Novi aduti obiteljske vinarije Barun

/u /od

Zlatne je boje, na granici sa starim zlatom. Mirisom dominira zrela marelica, a prvi gutljaj podsjeća na najfiniju krušku. Potom se osjete vinogradarska breskva i sočna jabuka pa korica kruha te prekrasni nježni tanini koji iznimno dugo miluju usta. Gust je, gotovo uljnat, lijeno se ljulja u čaši i prepun je sitnih mjehurića. To je pjenušac 100+ Pas dosage 2018. koji je obiteljska vinarija Barun iz Krašića predstavila u najvišem zagrebačkom ugostiteljskom  prostoru Rooftop Lateralu zajedno s crvenim pjenušcem Perle noir od crnog pinota, svojim prvim chardonnayom Seugneurom 2019. te zrelim mirnim crnim pinotom Cardinalom 2016.

Pjenušac 100+ naziv je dobio zato što je od grožđa iz vinograda Gorice nedaleko od Krašića koji je stariji od 100 godina. Prema nekadašnjim je običajima u njemu više od 10 sorata, među kojima su štajerska belina, graševina, kraljevina, muškat bijeli, muškat žuti, plavec žuti, plemenka… Mara i Josip Barundić su, na prijedlog prijatelja Ivana Dropuljića, direktora Festivala Vino.com, te vinskih kritičara i ocjenjivača Željka Suhadolnika i Ive Kozarčanina, odlučili izdvojiti grožđe s tih 400-tinjak trsova i napraviti posebno vino.

Berba je bila 24. kolovoza 2018., a 11 mjeseci potom baznim su vinom napunili 252 magnum boce (litra i pol) u kojima je pokrenuta druga fermentacija. Pjenušac je u magnumima sazrijevao na finom talogu do listopada 2022. Pri degoržiranju i pripremi za tržište nisu mu dodavali ekspedicijski liker kojim se reguliraju arome i slatkoća pa pjenušac nosi oznaku “pas dosage” i sasvim je suh. Na prezentaciji u Rooftop Lateralu odlično je popratio carpaccio od žumberačke losos pastrve mariniran u limeti i crvenom papru.

Mara i Josip Barundić sa sinovima Josipom i Tomislavom, predstavili su i Seigneur 2019., prvi chardonnay iz njihova vinograda na položaju Kremenica. Grožđe je macerirano dva tjedna, a vino nakon fermentacije dvije godine njegovano na finom talogu čime se u njemu razviju složenije arome i jedinstvena punoća. Napunili su 2500 butelja ovog vina uz koje su posluženi carpaccio od kozica s kaparima i cvijetom soli te rižoto sa škampima.

Treći novi adut vinarije Barun je Perle noir, crveni pjenušac od crnog pinota iz berbe 2017. Maceracija i fermentacija grožđa trajale su 50 dana, odnjegovan je 150 dana na finom talogu u bačvi i potom je pokrenuta druga fermentacija u boci u kojoj je na finom talogu proveo još 50 mjeseci. Pjenušac je dovoljno svjež za vratinu na roštilju, dovoljno snažan za nježno pečen steak i dovoljno fin za kolač od crne čokolade s borovnicama i čilijem, a zahvaljujući finim taninima ovom je prilikom bio dobro društvo i tatarskom bifteku.

Poker novih vina “zaokružen” je Cardinalom 2016., crnim pinotom iz vinograda posađenog na terenu koji je vlasništvo krašićke Župe presvetog trojstva, a obrađivao ga je i Alojzije Stepinec tijekom boravka u Krašiću. Nakon 50 dana maceracije na niskoj temperaturi, vino je dvije godine odležalo u bačvicama od hrvatskog i francuskog hrasta, a napunjeno je 215 magnum boca. Toliko je 2016. u svijetu bilo kardinala. Uz ovaj zreli, ali iznimno elegantni crnjak uživalo se i u confitu od patke s mlincima te ciklom sa hrenom.

