Mark Coha i Ivan Poduje – kako od totalnog početnika postati dobar kuhar

Živimo od turizma, trenutno jedino od turizma (na žalost), a turisti dolaze zbog ljepota naše zemlje, gostoljubivosti, ali i ugostiteljske ponude. Autohtoni proizvodi i autohtona jela, te majstorije izvedene od domaćih namirnica, formula su za privlačenje stranih turista, a na svu sreću i hrvatskih koji  su počeli cijeniti ono što je raslo na njihovoj zemlji. Međutim, hrvatska ugostiteljska scena vapi za dobrim kadrovima, a manjak radnika nadoknađujemo uvozom radne snage. Pa, zar stvarno nemamo ljude koji su voljni raditi kao konobari, koji će u kuhinjama skuhati kvalitetna jela, a pogotovo one koji će od tih jela napraviti majstorstvo na tanjuru? Imamo, ali sve manje, a uzroke znamo i sami – u većini slučajeva to su loši uvjeti rada, male plaće, nemogućnost napredovanja ali i ono što je najbitnije: polazni temelji koji će kod mladih ljudi stvoriti želju za napredovanjem.

Situacija je takva kakva jest, trebale bi se mnoge stvari mijenjati od temelja, ali da sve nije tako crno dokazuju pojedinci koji „grizu“, koji se svakim danom trude napredovati, koji žele učiti, slušaju savjete – onih mentora koji su ih voljni učiti.

Ivan Poduje (22) i Mark Coha (23) iz zagrebačkog u Bistroa Apetit by Marin Rendić, mladi su kuhari koji daju primjer da se može kad se hoće, jer uspjeh i karijera se ne stvaraju preko noći, nego trudom i radom, ali i na mjestu gdje će mentor „nanjušiti“ talent pa strpljivo i nesebično prenijeti znanje.

„Dok sam odrastao, stalno sam se motao oko – automobila i mehaničara, a ne bakine ili mamine kuhinje, kako počinje životna priča većine kuhara. Priznajem, kuhinja i kuhanje me ispočetka nisu privlačili. Možda će zvučati čudno, ali nakon što sam pogledao crtić Ratatouille, moj se život okrenuo. Počeo sam proučavati recepte, načine kuhanja i odluka je pala: upisao sam u Zaprešiću srednju školu Ban Josip Jelačić, smjer kuharstvo“ počeo je svoju priču Mark Coha i napomenuo kako je njegov razred bio prva generacija koja je u toj školi imala praksu. „Da, praksu jednom tjedno u školi, a jednom u ugostiteljskom objektu. Eto, takve su naše škole. Ne krivim njih, znam da ne postoje sredstva, ali kad se za cijeli razred pojavi na stolu jedno pile i onda bismo morali naučiti tranširati… bilo je smiješno. Uglavnom, sve smo biflali na pamet, učili u teoriji, a praksa – iako je bilo puno volje od profesora, nije bila od neke koristi. Tek toliko da te zagrije da bi ti to mogao, ali kako, rijetki su učenici to iskusili, osim onih čiji su roditelji već bili ugostitelji“.

Ivan Poduje dolazi s otoka Visa, gdje je završio srednju školu, smjer turističko hotelijerski komercijalist. „Nisam završio za kuhara, a praksu smo imali u hotelu. Ali, budući da sam bio takav smjer, radio sam u servisu hotela, ne u kuhinji. Sudbina je nekako htjela da se preko sezone zaposlim u ribljem restoranu i tu se javio interes za kuhanjem. Dakako, ispočetka sam radio pripreme, a onda sve više napredovao. Međutim, završetkom sezone, završio je moj rad u kuhinji i uputio sam se u Zagreb i upisao sportski management. Daleko od kuće, život studenta baš i nije lagan, a pogotovo nedostaju financijska sredstva, tako da sam počeo tražiti posao i javio se na oglas u Bistrou Apetit by Marin Rendić gdje su tražili osobu za pranje posuđa. I tako sam prao posuđe i promatrao što i kako rade kuhari, upijao vještine i izrazio želju da želim pokušati“ ispričao je Poduje i dodao da se te godine preko sezone vratio na Vis, odradio sezonu i vratio se, jer želio je naučiti više.

Mark Coha je prije kuhanja u kuhinji Bistroa radio u jednom zagrebačkom klubu, a kad se zatvorio također je tražeći posao došao u Jurjevsku 65. „Došao sam kao kuhar, a onda shvatio da se od mene traži nešto što ne mogu izvesti, tehnike koje tek trebam naučiti, a želio sam napredovati. Kao i moj kolega, pristao sam na manje i bio spreman upijati znanje i danas sam zahvalan na tome“.

Coha u Bistrou Apetit by Marin Rendić radi već četiri godine, a Ivan Poduje dvije. Danas su sposobni za 130 gostiju u restoranu pripremiti pet besprijekornih sljedova. „Izbacuju iz kuhinje tanjure k´o po traci. Rekord im je bio, kad smo na večeri imali 110 gostiju, a oni su pripremili sedam sljedova.“ nadodala je kolegica koja u restoranu radi kao konobarica.

Dva mladića pred kojima je velika karijera, jer nisu odustali kad im je bilo najteže, slušaju svog mentora chefa Marina Rendića koji im je pružio mogućnost napredovanja, uče, spajaju strast za kuhanjem i želju da budu svakim danom bolji, dokazuju da se može i poručuju mladim ljudima da samo treba imati puno upornosti i discipline.