Arhiva oznaka za: diWine Bar

Vrijeme je ZA… vina vivodinskog vinara Josipa Vrbaneka

/u /od

„Tata, mi jedini u ovom kraju nemamo vinograd, imamo samo jabuke!“ rekao mi je sin Luka i tada smo, prije 23 godine, supruga i ja odlučili kupiti zemlju pogodnu za uzgoj vinove loze, na odličnom položaju Krasinec, pripisali je na sina i zasadili lozu. Luka je dobio pola hektara vinograda, s čokotima rajnskog rizlinga, sauvignona i graševine, a obitelj se počela baviti vinogradarstvom“, kazao je Josip Vrbanek na početku tradicionalnog predstavljanja vinara i kušanja vina – Vrijeme je ZA… kojeg organizira Vjekosav Madunić i ovoga puta uz pomoć sommeliera Darka Lugarića.

Darko Lugarić, Josip Vrbanek i Vjekoslav Madunić

Josip Vrbanek, jedan od četiri vinara Vrbaneka u Vivodini (Josip, Darko, Mirka i Zdenka),  čak je 26 godina radio na više pozicija u Institutu za voćarstvo, a bio je i prvi predsjednik Hrvatske voćarske zajednice. Ta povezanost s voćem, potaknula ga je još 1995. godine da sa obitelji iz vlastitih voćnjaka jabuka počne proizvoditi jabučni ocat. Nakon što se počeo baviti vinarstvom, bio je 12 godina predsjednik vinogradara i vinara Ozlja, a i dan danas je angažiran u promicanju ovoga kraja, ne samo u proizvodnji vina nego i aktivnostima koji ovaj kraj čine sve privlačnijim turistima (u Vivodini se organizira čak tri Wine&walk manifestacije, potom Štrudlafest…).

Josip Vrbanek

Naime, vivodinski kraj je stoljećima poznat vinogradarski kraj. Ali, nikada nije izazvao veću pozornost kod ljudi iz vinarske struke, a sommelieri, ugostitelji pa i novinari… kao da su preskakali ovaj kraj, smješten „malo sa strane“ sve poznatije Plešivice, praktički na slovenskoj granici. U prošlosti je godinama Badel otkupljivao kompletan urod, tako da su rijetki imali višak vina kojeg su mogli prodavati. Ipak, zadnjih dvadesetak godina profiliralo se desetak vinara koji su već zamijećeni i priznati na vinskoj karti Hrvatske. Osim četiri već spomenuta Vrbaneka, sve više se čuje za vina vinarija Frlan, Viktorovski, Lešćanec, Ferko, Štubljar, te u obližnjem Vrhovcu, vinarija Elvis Šoštar, a poznavatelji dobrih kapljica koji žele promovirati njihova odlična vina organiziraju radionice poput ove, ili primjerice – bili smo prisutni na Vinskoj Shpitzi u diWine Baru gdje je predstavljeno pet vinarija vivodinskog kraja).

Josip Vrbanek je među najvećim vinarima ove regije, a do 2003. godine, kompletirali su kupovinom već postojeće vinograde, najprije sa tri, a potom još jednim hektarom. Istodobno, kako šire vinograde i s izlaskom na tržište 2003. godine, od Badela kupuju veliku vinariju sagrađenu 1938. godine u kojoj i danas prosječno godišnje proizvedu 60.000 litara vina (u butelje pune vino isključivo iz vlastitih nasada, dok u boce od litre i za prodaju vina u rinfuzi, otkupljuju grožđe od lokalnih vinara).

Vinarija Josip Vrbanek u asortimanu ima čistu graševinu, rajnski rizling, sauvignon, sivi pinot, chardonnay, lovrijenac, dišeću raninu i muscat ottonel, te dvije kupaže: rosé (frankovka i portugizac u jednakim omjerima) i crveni cuvee: frankovka, portugizac i lovrijenac).

Kušali smo devet etiketa, a moramo pohvaliti da su bijela vina bila odlično ohlađena. Najprije se otvarala mlada Graševina (2022.). „Ovu svježu, laganu graševinu ne smijemo uspoređivati s onom iz Slavonije ili Podunavlja, jer puno je nježnijeg tijela, a uostalom, svako vino u sebi odražava terroir gdje raste, a ova je iz Vivodine“, kazao je somellier Darko Lugarić kušajući prvo vino.

Drugo koje nas se jako dojmilo bio je Rajnski rizgling 2021., lijepe svijetlozelene boje, tipičnih sortnih mirisa, bez tercijarnih mirisa petroleja. Punjen u alzašku bocu, dobio je od prisutnih vinskih znalaca i onih koji cijene dobru kapljicu, čistu peticu.

Oduševio nas je i Sivi pinot (2022.) sa položaja Sveti Duh, okrenut ka zapadnoj strani na 350 metara nadmorske visine. Svježe i bistro vino, lijepoga mirisa koji će staranjem postati i intenzivniji. Josip Vrbanek, koji, za razliku od nekih vinara, nije vičan samopromociji, ispričao je kako iz berbe 2021. nema više niti jednu bocu. Naime, prilikom posjeta Hrvatskoj, predsjednik Francuske, Emmanuel Macron kušao je na svečanom ručku u zagrebačkom restoranu Gallo, upravo sivi pinot (2021.) vinarije Josipa Vrbaneka i bio oduševljen njime. „Nakon što je taj podatak naveden na portalima i u tisku, sve zalihe smo rasprodali i sada mi je žao da nismo ostavili koji karton da se možemo pohvaliti kad nam u vinariju dođu dragi gosti“, kazao je Josip Vrbanek.

U vinariji Josipa Vrbaneka vino sorte chardonnay ne odležava u drvetu, kako su vinopije inače navikle kad kušaju vino te sorte. „Ne volim da drvo nadjača sortnost, a upravo kod chardonnaya želim da se ona osjeti, zato vino odležava samo u inox tankovima“, objasnio je Josip Vrbanek, a kušajući njegov Chardonnay 2022. uvjerili smo se da je lijepo pitak i zaključili da bi odlično prijao uz lungić, teletinu ali i riblja jela, primjerice smuđa.

Rosé vino iz vinarije Josipa Vrbaneka nešto je dublje boje, mogli bismo reći boje korice luka, mirisa po zrelijem voću, a zanimljivo je da ga rade kupažom dvije sorte crnog sortimenta tipične za plešivičko- vivodinsko područje, koje se tradicionalno uzgajaju godinama: 50% frankovke i 50% portugisca. Dobro ohlađeno sigurno će biti traženo u ljetnim mjesecima, a budući da je polusuho, najviše će se sviđati onima koji u rosé vinima vole osjetiti ostatak šećera.