Cijela je prezentacija tako poslužila i kao svojevrsni enogastro putokaz za predstojeće blagdane, a lijepu je večer posebno začinila i glasovita violončelistica Ana Rucner. Odsvirala je temu iz Carmine burane Carla Orfa te Odu radosti Ludwiga van Bethovena toliko strasno da joj je prvi put u karijeri puknula struna na gudalu. Zbog toga je na kraju ovog vinskog putovanja prekrasno otpjevala romsku himnu Đelem, đelem.

Ivo Dropuljić, Mara i Josip Barundić

Vina Barun tako su zaokružila broj etiketa na 10. Dosad su, podsjetimo, imali tri pjenušca, Elegance od manzonija, muškatni i slađi Amoureux te Le Rosé od crnog pinota, kao i tri mirna vina: Graševinu, Manzoni i Marquiz od crnog pinota.

 

Chef Filip Horvat: “Kvalitetne namirnice okosnica su naših jela”

/u /od

Otkada je 2009. godine upisao Ugostiteljsko-turističko učilište u zagrebačkim Utrinama, tada petnaestogodišnji Filip Horvat, imao je zacrtane ciljeve – usrećivati goste jelima koji će, pripremljeni od domaćih, najkvalitetnijih namirnica do najmanjeg detalja biti osmišljeni i uravnoteženi, u kojima će svaki detalj, poput nota na crtovlju skladno nadopunjavati jedan drugoga stvarajući nove doživljaje mirisa i okusa.

Caprese salata

„Nije bilo dana kada se, kao mali, nisam motao po kuhinjama u kojima su odlično kuhale moje bake. Isprva ne da naučim, nego sam jako volio jesti. A, onda malo po malo u meni se javila želja da i sam nešto pripremim. Bio je to umak od rajčice s domaćom tjesteninom. Bilo je tada u meni volje, ali umak nije baš bio nešto. Onda sam pokušao opet, pa opet… i umak je bio sve bolji. To je samo jedno od pravila kojeg bi se trebali pridržavati svi kuhari. Biti marljiv i uporan. Vještina u kulinarstvu se ne stječe preko noći, niti nakon odrađene jedne prakse u nekom boljem restoranu, jer svaka namirnica i svako jelo imaju svoju priču, a ti je moraš dokučiti, razumjeti i iskoristiti najbolje što možeš. Kuhari moraju znati sastav svake namirnice koju koriste jer samo tako je mogu odlično spojiti s drugom namirnicom. Svaki kuhar ako želi postati dobar mora znati sve i o vinima, pićima i… kavi. Kava je najbolja za učenje jer u sebi krije obilje okusa i mirisa.“ kaže chef Filip Horvat koji i danas u kuhinji svog restorana „Theatrium by Filho“ u zagrebačkoj ulici Nikole Tesle boravi i preko dvanaest sati dnevno.

Oslić

Nakon što je za vrijeme školovanja odradio i dvostruke sate prakse (u cateringu Favory na Svetom duhu, a u trećem razredu u hotelu Esplanade kod chefa Jeffreyja Velle, gdje je učio i slastičarstvo od slastičarke Mirjane Špoljar), Filip Horvat je, nakon završetka Učilišta prvu godinu radnog iskustva stjecao u Bluesun hotelima u Brelima i u Mariji Bistrici (uz chefa Tomislava Kožića), istodobno „gutajući“ literaturu, knjige i monografije o najboljim svjetskim restoranima od Nome, El Bulia, do Kellerovih Bouchona i French Laundrya. Proučavao je i kuharice te knjige o molekularnoj kuhinji s kojom je bio opčaran, ali sa spoznajom da ona, pogotovo u Hrvatskoj, nema budućnosti.

Dino Galvagno, koji je, kako kaže Filip imao najveći utjecaj na njegovo kuhanje, 2003. godine je u Zagrebu otvorio restoran „Peta četvrtina“ i dao se u potragu za kuharima, a Filip Horvat je s nepunih dvadeset godina postao glavni chef u najboljem zagrebačkom restoranu. I nakon odlaska Galvagna, Filip Horvat je vodio restoran, a istodobno se posvetio učenju o svojoj omiljenoj namirnici kavi, pa se često družio s vlasnicima Cogito Coffe Roasters. I upravo su kava i susret s prijateljem – istomišljenikom, bili presudni za Horvatovu budućnost. Naime, uskoro je dobio priliku samostalno postaviti koncept bistroa AbOvo na križanju Bukovačke ceste i Petrove ulice kod zagrebačkog Maksimira.

