženje. Uvijek dobro raspoložene žene koje vole kušati kvalitetna i posebna vina i slušati zanimljive priče o njegovoj proizvodnji, ugostile su tri vinara iz Moslavine: Tomislava Trdenića iz vinarije Trdenić, Ivicu Florijanovića iz vinarije Florijanović i Svena Đozu iz vinarije Lagena.

„Ovo smo druženje ponajprije posvetili škrletu, našoj autohtonoj sorti. Najprije ćemo kušati tri mlada škrleta, a potom i ozbiljnija vina od ove sorte, te nekoliko vina iz ovih vinarija koja će nakraju lijepo zaokružiti naše druženje s moslavačkim vinarima“, rekla je na početku Dijana Carlito Grgić, voditeljica vinoteke u Clubu.

Ivica Florijanović, Dijana Carlito Grgić, Tomislav Trdenić i Sven Đozo

Vina se najbolje dožive u kušaoni ili podrumu vinara, a najzanimljivije o njihovom nastajanju ispričat će vinari, kao što je to bilo na ovom druženju. „U vinariji radimo brat i ja, pomaže nam otac, a sveukupno nas je šest zaposlenih. Obrađujemo 15 hektara vinograda i godišnje proizvedemo 100.000 litara vina. Dakako, najvažnija nam je sorta škrlet kojeg sam danas donio. On je još mlad, iz berbe 2022, ali već je strukturiran i drago mi je da se iz godine u godinu u mom kraju proizvode sve ozbiljnija vina od ove sorte, te da se proširuju vinogradi. Moslavina i moja vinarija, te vinarije mojih kolega nisu daleko. Nalaze se svega pedesetak kilometara od Zagreba i ovom prilikom pozivam sve da dođu na kušanje vina, probaju naše specijalitete ali i da provedu predivan dan ili vikend, jer mi se nalazimo uz park prirode Lonjsko polje“, kazao je Tomislav Trdenić točeći svoje vino koje je zamirisalo po breskvi, jabuci, kruški i marelici. Nije bilo teško zamisliti ljetni dan s ovim, dobro ohlađenim vinom u čaši, koje odlično zbog svoje svježine i kiselina, prati gotovo sva jela.

Sljedeće vino predstavio je Ivica Florijanović. „Ovaj škrlet je također svjež, iz berbe 2022. Trenutno obrađujemo 5 hektara vinograda, od toga 3 hektara imamo zasađeno sortom škrlet, a ostalo je graševina, frankovka i pinot crni. Pola nasada je relativno mlado (7-8 godina), dok sa starih nasada koji imaju preko 40 godina odvajamo jedan dio grožđa i radimo liniju Mons Claudius. Prošla je godina za Škrlete bila izvrsna i zadovoljan sam s kvalitetom ovog mladog vina, a nadam se da će svoju kvalitetu pokazati i ona koja sam ostavio na odležavanju. Ove će godine vinarija Florijanović izaći na tržište i sa tri pjenušca. Jedan je od sorte chardonnay koji je trenutno pet godina na odležavanu, drugi je rosé i to od sorte frankovka, a treći od autohtone sorte moslavac. Etikete su u izradi i uskoro će boce ugledati svjetlo dana“, kazao je Ivica Florijanović dok su WOW-ice vrtjele čaše ispunjene mladim Škrletom.

„Moja se vinarija Lagena nalazi na najistočnijem dijelu Moslavačke gore, a vinogradi su na 250 metara nadmorske visine isključivo na južnim padinama. S vrha mojih vinograda vidi se Slavonija, a ispod njih, 600 do 700 metara zračne linije teče rijeka Ilova koja je nekad bila stara međa Moslavine i Slavonije. Tlo je ilovasto, po čemu je naše selo i dobilo ime, a na tom su se mjestu u davna vremena proizvodili mali trbušasti vrčevi za vino s uskim i dugačkim vratom te ručicom sa strane – lagene. Po njima sam nazvao moju vinariju jer smatra se da je lagena, koja se koristila još u 4. stoljeću prije Krista i u staroj Grčkoj, bila preteča današnjem dekanteru“ kazao je Sven Đozo i WOW-icama predstavio svoje prvo vino, također mladi Škrlet, iz prošlogodišnje berbe. Njegova vinarija proizvodi šest varijanti škrleta, mirnih i  pjenušavih, a budući da Svenov istraživački duh ne miruje, prije pet godina odlučio je svoj škrlet spustiti dvadeset metara ispod površine mora gdje odležava 9 mjeseci.

Nakon mladih Škrleta, uslijedila su ozbiljnija vina, a i malo drukčija. Naime, vinari su WOW-ice htjeli iznenaditi svojim posebnim etiketama, a vertikalu Škrleta članice će imati priliku kušati u njihovim vinarijama kad se u proljeće zapute u Moslavinu.