Najiščekivanije vino tog popodneva bio je Lovrijenac (2019.), a vinarija Josipa Vrbaneka jedna je od rijetkih koja komercijalno proizvodi lovrijenac i pod tom ga etiketom stavlja na tržište. Sorta lovrijenac  nastala je križanjem pinota crnog i guais blanca ii bijele beline velike, ali do kraja nije razjašnjen njegov DNK niti porijeklo. Međutim, kako je većina sorti nastala u Francuskoj, smatra se da je i ova porijeklom iz Alzasa. Uzgoj te sorte zadržao se većinom na području nekadašnje Austrougarske a vino od te sorta poznato je pod više loklanih naziva: Saint Lorentz, Vabžinec, Šent lovrenka, a na području Vivodine „susreli“ su se sorta lovrijenac i Sveti Lovro, svetac i zaštitnik.

Franjo Francem, enolog i sommelier

„Vino zaslužuje pažnju jer je odmak od uobičajenog razmišljanja o crnom vinu kao nabildanom teškašu koji mora imati velik postotak alkohola. Lovrijenac je sve suprotno od toga: radi se o crnom vinu koje je lagano, osvježavajuće s okusom višnje i trešnje. U njemu ništa ne bode i ne iskače. Tanini su svilenkasti, zreli, slatki i zaokruženi što je njegova prednost, a ne nedostatak, pogotovo danas kada se na tržištu traže pitka crna vina koja ne obaraju s nogu nakon jedne čaše“ kazao je Franjo Francem, vrlo cijenjeni enolog i sommelier, a ostatak se publike složio s njegovim mišljenjem.

Osim vina, Vrbanek je najveći proizvođač prirodnog octa u Hrvatskoj. Rade jabučni ocat, potom vinski bijeli i crveni ocat, ocat od plavca malog s otoka Pelješca te ocat od meda. Cijenjen je i njihov hladno prešan te pasteriziran sok od jabuke i to od plodova iz vlastitih voćnjaka. Njegova se vina piju od Zagreba sve do Dubrovnika, a uskoro će iz vinarije Josipa Vrbaneka krenuti i izvoz u Nizozemsku te u još nekoliko zemalja. Želimo mu svu sreću!

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Mario Milošević i Sunčana Barušić

Glazba iz dekantera u diWine baru: vina vinarije Marijan Arman uz skladbe Nine Simone

/u /od

U mnogima omiljenom diWine baru nedavno smo opet uživali u spoju glazbe, vina i finih zalogaja na manifestaciji Glazba iz dekantera. Ima li što ljepše, pogotovo kad provedeš vrijeme i u dobrom društvu, u prostoriji ispunjenoj pozitivnom atmosferom.

„Ljudi se često sprijateljuju, odnosno spajaju prema glazbenim ukusima“ kazao je na početku druženja Kornelije Hečimović koji je na takvim susretima zadužen za što drugo, nego za glazbu. I to dobru glazbu!

Da, glazbeni ukusi spajaju ljude, ali ih spaja i ljubav prema vinu, što se pokazalo i kod ovog susreta. Na  početku manifestacije, bilo je zanimljivo promatrati diWine bar ispunjen do posljednjeg stolca na kojima su sjedile većinom žene. Ovoga puta muški je dio bio u manjku, a ženski su dio pojačale, kao i uvijek, vlasnica diWine bara, Irena Lučić i ovoga puta Nedjeljka Krupjan koja je vinariju Marijan Arman predstavljala u ime Nine i Ines Arman, kćerke Marijana Armana, koje su nakon smrti oca vrlo uspješno nastavile voditi vinariju.

Nedjeljka Krupjan, Kornelije Hečimović i Irena Lučić

Na mnogim prezentacijama vina, što zbog nemogućnosti, ali i činjenice da kartoni s buteljama stižu u posljednji trenutak, gostima se toči toplo vino. Ok, za crna, ali kad u čaši dobiješ mlaki pjenušac ili još gore, topli rose, nije baš neka sreća. To se u diWine baru još nije dogodilo. Na radost sviju, u čaše nam je Nedjeljka Krupjan natočila pjenušac Marijan Arman Stanzia Brut, od stopostotne malvazije koji je odmah orosio staklo.

„To je pjenušac napravljen charmat metodom, a osjetit ćete citrusne note korice limuna i mandarine na koje se nastavljaju arome zrele jabuke te mladog ploda badema. Ovo je vino izvrsno kao aperitiv, u ovom slučaju naše piće dobrodošlice, a uskoro će vam uz njega biti posluženi i prvi zalogajčići: Bruschetti s bakalarom“ kazala je Nedjeljka Krupjan, sommelierka vina i maslinovih ulja, koja se nakon rada u mnogim restoranima i barovima odlučila preseliti u Istru i pokrenuti vlastitu firmu Cheers With You i voditi organizirana kušanja.

Bruschetti s bakalarom

Veselo su se perlali mjehurići u čašama, a Kornelije Kovač je preuzeo mikrofon. Znali smo da će se te večeri slušati glazba Nine Simone, samo nismo znali koje pjesme. A, kad su krenuli prvi taktovi njene najpopularnije skladbe My baby just cares for me, raspoloženje se dodatno popravilo.

„Ne volimo reći da uzgajamo lozu, već da se međusobno odgajamo i upoznajemo. Mi ne proizvodimo, već živimo vino. Mislimo da se bavimo najljepšom umjetnošću na svijetu – vinom“ kazao je jednom prilikom Marijan Arman, a mi smo zaključili da je govorio istinu. A, kad se spoji više umjetnosti, javlja se pravi hedonizam, što se potvrdilo s drugim vinom koje se počelo točiti: Marijan Arman Malvazija Grand Cru.

 

„Ova malvazija nije odležana, nego ime otkriva da je grožđe raslo na posebnom položaju, a posebnu aromu i mineralnost daje mu i fliš, kako mi zovemo tlo u kojem raste. Osjetit ćete pregršt zrelog voća među kojim dominiraju dinja i marelica, dok će kasnije, ako malo zavrtite čašu pridružiti i elegantna nota bagremovog cvijeta“ kazala je Nedjeljka Krupjan, a potom se na njene riječi nadovezao Kornelije Hečimović navodeći zanimljivosti o životu Nine Simone i puštajući drugu skladbu Ain´t Got No, I Got Life, koja je postala popularna zahvaljujući mjuziklu Hair (Kosa). Izvedba Nine Simone gotovo je najbolja, svi su se složili pijuckajući odlično vino uz Kroket od riže s tikvicom na podlozi od svježeg sira.

Kroket od riže s tikvicom na podlozi od svježeg sira

Marijan Arman Sauvignon Blanc bilo je treće vino koje smo kušali te večeri. „U vinariji Marijan Arman njeguju autohtone sorte grožđa, kao što je malvazija istarska i teran, ali i internacinalne. Ovo vino koje imate u čaši ima tipičnu sauvignonsku aromu – po bijelom cvijeću, naročito bazgi. Oni istančanijeg njuha sigurno će osjetiti i miris marelice, breskve pa na karaju i zeleni list rajčice te zrele jabuke koje odlično prate njegove mineralne note“ rekla je Nedjeljka Krupjan dok smo kušali i treće jelo: Fuže s pestom od bosiljka, prženom slaninom i grana padanom, a Kornelije Kovač je na razglas pustio treću pjesmu. Ovoga puta bila je to posebna izvedba Nine Simone skladbe Feelilngs na Montreux Jazz Festivalu.