Kozica s jabukom i wasabijem

„AbOvo“ je na neki način bio nastavak „Pete četvrtine“. Svakodnevno sam obilazio tržnice Kvatrić i Dolac, što radim i danas, ali u ovom sam bistrou počeo više raditi s mesom i drugim osnovnim jelima. Drago mi je da je krenulo tako. Smatram da visoka kuhinja, odnosno haute cuisine neće tako skoro saživjeti na našim prostorima. Budućnost vidim u bistrou i jelima koja se služe u takvom restoranu, a AbOvo je opet odredio moju budućnost gdje sam sada“ kaže chef Filip Horvat.

Ime Theatrium nastalo je spajanjem riječi „teatar“ i „atrij“ jer je Filipov restoran smješten u atriju Zagrebačkog kazališta mladih. Dodatak – „by Filho“ jasno kazuje kako je Filip, zaslužan za sva jela koja se poslužuju u restoranu koji je vrlo brzo postao omiljeno mjesto ljubitelja dobre hrane ali i dobrih vina. „Volim vina, postala su moja strast i san mi je napraviti vinski podrum. Maštam imati burgundijski podrum, jedan dobar, veliki Bordeaux“ govori s osmijehom Filip Horvat koji se već može pohvaliti s vinskom kartom od 160 etiketa. „Nemamo sommeliera, a oko vina radimo Željko Bročilović-Carlos, koji mi jako puno pomaže i ja. Svaku bocu u podrumu znam napamet, vodim računa jesam li je okrenuo, kontroliram čep… potrošim dosta vremena, ali nije mi žao. Imamo specifičnu vinsku kartu i puno ulažem u nju.  Uglavnom su to rizlinzi i burgundijska vina, ali imamo i vina drugih sorti. Primjerice, nedavno sam kupio super „Toskance“ berbi od 1991. do 1997 i sve sam ih spremio. Neka malo odmaraju jer znam da će nakon toga biti još bolji“ priča Filip Horvat smireno, polagano, gotovo tiho.

Potrbušina

„Nisam totalni kuler, ali od početka nastojim da u mom restoranu nema panike, stresa, vike… To samo negativno djeluje na radnu atmosferu, a loša atmosfera rezultira lošim jelima na tanjurima. U jelima se osjeća da li su rađena s prisutnim bijesom ili uz pozitivne emocije. Bitna je dobra organizacija i dobra volja, a onda se sve dade napraviti. Istina, nekada je stiska, jer u kuhinji nas je samo sedam, a moram se pohvaliti, promet nam se povećao. Dapače, povećava se iz dana u dan, tako da razmišljam o povećanju broja zaposlenih koji se nije mijenjao od kada smo otvorili, a mislim da to puno govori o restoranu i načinu rada.“ Kaže chef Filip Horvat

„Nije mi cilj postati celebrity chef, ne trčim za zvjezdicama, kapicama i koječem što se dodjeljuje u pojedinim vodičima. Ponekad je to samo mamac za goste koji, vjerujem, u mnogim restoranima ostaju razočarani. Dobre, najkvalitetnije namirnice kakve imamo u Hrvatskoj i na njih moramo biti ponosni, okosnica su naših jela. Ako ne uspijem nabaviti najkvalitetnije, onda mijenjam meni. Mi radimo iskreno, nema „fejkanja“. Prevareni gosti se nikada ne vraćaju, a moji gosti odlaze sretni.“ zaključuje chef Filip Horvat.