Sven Đozo je iz svoje vinarije Lagena donio vino Oca, želeći pokazati i dokazati što se sve može napraviti od sorte Škrlet. „Berba je 2020., a grožđe smo brali s najboljih položaja gdje smo osigurali minimalne prinose po trsu. Vino je macerirano 6 sati, potom  je 120 dana ležalo na vlastitim talozima.  Nakon toga smo ga prebacili u barrique bačvu od 25 litara. Bačva je od akacije, ali ne bilo koje: dali smo je napraviti od akacije koja raste u šumama u našem vlasništvu i pretpostavljamo da je stara preko 70 godina. Ovo je kompleksno vino sam punio u magnum bocu jer je po volumenu najbliža našoj lageni koja se proizvodila od 1,4 do 1,6 litara. Nazvao sam ga Oca, prema staroj mjernoj jedinici za volumen koja je iznosila 1450 ml, upravo toliko koliki volumen ima magnum boca.“ objasnio je Sven Đožo oduševljenim WOW-icama koje nisu znale što prije: vrtjeti čašu i kušati ovo posebno vino ili slikati odličnu etiketu koju je dizajnirao Marin Šubašić.

Nakon magnuma otvarao se Florijanović Šrlet iz linije Mons Claudius. „Liniju koja je nastala selekcijom škrleta nazvao sam prema starom imenu Moslavačke Gore. Ovaj Škrlet je iz berbe 2021., i osvojilo je zlatnu medalju u Zelini na izložbi vina. Sadrži 5-6 grama šećera i lijepu kiselinu koja nije prevelika a ipak prikriva taj šećer, tako da je vino slasno i pitko, nije suho a niti slatkasto. Negdje je na granici, zato je posebno“ objasnio je Ivica Florijanović, koji je na kušanje donio i svoju Frankovku koja je otmjeno prekinula kušanje niza bijelih vina.

 

Šećer je došao na kraju. Zapravo ne šećer nego iznenađenje. Naime, iz vinarije Trdenić otvarao se Trdenić Gewürztraminer Private Collection 2020. „Kad se kaže Traminac, svi pomisle na Ilok. A, sorta traminac raste i u Moslavini, ali daje potpuno drukčije vino. Naime, naše ilovasto tlo zadržava vlagu i loza ima veliku lisnu masu koja zaštićuje grozd, pa sunčane zrake teško dolaze do njega. Kad je grozd u hladu, ne stvaraju se veliki šećeri. Tako moslavački traminac ima aromatiku, miriše na bijele i žute ruže, ali je polusuho, ima svježine  i mnogo je laganije od slavonskog, pa ga je teško nazvati desertnim vinom. Dobro ohlađeno može se bez problema pijuckati cijeli dan“ kazao je Tomislav Trdenić na kraju druženja s WOW-icama koje su oduševljene vinima počele dogovarati obilazak vinarija.

Vina iz Vinograda Nuić u zagrebačkoj Witrini

/u /od

Manifestacija Vinska faca s placa, koju organiziraju sommelierka Manuela Maras i Ivo Pavlović, vlasnik wine shopa Witrina, nastavila je žestokim tempom. Ovoga puta Face su kušale odabrana vina iz Vinograda Nuić koja im je predstavio Vlatko Nuić, najstariji sin Josipa Nuića koji je proslavio sortu trnjak, te škrti krš i kamen pretvorio u najljepše vinograde toga kraja.

„Moja obitelj trenutno ima 35 ha vinograda u selu Crnopod, mjestašcu smještenom između Ljubuškog i Međugorja, 20 kilometara zračne linije od mora i na 140 metara nadmorske visine, tako da su uvjeti za uzgoj grožđa odlični jer imamo blage zime, ljeti jako puno sunca, a kada je potrebno, trsove od isušivanja štitimo navodnjavanjem iz vlastitih bunara“ kazao je Vlatko Nuić otvarajući prvu bocu, Žilavka 2022., iz njihove linije Vrhunska vina.

„To je mlado vino, iz prošlogodišnje berbe. Grozdove beremo ručno i još ih dodatno selekcioniramo u podrumu nakon čega ih hladimo i hladno prešamo. Mošt smo hladili i ostavili da se taloži preko noći, a potom je uslijedila hladna fermentacija u kontroliranim uvjetima. Po završetku fermentacije i uklanjanja s grubog taloga, ostavili smo vino odležavati na finom talogu 6 mjeseci uz povremeno miješanje. Nakon bistrenja i filtracije ovu smo Žilavku napunili u boce i nakon dva mjeseca je plasirali na tržište. Htio sam vam donijeti na kušanje i Žilavku Selekciju, vrhunsko bijelo vino koje prije punjenja u boce odležava u hrastovim bačvama od 500 litara. Međutim, iz berbe 2021. više nemamo niti butelju, a berba 2022. bit će spremna za tržište možda krajem trećeg, a najvjerojatnije početkom četvrtog mjeseca“ objasnio je Vlatko Nuić koji s obitelji živi u Austriji i tamo studira vinarstvo i vinogradarstvo.