Fuži s pestom od bosiljka, prženom slaninom i grana padanom

Kad je Istra u pitanju, ne može se bez terana, autohtone istarske sorte kojoj danas, zahvaljujući vinarima i njihovom trudu, sve više raste popularnost. Sporili smo se sa susjedima po pitanju te sorte, ali – teran je naš, i ponosni smo na njega, pogotovo kada se u čaše natoči tako fino vino – Marian Arman Teran (2017.). „Za neka vina ne koristim dekanter, pogotovo kada se radi o ranijim berbama. Ako je u pitanju primjerice berba 2009., onda svakako, ali kada se toči mlađe crno vino, kao što je ovo, iz berbe 2017., malo ranije otvorim bocu, a potom s gostima raspravljam o tome kako se vino u njihovim čašama mijenja. Naime, kada se vino dekantira, ono, istina prodiše, „dođe na svoje“ kako bismo rekli, ali tada je u svim čašama, u svakom trenutku isto. Ovako, ono se razvija u čašama i kod svakog gutljaja ima drukčiju aromu. Tada kušači, kao što ste vi danas, imaju privilegiju na neki način „putovati s vinom“ i to mi se sviđa“, objasnila je sommelierka Nedjeljka Krupjan, a gosti su vrtjeli čaše, njuškali, kušali i uvjerili se da ima pravo. Vino i Platica s kulenom, sirom i maslinama, još su bolje prijali nakon što su prostoriju ispunili zvuči četvrte pjesme. Ovoga puta bila je to skladba Feeling Good s potpisom Nine Simone, u odličnoj izvedbi Lauryn Hill.

Platica kulen, sir i masline

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić i Sandra Brambila

Na rođendanu Zajednice Talijana u Zagrebu pila su se vina Istre koja rade Hrvati talijanskog porijekla

/u /od

Zajednica Talijana u Zagrebu u popularnom zagrebačkom diWine baru proslavila je svoj šesnaesti rođendan, kojem su nazočili saborski zastupnik Furio Radin, Prvi tajnik Veleposlanstva Republike Italije Ilario Schettino i predsjednica Zajednice Talijana u Zagrebu Daniela Dapas, uživajući u vrhunskim istarskim vinima Poletti, Benvenuti, Degrassi, Kozlović, Capo, Cattunar, Ravalico, Cossetto.

Italija i Hrvatska susjedne su zemlje koje desetljećima njeguju dobrosusjedske odnose i kvalitetnu gospodarsku, političku i kulturnu suradnju. „Talijanska manjina značajno pridonosi kvaliteti spomenutih odnosa, barem kada je riječ o Zajednici Talijana u Zagrebu, koja kroz svoje djelovanje okuplja ne samo Talijane, već i pridružene članove udruge povezujući tako pojedince, tvrtke i udruge kroz brojne aktivnosti iz područja umjetnosti, kulture, sporta, obrazovanja i školstva, istraživačkog znanstvenog rada i drugih djelatnosti“ – pojasnila je u uvodnoj riječi predsjednica Zajednice Daniela Dapas

FurioRadin, Daniela Dapas i Ilario Schettino

Osim što je izgradila nacionalni brend na vrhunskoj enogastronomiji, valja spomenuti i kako je Italija najveći svjetski proizvođač vina i jedan od najvećih svjetskih izvoznika opojne kapljice. Stoga ni ne čudi da su upravo spomenute istarske vinarije stvorile svoja mala vinska carstva zahvaljujući „talijanskom vinskom genu“, iako vjerujemo da su presudni faktori uspjeha ipak bili ogroman trud, rad i kontinuirano ulaganje u edukaciju i tehnologiju. Naime, riječ je mahom o vinarijama u kojima glavnu riječ imaju vinari i/ili enolozi koji su upravo – hrvati talijanskog porijekla.

Malo koja udruga može se pohvaliti kontinuiranim, aktivnim radom u trajanju od punih šesnaest godina, tijekom kojeg je razdoblja broj članova porastao od početnih 75 na današnjih gotovo 400. Mnogi od njih pridružili su se rođendanskom slavlju gdje su, uz glazbenu kulisu gitarskog jazz virtuoza Darka Gulića Gule i vrhunsku rasvjetu by Prolight koja se pobrinula da i diWine bar zasvijetli na jednu večer u talijanskim bojama, uživali u biranim vinskim etiketama. Među njima su, jasno, dominirale autohtone malvazije i terani, ali i neke druge vrhunske etikete poput Degrassijevog bijelog cuveea Terre Bianche ili pak ružičastog pjenušca Nera vinarije Ravalico izrađenog od crne malvazije, koji je plijenio pažnju više od 70 okupljenih uzvanika.

La vita e bella (život je lijep), zaključili su gosti te večeri u diWine baru, a dobra atmosfera dovela je do zaključka kako ne treba čekati sve do idućeg rođendana kako bi se organiziralo novo talijansko-hrvatsko vinsko okupljanje. Stoga se vidimo ubrzo u diWine baru – nova druženja uz vino i fine male zalogaje već su u pripremi. Ci vediamo!!

Tekst: Irena Lučić, diWine Portal

Foto: Rene Karaman

Šinjorina Smokva – pokretač ekološkog uzgoja u Ravnim Kotarima

/u /od

Rambo Amadeus je kriv za sve, a ekološka priča iza koje stoje Sandra Babac i Alan Damjanić iz Poljica u zaleđu Zadra, traje još od 2003. godine. Brend Šinjorina Smokva, koji eko markicu ima od 2007. godine, prisutan je na tržištu već 20 godina, a o njegovoj kvaliteti svjedoči i prva Zelena medalja dobivena za godine predanog rada i uspješne proizvodnje genijalnog proizvoda na bazi smo jednog sastojka.

”Iako postojimo već dva desetljeća, još uvijek smo na početku”, objašnjava kroz smijeh Sandra i nastavlja: „ Jer sada imamo i novi, inovativni proizvod od prerađenih mandarina, kao i one od dunja, višnje-maraške, šljive i naravno našeg zaštitnog znaka, smokve, sa kojom smo i počeli našu ekološku priču još 2007. godine”. Alan na to dodaje kako njihova eko priča nije posao već način života, koji se uglavnom odvija daleko od gradske vreve, odnosno života u Zagrebu kojeg su davno napustili.

Sandra Babac i Alan Damjanić

Prije inspirativne priče o Šinjorini Smokvi, moramo otkriti i zašto je Rambo „kriv“. Naime, na njegov koncert u Zagrebu 2000. godine Sandra je došla kao novinarka HTV-a kako bi napravila intervju s Mega-Carom. Intervju nikada nije dobila, ali je zato dobila muža – Alana, koji je tada radio u organizaciji koncerta. Mladi je par ubrzo gradski život zamijenio ruralnim. Tako danas Alan, zagrebačko gradsko dijete, sve zna o buri i posolici na poluotku koji je sa tri strane okružen morem, i kako će vremenski uvjeti utjecati na njihove Šinjorine. Naši domaćini tvrde kako vrijeme, kada se bavite poljoprivredom, ima drugu dimenziju i da je to način života koji puno daje, ali puno i traži od čovjeka.