Foto: privatni arhiv

WOW: rođendansko slavlje u društvu pobjednika

/u /od

U Business Clubu 5, u zagrebačkom Sky Office-u,  proslavljen je 11. rođendan udruge WOW i po deseti puta dodijeljene godišnje WOW vinske nagrade i WOW Grand Prix

„Jednoglasno smo odlučile da je sveukupni pobjednik Benvenuti Muškat San Salvatore koji je toliko sladak i gust da će s lakoćom podnijeti i društvo kolača, iako je puno bolje spariti ga s nekim aromatičnim tvrdim kozjim sirom ili sirom s plemenitom plijesni. Njegov miris po sušenim marelicama, medu, suhom cvijeću i džemu od naranče je neodoljiv, a ako ga sada nabavite, možete ga čuvati još najmanje petnaest do dvadeset godina“ rekla je predsjednica žirija Danijela Kramarić za ovo izuzetno vino koje je zaslužilo WOW Grand prix.

Potom su proglašeni i ostali pobjednici koji su osvojili WOW vinske nagrade: u kategoriji pjenušaca, nagradu je osvojio „Pavel Šember“ 2018. Među bijelim vinima pobijedio je St. „Hills Le chiffre“ 2020., a  najbolji rosé je „Bastijan Rose“ 2021. Među crvenim vinima uvjerljivo je pobijedio „Gran Teran Coronica“ 2015., a među desertnima, dakako, „Benvenuti San Salvatore“ 2013.

Nagrade koje simboliziraju skulpture dizajnirane od „Grupe“, u ime „Vinarije Bastijan“ preuzela je Petra Leko, za Leko, za „St.Hills“ je nagradu, u ime Ernesta Tolja, preuzeo Saša Franić, svoju je nagradu za „Gran teran“ preuzeo Moreno Coronica osobno, a nagradu za desertno vino i sveukupni WOW Grand Prix, primili su Nikola i Albert Benvenuti. Nagradu im je u ime prošlogodišnje pobjedničke „Vinarije Jakob“, predala Valentina Jakobović. Dodjelu nagrada vodila je osnivačica i dugogodišnja predsjednica udruge WOW, Sanja Muzaferija. Pila su se vina nagrađenih vinara uz delikatese PIK-a Vrbovec i izvanredne keksiće Miscotti, u prisutnosti autorice tih slatkih delikatesa, Mirte Atlije.

 

Izbor za WOW vina godine zamišljen je tako da jedan vinski „kustos“  (ugledna hrvatska sommelierka ili sommelier) selekcionira vina kušana u prošloj godini, na temelju čega sastavlja svoju autorsku listu vina u pet kategorija: pjenušci, bijela, ružičasta, crvena i „desertna“ (vina s ostatkom šećera). Potom slijedi centralni dio akcije „Što žene žele“, mogućnost da elektroničkom poštom članice glasuju o svojem izboru. Do sada su izbornici bili Karin Rupene-Perdec, Alena Stuparić, Siniša Lasan, Roka Bekavac, Emil Perdec, Filip Savić, Jelena Šimić-Valentić, Željko Bročilović Carlos i Mario Meštrović a ove je godine selektor bio jedan od naših najtrofejnijih sommeliera Ivan Jug iz restorana Noel, višestruko ovjenčanog Michelinom, Gault-Milleauom i drugim gastro nagradama.

Slijepo kušanje na kojem se donosi konačna odluka o pobjednicima u svakoj kategoriji i ukupnom pobjedniku, dobitniku WOW Grand Prixa, ove godine je organizirano u opatijskom hotelu „Ambasador“, a finalni  stručni žiri ove godine su činile tri ekspertice: predsjednica žirija Danijela Kramarić, legendarna sommelierka i vlasnica restorana „Plavi podrum“ ; vinarka Ana Peršurić Palčič iz vinarije „Misal“ i – vinska poduzetnica s dugogodišnjim iskustvom u svim većim i značajnijim vinarijama Hrvatske, uključujući „Iločke podrume“, a sada vinska konzultantica Karmela Tancabel koja razvija vlastiti brand „Wine Emotion by KT“. One su između 12 finalista naslijepo odabirale pobjednike u svakoj kategoriji.  Zaslugom WOW-a do sada su u francuski Bordeaux otputovali vinari Antonella (i sama članica Udruge) i Gianfranco Kozlović, u Champagnu je putovao brački vinar Senjković, u španjolski Penedes Moreno Coronica, u Burgundiju Luka Krajančić, u Toscanu predstavnik vinarije Meneghetti, u Mađarsku Marko Fakin, u Austriju Frano Milina Bire a prošlogodišnji pobjednik, vinarija Jakob, pridružila se Sanji Muzaferiji na putu u Milano gdje su prisustvovale Forumu žena i vina svijeta, pod dirigentskom palicom Donne del vino Italia i njihove predsjednice Donatelle Cineli Colombin

