Poezija u bocama vina Mateja Bažona

„Wine is a botteled poetry“, Robert Louis Stevenson (Vino je poezija u boci) stoji na web stranici Vina Bažon, citat je koji je Irenu Lučić, vlasnicu diWine Bara nadahnula da u Vinski čvenk s vinogradarom i vinarom Matejom Bažonom uplete poeziju.

Da je baš romantičan i poetičan tip, Matej nas do kraja večeri nije čvrsto uvjerio, ali je dokazao da je vrsni vinogradar i vinar (jer sve poslove sam obavlja) i da proizvodi odlična vina. Pa… krenimo redom.

Iako sa suprugom i kćerkicom stanuje na riječkoj adresi, Matej gotovo svakodnevno obilazi obiteljsko vinsko imanje smješteno u pitoresknom Gračišću. Jer, osim za 5 ha vinograda kojima dominira merlot kao glavna sorta (uzgaja ih pet i od njih proizvodi 12 etiketa), valja brinuti o podrumu, kao i o brojnim gostima koji posjećuju kušaonicu.

Matej Bažon je sve o vinovoj lozi, vinogradu i radu u podrumu u mladosti učio od oca Josipa, a potom postupno počeo preuzimati vinariju i na tržište plasirati vina koja su stekla mnoge poklonike. Njegova prva linija Libero, posvećena je pokojnom noniću Liberatu koji je bio začetnik vinarstva u obitelji i kako kaže Matej, njegovo će ime, kao simbol obiteljske tradicije i dalje živjeti.

Uz vina, obitelj se u manjoj mjeri bavi i proizvodnjom maslinovog ulja i likera, a da im jako dobro ide najbolje govori činjenica da je većina proizvoda unaprijed rasprodana. U ovo doba, kada nam ljuta priroda, jer je ne znamo čuvati a njen smo nerazdvojiv dio, pokazuje koliko snage ima, ljudima poput Mateja Bažona, kojima je cijeli životni ulog i trud pod nebom i izložen njenoj milosti i nemilosti, nije lako. Za desetak minuta višegodišnji trud i ulaganja mogu biti uništena, ali Matej se ne da. On spretno balansira između posla i obitelji.

„Pokušavam biti dobar suprug, otac i vinar. Svjestan sam da sve na kraju pati, ali to je moj izbor i ne dam se. Roditelje, koji i dalje žive u Gradišću samo sam zamolio kada me nema jer sam u vinogradu ili podrumu, da kupcima, kojih na svu sreću ima mnogo, prodaju naša vina“, kazao je Matej Bažon dodajući da sve što proizvede i proda, a kako bi se dočepali njegovih sjajnih vina, ljubiteljima i znalcima ne predstavlja nikakav problem „potegnuti“ do Gračišća čak iz Rijeke, Zagreba ili Italije. Jasno je stoga da niti u diWine Baru nije nedostajalo znatiželjnih vinoljubaca koji su došli kušati ova vina.

Slijed od pet etiketa započeo je ružičastim pjenušcem Libero, kupažom merlota i terana, koji se pokazao kao ozbiljno foodie vino, sposobno pratiti i konkretnije zalogaje. Uslijedile su malvazije – svježa iz 2022 i njena moćnija sestra Allegra, istog godišta, ali školovana u hrastovoj bačvi koja joj je podarila višedimenzionalnost i karakter.

„Ovo je svježa, tradicionalna malvazija u kojoj kvasac ima minimalan utjecaj. Proizvodim je bez stabilizacije, bez betonita, bez filtriranja, jedino na što sam utjecao bila je temperatura fermentacije jer se mogu stvoriti neke negativne note“, ispričao je Matej Bažon dok smo pijuckali svježu malvaziju koja nas je iznenadila mirisom i okusom, a uz Allegru dodao: „Hrastova bačva je bila nova ali sam uspio postići da se previše ne osjeća utjecaj drva, tako da se u vinu osjeti sortnost“, a na upit Irene Lučić zbog čega istarski vinari malvazije ne odležavaju u bačvama od akacije, jednostavno je odgovorio da ih trenutno nema dovoljno na tržištu.

Za kraj uslijedilo je paralelno kušanje dva merlota, perjanice vinarije, baznog iz inoxa (2021) i mlađeg, ali odležanog u hrastu (2022). Iako je merlot rijedak u središnjoj Istri, a još rjeđi na nadmorskoj visini na kojoj raste u Bažonovim vinogradima, pokazalo se da upravo ova sorta vinariji daje zapažene rezultate te iz godine u godinu osvaja brojna odličja.

Vina su pratili mali zalogaji i mesno-sirna plata, no još je važnije naglasiti kako ih je pratila jako dobra atmosfera. „Najbolje vino je otvoreno vino“ – podučio nas je Matej uz smijeh, a to je podsjetilo Irenu Lučić kako je namjeravala završiti ovaj susret: s poezijom. Publika je dobila papir i olovku, pa su na Irenin nagovor, nadahnuti izrečenim citatima i finim vinima, odradili zadatak: napisati nekoliko riječi o vinu te crtežom ukrasiti papir.

Ne samo da smo uživali u poeziji – od haikua, preko rime do slobodnog stila – već smo svjedočili i pravim slikarskim djelima ukrašenim vinom, olovkama… svime što je publici došlo u ruke. Pa, ukoliko vas put nanese u Gračišće, podrum Bažon svakako uvrstite na svoju bucket listu, a nadamo se da ćemo Mateja i njegova vina također malo češće viđati i u metropoli.

Tekst: Irena Lučić i Sunčana Barušić

Foto: Irena Lučić i Sunčana Barušić