Poduzetnička priča Šinjorine Smokve krenula je sa nekoliko smokava u dvorištu obiteljske kuće, koje Sandra nije znala ni „pošteno ubrati“, ali se ipak spremno uhvatila kuhače i na maminom štednjaku skuhala prve pekmeze i napunila staklenke. Tih staklenki danas zna biti i na desetke tisuća, ovisno o godini, odnosno berbi. Puno je tu posla jer sve rade sami – od održavanja voćnjaka, suradnje sa kooperantima, prerade, pakiranja, marketinga, prodaje i dostave. Ono što nemaju u svome vrtu, nabavljaju od eko-certificiranih domaćih proizvođača, kao što su mandarine iz doline Neretve, šljive iz Deringaja u Lici ili višnje-maraške od obitelji Mile Vrsaljka. Najteže je, kažu, doći do pravih kupaca, jer je riječ o proizvodu koji spada u elitnu gastronomsku i turističku ponudu.

U dvadeset godina poslovanja podignuli više od 500 stabala smokava i oko 100 sadnica dunja. Uz to, investirali su u opskrbu vodom i u prerađivački pogon smješten u podrumu obiteljske kuće, financiran uz pomoć IPARD-a.  Ogromnu pažnju pridaju kvaliteti. Stoga, ukoliko nemaju dobru sirovinu, ne rade ni preradu. Za Šinjorine se koristi isključivo svježe voće u optimalnoj zrelosti, nikako osušeno ili smrznuto, a pekmezi se pripremaju od samo jednog jedinog sastojka: voća – bez imalo dodanog šećera i bez bilo kakvih aditiva i pojačivaća okusa. Upravo zbog toga, ovaj bračni i poslovni par ne uklapa se ni u jedan proizvođački pravilnik, ali nagrade s brojnih izložbi pokazuju da su pronašli upravo onu tržišnu nišu koju kupci traže i cijene.

Ukoliko još uvijek niste kušali ove izvrsne voćne uratke, za koje je vrlo pogrešno upotrijebiti izraz „pekmez“, a još pogrešnije očekivati uobičajeni okus šećerom zatrpanog proizvoda, svakako je vrijeme da ih probate. Osim u klasičnoj varijanti, uz kruh ili tost, savršeno će se sljubiti i uz sirne plate, skutu, grčki jogurt, s kikirikijem ili čak sa čokoladom ili keksom. Dobra vijest je da će se Šinjorina Smokva uskoro naći i na ukusnim platama zagrebačkog diWine bara, što je prilika i za sljubljivanje sa vrhunskim vinima.

Tekst: Marinko Petković, diWine portal

Foto: Irena Lučić, diWine portal i privatna arhiva

Veselo sa Zagorcima na Vinskoj shpitzi

/u /od

Zagorje nije više usputno odredište. Zahvaljujući zajedničkim naporima lokalnih vinara i turističkih zajednica, ova površinom mala, a ponudom velika hrvatska vinska regija postaje sve važnija destinacija eno-gastro turizma u kojoj se traži čaša više. Pokazala je to i Vinska shpitza održana u subotu, 18. ožujka u popularnom zagrebačkom di Wine baru, na kojoj su se okupile i svoja vina predstavile elitne zagorske vinarije Petrač, Bolfan vinski vrh, Kopjar, Prekratić, Vuglec breg, Bodren te voćna vina Kupilek.

Tom se prilikom okupljenim predstavnicima medija, vinskim profesionalcima kao i vinoljupcima željnim dobre kapljice predstavila udruga Vino Zagorje, koja od 1999. godine aktivno radi na promociji Zagorja i zagorskih vina. Iako ih je u početku dočekao težak zadatak – uvjeriti širu javnost da je u Zagorju moguće pronaći visokokvalitetna vina, a ne samo „gemištere“ i „kiseliše“, danas, nakon gotovo 25 godina, svi znaju da neka od najtraženijih i najprodavanijih vina u Hrvatskoj dolaze upravo iz Zagorja. A sve je češće slučaj da putnici-namjernici istančanih nepca kreću upravo put ove regije u potrazi za novim eno-gastro senzacijama.

Jasminka Šaško i Irena Lučić

Jasminka Šaško, predsjednica udruge i glavna enologinja podruma Vuglec breg, istaknula je da udruga Vino Zagorje broji ukupno 24 članova, koji udruženo rade na promociji zagorskih vina. Jedan od marketinških poteza na koji su se odlučili bilo je prošlogodišnje pokretanje zajedničke etikete pod nazivom Zagorski bregi. Riječ je o kupaži autohtonih i malih sorti koje je gotovo svaki vinar zatekao u svom vinogradu (štajerska belina, kraljevina, ranfol, moslavac, sokol…) i tipičnih sorti ovoga kraja – graševine, zelenog silvanca, rajnskog rizlinga, chardonnaya i sauvignon blanca. Svaka vinarija proizvodi svoj jedinstveni blend koji predstavlja svojevrsni vinski mikrootisak terroira, odnosno „brega“ na kojem je uzgojen vinograd, a ono što ih sve međusobno povezuje je stil proizvodnje kojim se željelo dobiti svježe, lagano i pitko vino koje traži čašu više. Da su u tome i uspjeli najbolje govori činjenica da su neki od vinara prodali kompletnu nakladu Zagorskih brega i prije nego što su se nadali. Za ovu godinu promocija nove edicije ovog blenda predviđena je u nekom od brojnih dvoraca Hrvatskog Zagorja, što će, vjerujemo, biti posebna atrakcija.

Udruga Vino Zagorje pokrenula je i projekt Vinogradi s pogledom – niz manifestacija koje se održavaju po vinarijama i u samim vinogradima gdje je moguće uživati u izvrsnim vinima s pogledom na čarobne, zelene brežuljke. Stoga odmah u svojim kalendarima zabilježite 19. svibnja i krenite put Zagorja.

Jedna od specifičnosti vinske regije Zagorje jest obilje sorata na relativno maloj površini, ali i obilje stilova proizvodnje – od vrhunskih pjenušaca, preko mirnih vina do višestruko nagrađivanih predikata – koji govore ne samo o vinogradarskom potencijalu ove regije već i o umješnosti samih vinara.

Vinarija Kopjar je smještena na samoj granici Varaždinske i Krapinsko-zagorske županije. U vinogradima koji se prostiru na 4,5 ha grožđe se uzgaja na ekološki način, te iz njega nastaju vrhunska, prepoznatljiva organska vina. Iako su sa proizvodnjom započeli tek 2012. godine, zahvaljujući vrsnim enolozima i ekološkom pristupu koji je sve traženiji od strane potrošača, vina su vrlo brzo pronašla svoje fanove na vinskom tržištu, dok o samoj kvaliteti njihovih vina svjedoče brojne nagrade među kojima i nekoliko Decanterovih srebra i bronci.