„Što žene žele“ akcija je koju već desetu godinu uspješno organizira udruga WOW. U hrvatskoj inačici one su „Žene i vino“, izuzetno aktivna grupa žena koju je u kolovozu   2011. osnovala novinarka Sanja Muzaferija. Udruga namijenjena ženama koje su se udružile na istoj temi – vinu, a djeluje u cijeloj Hrvatskoj s ograncima u Splitu i Rijeci.

WOW-ice su angažirane na području kulture stola, s posebnim naglaskom na promidžbu ponajprije hrvatskih vina – osobito vinarki – ali su poznate i po stalnim kušanjima, radionicama, izletima i vinskim edukacijama te mnogobrojnim drugim akcijama i aktivnostima.

Fotografije Rene Karaman, Mario Draušnik, arhiva WOW

Vino uz žlicu u Ježevoj kućici

/u /od

Šesnaesti po redu, eno gastro projekt Vino uz žlicu održan je u zagrebačkom restoranu Ježeva Kućica, u idiličnom okruženju maksimirske šume i Zoološkog vrta. Pet sljedova pripremio je chef Stefan Prelić, koji s Ivom Loštro vodi ovaj restoran, čiji je interijer nadahnut istoimenom basnom književnika Branka Ćopića.

Restoran je otvoren prije dvije i pol godine, do njega se može doći automobilom (parking osiguran) ili tramvajem, a kako je izjavio chef Prelić „Iz njega gosti ne izlaze ravnodušni, jer njihove male kreacije na tanjuru su posebne“.

Vlasnici restorana chef Stefan Prelić i Iva Laštro

Dok je odrastao uz majčinu kuhinju u kojoj su prevladavali gulaši, paprikaši, jela od kiselog zelja i ostale domaće divote, Prelić nije imao u prvom planu kuharsku karijeru. Budući da je volio nogomet, a živio u Beču, dogurao je do prve momčadi najstarijeg nogometnog kluba ovog austrijskog grada, a dao je gol Interu, Anderlechtu, igrao je protiv Juventusa, Arsenala, Genove… Ali, kako je odrastao, nogomet mu više nije više bio „napet“. Ljubav prema kuhanju postajala je sve veća pa je Stefan Prelić napravio veliki zaokret u životu, preselio se u Rovinj i počeo kuhati. Najprije po manjim restoranima, a potom je radio i u restoranu Cap Aureo Signature, rovinjskog Grand Hotel Parka. Doselivši se u Zagreb, u restoranu Tač je skupljao iskustva u pripremi kontinentalne kuhinje, one na kojoj je i odrastao, a danas, chef Stefan Prelić u svom restoranu Ježeva kućica spaja more i kontinent, kuha s domaćim namirnicama i gostima priprema obroke zbog kojih se vraćaju na adresu Fakultetsko dobro 8.

Finger food i Prosecco Tenuta Santa Anna

Na večeri Vino uz žlicu nije imao baš lagan zadatak – trebalo je pet sljedova upariti sa zadanim vinima. Nakon što je apetit gostima otvorio prosecco Tenuta Sant´Anna, koje na tržište plasira wine bar Bornstein, chef Prelić je dobrodošlicu poželio Tapenadom od maslina, Kroketom od bakalara s umakom od bakalara i Tuna tartarom, uz dodatak ekstradjevičanskog maslinovog ulja Oio Vivo.