Nikola Kraljević, Vlatko Nuić, Ivo Pavlović i Manuela Maras

Naime, obitelj Nuić je netipična vinarska obitelj. Otac, Josip Nuić rođen je u Njemačkoj gdje je živio s obitelji koja je privremeno iselila iz Hercegovine. Tamo je završio školu, a potom živio na djedovini, u  Hercegovini i pokrenuo posao prodaje auto dijelova, te uskoro postao predstavnik Volva za regiju. Vinsku je priču započeo spontano, družeći se s rođakom i svojim prvim enologom Ivanom Penavom, te vinarom Miroslavom Ćorićem. Ispočetka je proizvodnja vina bio hobi, a potom se sve krenulo ozbiljnije, pa je 2002. godine posadio šest hektara vinograda na položaju Orlovac, a četiri godine kasnije, na tržište plasirao tri prve etikete vina Vinogradi Nuić – Žilavka, Blatina i Blatina Barrique. Odmah se počelo pričati o vinima Vinograda Nuić, jer za razliku od ostalih vinara, Nuić je imao nasade čiste blatine. Istodobno je uz pomoć ogromnog stroja kojeg je kupio i nazvao „kamenojed“, izdrobio krš i na 35 hektara iz ničega napravio najljepši vinograd u Hercegovini. Vinograd je ujedno i kulturna baština, jer između redova loze sačuvane su dvije ilirske grobnice.

Irma Dragičević i Ronald Braus

Iako je posao s vinima napredovao, u Crnopodu se počela graditi i impresivna vinarija, Josip Nuić je zaključio da svojoj djeci želi pružiti vrhunsko školovanje, pa je s cijelom obitelji preselio u Austriju. Preselio je u Austriju, tamo živi, ali time nije prekinuo svoju hercegovačku vinsku priču. Naprotiv, iz Austrije stalno donosi neke nove detalje, ideje oko uzgoja grožđa i rada u podrumu koji su u Hercegovini do danas bili nezamislivi, a najstariji sin, koji je gostovao u Witrini, Vlatko Nuić je krenuo njegovim stopama.

„Sljedeće vino koje ćemo kušati je Trnjak (2018.) iz linije Premium vina. Trnjak je vino s kojim je naša vinarija postala poznata u regiji i uspjela brzo napredovati. Naime autohtona sorta trnjak gotovo je izumrla u našim vinogradima, a pojedini čokoti sadili su se samo da bi oprašivali blatinu, budući da blatina ima samo ženske cvjetove. Međutim, nakon što je moj otac probao čisti Trnjak kod jednog prijatelja, zadao je sam sebi zadaću da će on napraviti bolji. I uspio je“, objasnio je Vlatko Nuić točeći tamno vino crvene boje rubina s crnim nijansama, a kad su face zavrtjele čašu, udahnule su miris sušenog voća, čokolade, crnog papra, kave i dima te ostale oduševljene.

Ronald Braus, Zdenka Mesić, Duilio Belić i Alfi Kabiljo

Osim po fantastičnim vinima, Vinogradi Nuić pobuđuju veliku pažnju i znatiželju uvođenjem novih sorti na hercegovačko tlo. Na mala vrata je tako u Hercegovinu ušla sorta pošip i na njihovim vinogradima daje odlične rezultate, posadili su čokote grka koji je daje odlična vina, a osim merlota, syraha i cabernet sauvignona, u redovima Vinograda Nuić raste i zeleni veltlinac za koji je zaslužan Vlatko Nuić.

„U školi smo učili kalemljenje i proizvodnju sadnog materijala, a sve sadnice koje smo napravili dobili smo na poklon. Ja sam ih, dakako, donio u Crnopod i zasadio. Dobro napreduju i sada eksperimentiramo da vidimo što mu je sve potrebno za najbolje rezultate. Ove godine planiramo proširiti vinograde. Naime, na području Ljubuškog smo u suradnji sa šest vinara kupili teren kojeg su u vrijeme Austrougarske monarhije koristili kao područje za testiranje loza. Na naših 8 hektara zasadit ćemo žilavku i chardonnay“, govorio je Vlatko Nuić otvarajući treće vino koje je donio za kušanje – Vinogradi Nuić Cabernet sauvignon limited edition 2018. To je relativno novo vino na tržištu i imamo ga 3000 boca. Godina kada je brano grožđe je bila posebna za tu sortu, koja je dala moćna vina, s više alkohola i šećera koji su bili koncentrirani u maloj količini grožđa. Upravo smo zato odlučili ne napraviti klasični vrhunski cabernet koji inače radimo, nego limitiranu, drugačiju verziju“, naglasio je Vlatko Nuić, a face su s odobravanjem ispijale ovo snažno vino.