Robert Kopjar, vinarija Kopjar

Vinarija Petrač je smještena je na Hršak bregu, u blizini Krapinskih toplica, na djedovini obitelji Petrač. Tko god da je upoznat sa životopisnom povijesti Hrvatskog Zagorja zna da na generacijski isprekidanim parcelama, koje tvrdoglavi Zagorci brane do zadnje kapi vina, ostvariti jedinstven vinograd površine 10 ha nije malo postignuće. Okrupnjavanjem parcela u jedinstveni vinograd stvoren je preduvjet za suvremenu vinariju koja danas proizvodi preko 60.000 boca vrhunskog vina, za kojim tržište naprosto luduje.

Nenad Surla Zof, vinarija Petrač

Već je jedan pogled na pitome zagorske brege, na koje puca pogled sa imanja Bolfan vinski vrh, dovoljan da čovjek zaboravi na svakodnevne brige. Riječ je o još jednom vinskom odredištu na kojem je naglasak stavljen na prirodno i organsko. Tomislav Bolfan pobornik je minimalne intervencije u proizvodnji vina i na najboljem je putu da od svog imanja napravi potpuno samoodrživo ekološko gospodarstvo. Zauzima se za „pristup naših pradjedova“ – bavljenje poljoprivredom na način koji je u potpunom skladu sa zakonima prirode. Vina proizvedena na ovakav način izvrsno su prihvaćena i od publike i od kritike, o čemu svjedoči cijeli jedan zid podruma prekriven Decanterovim plaketama.

Tomislav Bolfan, Bolfan vinski vrh

Vuglec breg popularna je turistička destinacija nadomak Zagreba, gdje osim uživanja u finoj kapljici možete uživati u tradicionalnim jelima. I kada, nakon ugodno provedenog dana zaključite da vam se baš i ne ide doma, dobra vijest je da – niti ne morate. Jer na Vuglec bregu možete prespavati u šarmantnim drvenim kućicama s pogledom na vinograd, te uz doručak, ovisno o tome jeste li zaljubljeni ili ne, (baš kako kaže Coco Chanel*) – nazdraviti čašom izvrsnog pjenušca.

Jasminka Šaško, Vina Vuglec

Nedaleko Kumrovca smjestila se obiteljska vinarija Prekratić, u kojoj se njeguje filozofija vina kao neizostavnog dijela zagorskog identiteta, zajedno sa strmim vinogradima, malim kletima i brojnim vinskim običajima. Nakon završenog Agronomskog fakulteta u Zagrebu, brigu o proizvodnji vina od oca Milivoja sve više na sebe preuzima sin Josip. Vinarija je to s velikim planovima i vizijom za budućnost koja se na Vinskoj shpitzi predstavila sa pretežno svježim bijelim vinima, ali i sa izvrsnom odležanom frankovkom koja nam je dala naslutiti veliku ambiciju ovog mladog vinara.

Josip Prekratić, Prekratić vina

Boris Drenški – alfa i omega vinarije Bodren – ime je za koje svakako morate znati ukoliko ste ljubitelj predikata, jer je riječ o vinariji koja se specijalizirala upravo za desertna vina iz kasnih i ledenih berbi. Uz brojna međunarodna priznanja i zlatne medalje na tuzemnim i inozemnim ocjenjivanjima i kušanjima, samo u posljednjih pet godina vinarija Bodren može se pohvaliti sa šest zlatnih, osam srebrnih i šest brončanih Decanterovih medalja. Stoga, ne treba posebno naglašavati kako su vina uglavnom unaprijed rasprodana, a vinarija se kontinuirano širi na nove vinogradarske površine.

Boris Drenški, vina Bodren

Poseban gost Vinske shpitze bio je Igor Jambrešić, vlasnik brenda Kupilek i jedan od najznačajnijih proizvođača voćnih vina u Hrvatskoj, koji zajedno sa svojom složnom, velikom i marljivom obitelji proizvodi ljekovito kupinovo vino. Odnedavno u ponudi ima i slasno malinovo vino. U proizvodnji koriste vrhunsku tehnologiju zasnovanu na postavkama dr. sc. Schuberta Gerharda, enologa i profesora na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a prateći najnovije enološke standarde proizvodnje vina, odlučili su se i za eko proizvodnju, čime su stekli još veću naklonost svojih kupaca.

Igor Jambrešić, Kupilek

Što reći nego – uzdravlje! U Zagorju!

—

* “I only drink Champagne on two occasions: when I’m in love and when I’m not.” – Coco Chanel

Tekst: Irena Lučić, diWine portal

Foto: Irna Lučić i Sunčana Barušić

Glazba iz dekantera: rock balade uz vina vinarije Jagunić

/u /od

Fina vina nisu stvorena da ih se pije „na eks“, ona su napravljena da se u njima uživa. Polagano, gutljaj po gutljaj, malo zavrtiš čašu, pa ponjušiš, pa opet srkneš, a onda gricneš neki fini zalogaj i to sve uz ritmove dobre glazbe. Eh, to je užitak!

Takav užitak imali smo na drugom izdanju „Glazba iz dekantera“ koju organizira Irena Lučić, vlasnica zagrebačkog diWine Bara (Ilica 93) u suradnji s velikim poznavateljem glazbe, Kornelijem Hećimovićem.

Ovoga puta Kornelije Hećimović je puštao rock balade uz iznimna vina vinarije Jagunić koje je osobno predstavljao vlasnik, vinar Dominik Jagunić. „Naša se vinarija nalazi na Plešivici i kako se kaže –  živimo od pjenušaca, ali velika su nam ljubav i izazov prirodna, odnosno macerirana vina. Neki iz zovu orange vina, neki jantarna, a ja ih zovem vina niske intervencije. Ali, za početak, kako to dolikuje, uz prvu rock baladu kušat ćemo pjenušac Three Stars Brut. To je prvi pjenušac s kojim smo 2006. godine izašli na tržište, a tako se zove jer grožđe dolazi iz 3 vinograda, tri naše najbolje pozicije za pjenušce. Napravljen je šampanjskom metodom vrenja u boci, a kombinacija je chardonnaya, rajnskog rizlinga i starih plešivičkih sorti“, objasnio je Jagunić dok su gošće, jer te su večeri žene ispunile ugodan prostor diWine Bara, uz prve ritmove Stairway to Heaven grupe Led Zeppelin pijuckale pjenušac uz brie sir i borovnice.

Na stolove je Ivana Pranjić, poznata po svojem brendu Cork Croatia, a ujedno i djelatnica diWine Bara donijela nove čaše, jer jantarna se vina, za potpuni doživljaj piju iz čaša šireg dna, a Dominik Jagunić je počeo predstavljati svoje drugo vino: Amber Rajnski rizling 2021. „Ne želim ove večeri, koja je stvorena za uživanje u finim vinima i malim zalogajima uz dobru glazbu, puno komplicirati oko načina proizvodnje jantarnih vina. Naglasio bih samo kako maceracija u našem podrumu predstavlja sredstvo da se dobije vino sa što manje intervencija, ona pomaže da se vino ne mora štititi kemijskim dodacima. Osobno nisam protivnik sulfita, ali sam veliki protivnik dodavanja kvasaca. Primjerice, danas u graševinu možete dodati sauvignonske kvasce i dobivate vino za koje nitko ne može pogoditi od koje je sorte, jer ona se potpuno izgubila. U mojim vinima nema izgubljene sortnosti, jer mi kvasce donosimo iz vinograda. Naime, na grožđu se, kao i na svom voću nalaze prirodni kvasci i mošt počne spontano fermentirati. Puštamo da priroda odradi svoje i dobivamo ovakva vina. Prema Dominikovom izboru, začuli su se prvi taktovi skladbe Wild Horses grupe The Rolling Stones, a gošće su pijuckajući posebno vino grickale kanapee sa svinjskom masti i orasima.

Uz skladbu grupe The Moody Bluses – Nights in White Satin, Dominik Jagunić je predstavio svoje treće vino koje je donio na kušanje te večeri. „Upravo vam se toči Amber Sivi Pinot 2021., podatno, mekano, satensko vino. Proizvedeno je istim postupkom kao i prethodno, a ovo je verzija pinota koju najviše volim“ kazao je Jagunić nastavljajući priču o pinotu crnom ili burgundcu crnom koja je izrazita vinska sorta. Naime, sorte grožđa nastaju križanjem, a klonovi pinota nastali su mutacijom. Danas se označavaju kao sorte, a to su pinot bijeli i pinot sivi. Gošće je ovo vino u čašama privlačilo tamnom jantarnom bojom, a uživancija je bila još veća uz hladnu salatu od tjestenine s kremom od šampinjona, prženim pršutom i kaparama koju je pripremila Irena Lučić.

Dominik Jagunić i Kornelije Hećinović

„Za večeras, ovu sam skladbu odabrao z Iz dva razloga. To je jedna od najvećih objavljenih rock balada, a album benda U2 The Joshua Tree, objavljen je prije 36 godina na današnji dan (9. 3.). To je prvi album koji je za vrijeme Jugoslavije krenuo u prodaju isti dan kao i u cijelom svijetu, i ispred Fonoteke se stvorio red, jer svi su ga htjeli kupiti. Mislim da skladba odlično odgovara sljedećem vinu kojeg ćete piti, a to je Amber Traminac 2021.“ kazao je Kornelije Hećimović i prije puštanja skladbe predao mikrofon Dominiku Jaguniću koji je predstavio svoje vino.

„Traminac je zaslužan da danas u vinariji, osim pjenušaca proizvodim samo jantarna vina. Naime, kad sam krenuo na fakultet, otac je u vinogradu ispod naše vinarije posadio trsove ove sorte. Dugo smo se mučili s njim, jer iako smo radili polusuho vino, nije baš išla prodaja. Očito, Hrvati još nisu znali uživati u takvim vinima. Čak smo razmišljali počupati lozu, a onda sam spletom okolnosti ušao u svijet jantarnih vina i počeo traminac drukčije tretirati. Ovo je vino mirisno, ali u ustima razvija potpuno drukčije arome, a današnja proizvodnja ne može dosegnuti potražnju“ kazao je Dominik Jagunić, a uz gutljaje ovog iznimnog vina kušala se Pašteta od pilećeg zabatka s kurkumom i narančom.

 

“Glazba iz dekantera” oduševila ljubitelje muzike i vina

/u /od

Nedavno otvoreni zagrebački diWine bar, smješten u Ilici 93, još je jednom potvrdio kako je riječ o mjestu gdje se spajaju izvrsna hrvatska vina i dobra glazba. Sredinom veljače u diWineu održano je prvo večernje druženje pod nazivom Glazba iz dekantera koje spaja vrhunska vina i fine male zalogaje sa biranim glazbenim temama.

Na prvom susretu ciklusa koji će se, obzirom na punu rasprodanost, vjerujemo nastaviti i dalje, dogodio se odličan spoj mladog moslavačkog vinara Nikice Katića (Klet Romić), biranih zalogaja koje je za ovu prigodu sljubio poznati sommelier Darko Lugarić, a pripremila vlasnica bara Irena Lučić i hitova legendarnog Franka Sinatre, pod voditeljskom palicom vrhunskog poznavatelja dobre glazbe Kornelija Hećimovića.

Nikica Katić te je večeri još jednom potvrdio kako je hodajuća enciklopedija škrleta, autohtone moslavačke sorte, koja posljednjih desetak godina doživljava svoj revival. Kroz četiri predstavljena vina pokazao je kako njegovo znanje nije samo teoretsko, već i da je i u vinogradu i u podrumu pravi čarobnjak. Kao istinski zaljubljenik u duga odležavanja i macerate, nakon uvodnog mladog Škrleta iz 2022. sljubljenog sa mozzarellom u umaku od jogurta i vrhnja sa limetom i limunskom travom, uslijedila su tri ozbiljna vina. Srećom, nismo morali odlučiti koje je bilo najbolje (:

DragoNada 2020, kupaža škrleta i graševine posvećena djedu i baki, sljubljena je sa kanapeima sa svježim sirom i dimljenom pastrvom na rikuli, posipanima krupnom soli i crnim sezamom. Macerirani Škrlet 190 iz 2019. godine poslužen je s domaćom paštetom od pileće jetre i karameliziranim lukom, a Frankovka 2020 sjajno se sljubila sa platom pršuta i miješanog kravljeg i ovčjeg sira.

 

Paralelno sa kušanjem vina, prisutni (i vidno oduševljeni) gosti imali su priliku saznati priču o povijesti vinarije kao i Nikičine planove za budućnost, ali i uživati u biranim hitovima i kratkim pričama iz života i djela Franka Sinatre. Kornelije Hećimović, osim sjajne glazbene selekcije, očekivano je briljirao u voditeljskoj ulozi. Ukratko – nikome se nije išlo kući.

No, bez brige, ukoliko ste propustili prvo izdanje Glazba iz dekantera ponovo je na rasporedu u ožujku kada plešivičkog vinara Dominika Jagunića, specijalista za pjenušce i macerate sljubljujemo sa najvećim rock baladama. Dan prije možda ćemo biti u nabrijanom, feminističkom, osmomartovskom raspoloženju, no 9. ožujka topit ćemo se od nježnosti zahvaljujući Kornelijevoj nepogrešivoj glazbenoj selekciji. Uz četiri sjajna vina (jer, kakva drugačija mogu biti ako dolaze iz podruma Jagunić?) uživat ćemo i u četiri slijeda pomno osmišljenih malih zalogaja. Cijena po osobi iznosi 32EUR.