Vlatko Nuić

Posljednje koje se kušalo toga dana, face su, uz odobravanje Ive Pavlovića, vlasnika Witrine, uzele s polica trgovine, jer vina Vinograda Nuić mogu se nabaviti na toj poznatoj zagrebačkoj adresi. Jedno odlično i posebno vino u čašama je zamijenilo drugo: Cuvée red 7, kupaža od sedam sorata: blatine, trnjaka, merlota, cabernet sauvignona, cabernet franca, syraha i tourige nacional. „Postotak sorti u kupaži odgovara zastupljenosti tih sorata u našem vinogradu“ objasnio je Vlatko Nuić na kraju druženja Vinska faca s placa, a face su nazdravile do idućeg susreta.

Održano prvo izdanje manifestacije Gala Pušipel

/u /od

Na svečanoj večeri održanoj u restoranu Oxbo zagrebačkog Hiltona, pod nazivom Gala Pušipel, jedanaest je međimurskih vinarija predstavilo trgovcima i predstavnicima medija svoja nova vina od sorte pušipel, zatim pjenušce od iste sorte, te na kraju i odležana, to jest više godina dozrijevana vina, te vina kasnih berbi. Goste su dočekali i pozdravili predsjednik udruge Hortus Croatiae David Štampar i poznati novinar i gastronomad Rene Bakalović.

Projekt pušipela u Međimurju je započeo prije dosta godina, kada su vinari udruge Hortus Croatiae, odlučili vina koja su do tada nosila neki od brojnih sinonima za sortu kao što su moslavac ili šipon, a koja su se pritom iz mase izdvajala kvalitetom, nazvati starim i tradicionalnim međimurskim nazivom, pušipel. Uz pomoć nadležnih lokalnih institucija, stari je naziv zaštićen kao županijska robna marka, kako ga u budućnosti ne bi mogli koristiti proizvođači izvan udruge i Međimurja. Zatim je osmišljen dizajn nove boce koja se i danas koristi samo za tu sortu, i to tek kada zadovoljava zadani standard kvalitete i stila. Vina od te sorte koja se ne uklapaju u zadani standard, ili dolaze izvan udruge ili Međimurja i dalje najčešće nose naziv moslavac ili šipon.

Od začetka projekta do danas potražnja za pušipelom neprekidno raste, a posljednjih nekoliko godina čak i dvocifrenim stopama, što je nedvojbeni pokazatelj da je projekt pušipel na jako dobrom putu. Pa, evo nekih od svojstava koja tu sortu čine toliko privlačnom i potencijalnim vinom budućnosti za Međimurje i Hrvatsku

– jedna od vrlo rijetkih sorti koja prosperira u evidentnim klimatskim promjenama. Prirodna sklonost višim kiselinama i kasnija priroda sorte omogućavaju da grožđe zrelost dočeka u idealno doba godine, ranu jesen, a ne da ga se bere već u kolovozu kao što je sve češće slučaj s drugim bijelim sortama.

– jer i kod potpune zrelosti grožđa očuva elegantni karakter vina. Nikad nije teško ili zasitno, uvijek posjeduje atraktivnu dozu svježine, alkohol se nikad ne penje visoko.

– jer nije napadno aromatična sorta, zbog čega je široko upotrebljiv i dodatno ističe terroir, a ima specifičnu citrusnu slast na finišu koja zaziva novi gutljaj i čini ga izvanrednim food vinom.

– jer je izvrsna baza za klasične pjenušce. Brzo poprima tercijarne note i čini pjenušce elegantnima i osvježavajućima, a istodobno omogućava slojevitost i finesu.

– jer je nešto najbliže što Hrvatska može ponuditi obožavateljima rieslinga (rajnskog rizlinga), a da je autentično, srednjeeuropsko. Nalazi se u istoj stilskoj zoni gdje je i riesling, nudi istu klasu kvalitete, a nije kopija, nego je originalna i lokalna stvar.

– jer omogućava restoranima koji vode brigu o održivosti i pojmu jedi i pij lokalno, misli globalno, da obogate svoju ponudu sa specifičnim vinom visoke klase, osvježavajućeg karaktera i potencijala za dugogodišnje čuvanje.

Riedel čaše za pušipel

 

Tijekom večeri predstavljena je i najnovija faza projekta pušipel – čaše dizajnirane samo za tu sortu, razvijene u suradnji sa slavnim proizvođačem čaša Riedel i njihovim predstavnikom za Hrvatsku, zagrebačkom tvrtkom Miva, gdje se prezentirana čaša može kupiti.