Savjetujemo da svoja mjesta rezervirate što prije, a dodatne informacije potražite na https://web.facebook.com/events/1949220968778884 ili u diWine Baru, Ilica 93

Cork Croatia i Vina Glavica u diWine Baru

/u /od

Što je zajedničko Ivani Pranjić, vlasnici obrta Cork Croatia i Antunu Glavici, prvom moslavačkom vinaru koji posjeduje strogi biodinamički certifikat Demeter? Ekološka osviještenost, a u to smo se uvjerili na nedavnom druženju u diWine baru u Ilici 93.

„Tijekom lockdowna, kao i svi, vino u kojem i inače uživam, pila sam kod kuće, a plutene sam čepove skupljala u zdjelu. Stajali su tako danima, a kad sam htjela ubaciti čep i nakon otvaranja vina mog dragog prijatelja, Antuna Glavice rasipali su se, a ja sam shvatila da je trenutak da od njih napravim nešto lijepo“ ispričala je Ivana Pranjić o svojim počecima. Danas na adresu njene firme stižu mnoge narudžbe. Naime, Ivana ne izrađuje samo unikatni nakit, nego i podloške za čaše, privjeske, stalke za vinske čaše i magnetiće, pa su vinarije česti naručitelji. Ivana će prema dogovoru izraditi dovitljive detalje i ukrase od njihovih čepova, ili ugravirati ime ili logotip. Ali, Cork Croatia proizvode naručuju i privatni kupci primjerice za rođendanske poklone, svadbe…

Ivana Pranjić

Ivana Pranjić se brine da čepovi ne završe u smeću, a Antun Glavica ih (nove dakako) koristi za zatvaranje butelja u koje puni svoja izvrsna vina. Vinar nove generacije u Moslavini i kao što smo rekli prvi koji posjeduje biodinamički certifikat Demeter, eksperimentalno je u dijelu vinograda zasadio i PIWI sorte budući da su one otpornije na gljivične bolesti pa ih nije potrebno prskati. Osim što loze uzgaja po principima dr. Rudolfa Steinera, u njegovom se vinogradu, za bolje prinose brine jato gusaka i pataka (koje obožavaju jesti puževe), ovan i dvije ovce koji poput malih bio-strojeva brste travu i brinu se da vinograd bude dobro prozračen.

Antun Glavica

Na prezentaciji u diWine Baru, Antun Glavica je predstavio četiri etikete: Škrlet 2021., Graševina 2020., Marmor Collis 2021. – kupažu šest PIWI sorti, te premijerno Frankovku 2020., koja je prezentirana u en primeur varijanti i koju čeka još nekoliko godina odležavanja.

„Pijem i recikliram“ može postati i vaš moto, a ako kod kuće imate viška plutenih čepova, slobodno ih donesite do diWine Bara i usput popijte čašu izvrsnog Glavica Marmor Collisa ili Škrleta, koji se od veljače nalaze na barskoj vinskoj karti“ rekla je za kraj Irena Lučić, vlasnica diWine bara.

 

Foto: Irena Lučić i Sunčana Barušić

Čarobni Poletti Xmas za „ufuravanje“ u božićno raspoloženje

/u /od

Crno vino ukusnije je ako ga pijete uz glazbu Jimija Hendrixa ili Rolling Stonesa, a i bijelo ima svoje glazbene miljenike, pokazalo je istraživanje škotskih znanstvenika na Sveučilištu Edinburgh. Stručnjaci su otkrili da okus cabernet sauvignona jača kad se pije uz “jaku i tešku glazbu”. Na drugoj strani, chardonnay bolje prija uz “poletne i osvježavajuće” melodije.

Na temu sljubljivanja vina i glazbe diWine Bar odlučio je provesti svoje vlastito istraživanje. U pomoć su pozvali renomiranog istarskog vinarPetera Polettija – najboljeg DJ-a među vinarima i najboljeg vinara među DJ-ima, koji već dugi niz godina prakticira spajanje vina i glazbe.

Čarobna večer pod nazivom Poletti Xmas sastojala se od radionice sljubljivanja vina, hrane i glazbe namijenjene predstavnicima medija i vinskim profesionalcima, te od druženja namijenjenog ljubiteljima vina koji su uz Poletti malvaziju, teran i ukusne plate imali priliku uživati u zvucima biranih vinila koje je Piero puštao tijekom večeri. Bilo je to svojevrsno „ufuravanje“ u božićno raspoloženje i zaista – te večeri u diWine baru nije nedostajalo čarolije, smijeha i ozarenih lica.

Na radionici predstavljena su četiri vina, koja su udruženim snagama prezentirali otac Piero i sin Matteo Poletti, nasljednik ugledne vinarije koja je ove godine proslavila čak 180 godina postojanja. Piero je okupljenima objasnio temeljne principe sljubljivanja vina i glazbe: „Kada biram glazbu uz neko vino, to vino zamislim kao osobu. Zapitam se je li staro ili mlado, je li muško ili žensko, kako izgleda, je li nježno i elegantno ili pak snažno i robusno. Tada mi spontano u glavi dolaze ideje za pjesme koje bi takva osoba slušala, odnosno koje pašu s određenim vinom.“

Prvo vino, Malvazija 2021 sljubljena je sa zalogajima od mozarelle u umaku od vrhnja i jogurta sa koricom limete, uz koje smo slušali Freh od Cool And The Gang i klasik Tea For Two od Nat King Colea. Nešto ozbiljnija, odležana Malvazija Classica i brie sljubljeni su sa pjesmom Bee Geesa How Deep Is your Love. Već na trećem vinu, Merlotu 1842, kupaži iste sorte iz dvije različite godine (2016 i 2018)  sljubljenom sa delikatesnom paštetom od tune, razvila se živa diskusija oko prikladne pjesme, obzirom da su i okupljeni uzvanici prihvatili „igru“ i počeli sami predlagati idealne spojeve merlota i glazbe. Piero je ovo vino spojio sa pjesmom Misty legendarne Arethe Franklin, što je zaista bio izvrstan match, no oduševila nas je i kombinacija sa Wild Horses od Rolling Stonesa koju su predložili vinska legenda Željko Suhadolnik i fotograf Nikola Zoko. Posljednje vino, Cabernet sauvignon sljubljeno je uz nezaobilaznog Barry Whitea i pjesmu Baby Blues.

U nastavku večeri, gosti diWine Bara popunjenog do zadnjeg mjesta uživali su u biranim pjesmama od 1920-tih do 1980-tih, te u duhovitim Pierovim anegdotama iz vremena kada je radio kao DJ. Bila je to uistinu večer za pamćenje i možemo se samo nadati da će postati tradicionalna.

Vinarija Poletti uzgaja vinovu lozu na 9ha vlastitih vinograda, a u ponudi ima ukupno sedam vinskih etiketa čije je zajedničko obilježje beskompromisna kvaliteta. “Ako želiš raditi vino, neka bude onakvo kakvo bi i sam želio piti.” – prisjeća se Piero riječi svoga oca, koji ga je u ranoj dobi uveo u svijet vinarstva. Upravo su te riječi bile glavna motivacija Peteru u vrijeme socijalizma kada je vinarstvo Istre (i ostatka Hrvatske) patilo od nametnutog sindroma visokih prinosa i niske kvalitete. Jedan je od prvih vinara koji se odvažio proizvoditi kvalitetno vino po visokoj cijeni, što je u početku dočekano sa podsmijehom od strane kolega i prekupaca, a sama obitelj pretrpjela je financijski vrlo izazovno razdoblje. Zato si danas vinarija Poletti može priuštiti da, primjerice, njihov Cabernet sauvignon odležava pet godina u podrumu, a zatim bude nagrađen na svjetskom natjecanju The Global Cabernet Sauvignon Masters 2020 kao peti najbolji Cabernet Sauvignon u svijetu. Osim ka ekološkom vinarstvu, obitelj se sve više okreće prema vinskom turizmu. Zajedno sa suradnicom Jasnom Matić prije nekoliko godina renovirali su staru kuću u srcu Poreča i pretvorili je u eno-gastro hram pod nazivom Wine&Food Casa Manzolin. Ideja je proizašla iz ljubavi prema vinu i hrani, koji se savršeno ljube, a mi vam svakako preporučujemo posjetiti to fantastično mjesto što prije. U međuvremenu, svi ste dobrodošli uživati u Poletti vinima koja su dostupna na čaše u zagrebačkom diWine Baru

Foto: Irena Lučić

Vivodina: vinska regija koja se budi i obećava

/u /od

U zagrebačkom diWine Baru, u Ilici 93, održana je još jedna Vinska Shpitza. Riječ je o manifestaciji koje je kombinacija vinske edukacije i promenadnog kušanja vina, a ovoga se puta zagrebačkoj publici željnoj dobre kapljice predstavila regija Vivodina s vinarijama Lešćanec, Darko Vrbanek, Viktorovski, Frlan i Šoštar.

Iako ima višestoljetnu tradiciju vinarstva i vinogradarstva, te vrlo kvalitetna vina, Vivodina je relativno nepoznata vinska regija. No tamošnji vinari odlučni su u namjeri da to promijene, te su odlučili svijetu pokazati svoje pravo lice. Naime, čitavo područje Kupa postaje sve traženija gastro destinacija – osim popularnog Štrudlafesta u Jaškovu, koji je pronašao svoje mjesto čak i u Guinnessovoj knjizi rekorda, regija postaje sve poznatija po dobroj janjetini i ponudi tradicionalne kontinentalne hrane. A uz dobru hranu, ovdje ima i sve boljeg vina.

Vinarija Lešćanec, smještena na obroncima Plešivice, mjesto je u kojem se vinogradarsko i vinarsko znanje prenosi s koljena na koljeno. Iako su u obitelji poslovi podijeljeni u zajedničkom radu, najviše vremena u vinogradu i u podrumu odrađuje ženska ruka. Majka Ljiljana glavna je i odgovorna za kvalitetu vina, pa se može reći kako ona daje ženski dodir svim Lešćanec etiketama. Vinogradi Lešćanec smješteni su na povišenim terenima (300 m nadmorske visine), a prostiru se na 3,5 ha. Godišnje proizvedu oko 30 hektolitara vina od sorti graševine, rajnskog rizlinga, kernera te sivog pinota.

Obiteljsko gospodarstvo Viktorovski nalazi se u Vivodini, tik ispod crkve Sv. Lovre. Njihovi su vinogradi smješteni na južnim, sunčanim obroncima brežuljaka. Trenutno obrađuju 1,5 hektara vinograda, koji su pod nasadima graševine, pinota bijelog, chardonnaya i pinota crnog. Na brijegu iznad vinograda sagrađen je moderno opremljeni vinski podrum s kušaonicom.

 

Vinarija Darka Vrbaneka obiteljsko je gospodarstvo s dugogodišnjom tradicijom u vinogradarstvu i vinarstvu. Prve ozbiljne korake poduzimaju već 90-tih godina prošloga stoljeća, kada pokreću samostalnu vinsku proizvodnju i započinju ulagati u nove nasade visokokvalitetnih sorata. Danas vinarija obrađuje ukupno 4,5 hektara vinograda, no osim ulaganja u vinograde mnogo su uložili i u izgradnju novog, modernog podruma s uređajem za kontroliranu fermentaciju i hladnu stabilizaciju te zaštitu vina inertnim plinom. Tradicija, iskustvo i ljubav prema vinu i dalje će ostati glavne smjernice razvoja ove obiteljske vinarije.

Obiteljsko gospodarstvo Frlan nastalo je iz obiteljske ugostiteljske tradicije i razvija se od 1905. godine. Tada je otvorena gostionica Vivodina. Sadašnji su vlasnici treća generacija koja uspješno vodi ovo gospodarstvo i kroz sva burna vremena u stogodišnjoj povijesti, gostionica Vivodina još uvijek je omiljeno odredište izletnika, planinara i ljubitelja dobre hrane i kapljice. Od autohtonih jela preporučuje se nadaleko poznata Frlanova janjetina s ražnja koja se priprema po recepturi staroj stotinu godina.

Sklad stoljetne tradicije i modernih tehnologija u proizvodnji vina rezultat su visokokvalitetnih vina obitelji Šoštar. Obitelj Šoštar članovi su krovne udruge vinara Vino Croatica, Udruge vinara, vinogradara i voćara Ozalj te Hrvatskog sommelier kluba. Ljubav prema uzgoju loze i konjima u ovoj se obitelji prenosi s generacije na generaciju o čemu svjedoče i njihova uistinu izvrsna vina koja se rijetko gdje izvan podruma mogu nabaviti i predstavljaju skriveno vinsko blago vivodinskog kraja.

Prije promenadnog kušanja, vinski su profesionalci i novinari okupili na prezentaciji vivodinskih vina. Kušali su se: Lešćanec Kerner, Frlan Sauvignon blanc, Šoštar Traminac, Vrbanek Rose te Viktorovski Crni pinot. Na predstavljanju se spontano pokrenula tema brendiranja Vivodine kao vinske regije, obzirom da su se svi prisutni složili kako su izložena vina izvrsne kvalitete, odličnog omjera cijene i kvalitete, te da regija ima fantastičnu perspektivu kao eno-gastro destinacija. Ponuda Art&Wine, slikanja uz vino, već je tražena i popularna priča koju uspješno promovira obitelj Lešćanec, a odnedavno je i Vivodina dobila svoj Wine&Walk. Sljedeći korak je, nadamo se, udruženo predstavljanje vinara, kreiranje zajedničke vinske etikete i stvaranje prepoznatljivog vinskog identiteta.

Manifestacija Vinska shpitza: Vivodina održana je uz potporu Turističke zajednice područja Kupa na čelu s direktorom Tonijem Šarićem. Za glazbeni okvir ovog veselog događanja pobrinuo se gitarski jazz virtuoz Darko Gulić Gula.

Foto: Irena Lučić. diWine portal