Juha od buče s Agro Noršić bučinim uljem

Potom je slijedila Bučina juha s malo đumbira, pokapana stopostotnim bučinim uljem Agro Noršića iz Odre koje je predstavio Josip Noršić. Njegova je obitelj već dugo u tom poslu, buča raste na 20 hektara, a u posljednje četiri godine prerađuju ih u vlastitoj uljari, koju daju na raspolaganje i drugim proizvođačima. Sve proizvode (bučino ulje, koštice, brašno) prodaju na kućnom pragu i u dvadesetak odabranih restorana u Zagrebu i okolici. Da se buča voli s vinom, pokazalo je kombiniranje sa svježim i aromatski razigranim Šoškićevim Sauvignon blancom, 2021., koji je predstavio njihov prodajni menadžer Matija Pajvot. Bila je ovo prilika za podsjetiti da plešivička vinarija Šoškić iduće godine slavi 30. obljetnicu, ali ne spava na lovorikama ovogodišnjeg platinastog Decantera za kupažu Haiku 2, nego u svome podrumu priprema još niz iznenađenja. Orange vino Haiku 4, od četiri sorte – za sada nepoznate, imali smo prilike kušati na manifestaciji Faca s placa u zagrebačkom wine shopu Witrina.

Ragu od sipe s cnim njokima i Viški grdelin Plavac mali 2018.

Izlet na more – u tanjurima i čašama – dogodio se s Raguom od sipe s crnim njokima u majstorskoj izvedbi chefa Stefana i njegovog tima. Ovo je jelo tražilo jako i robusno vino, a upravo je takav bio Viški grdelin Plavac mali 2018.  Ambalažom „običnog“ vina s navojnim čepom i najjednostavnijom bocom htjelo se staviti naglasak na iznenađenje kušača kvalitetom proizvoda u boci, poručio je Tonći Gudelj iz Splita, većinski udjeličar u tvrtki Marinje zemlje koja je vlasnik vinograda na Visu, iznad uvale Ruda.

Ragu od junećeg repa i Bogdanović Cabernet Sauvignon 2018.

Ragu od junećeg repa – jelo je na koje je najponosniji chef Stefan Prelić. Otkrio nam je da je jeo izvrstan u jednom zagrebačkom restoranu, ali se potrudio napraviti još bolji i u tome, očito, uspio. Meso se kuhalo 18 sati na slaboj vatri da bi postalo gotovo kremasto. Ovaj poseban specijalitet odlično je pratilo vino Cabernet Sauvignon 2018., vinara Damira Bogdanovića. Vinarija Bogdanović ima sjedište u Vukovaru, ali vinogradi su u obližnjem Iloku na jednom od vrhunskih položaja, Radošu. Zasad proizvode manje količine, ali Bogdanović namjerava proširiti vinograd i više se posvetiti vinu. Naime, fokus mu je u posljednje vrijeme bio usmjeren na OiO Vivo&WINE Shop Bar u zagrebačkoj Vlaškoj ulici 33, kojeg je otvorio u suradnji s proizvođačima ekstra djevičanskih maslinovih ulja OIO Vivo koja je predstavio direktor Velimir Jurić. Maslinik se nalazi na glavnom putu koji spaja Pulu i Vodnjan, i jedan je od najvećih maslinika Južne Istre s više od 15.000 stabala. Ova maslinova ulja prvoklasne kvalitete proizvode se od šest sorti (buža, žižolera, rošinjola, bjelica, gajardo, bon), a samo ove godine osvojila su čak 17 zlatnih medalja širom svijeta.

Nakon glavnog jela (a porcije su u restoranu zaista obilate) gosti su uzeli mali predah uz odličnu kavu Cagliari koju je predstavila njihova zastupnica Anamarija Šimović, u raznim varijantama – mljevenu, u zrnu i kapsulama. Napomenula je da se kava proizvodi tradicionalnom metodom pri čemu su zadržana sva njena organoleptička svojstva. Uživati u njoj može se i u njihovu maloprodajnom dućanu na Peščenici u Zagrebu (Kosorova 19) te u partnerskom ugostiteljskom objektu u Gajevoj ulici.

Perković rakije i likeri

Neke su, pak budnima održali destilati Perković iz Bregane (rakije Viljamovka i Smokovača, liker od višnje Morlačka krv, Medovača i Teranino te razna shots pića u popularnim mix epruvetama). Još jednom se pokazalo kako obitelj Perković zasluženo spada u elitni krug malih proizvođača, koji svojim rakijama i likerima ukazuju na istinsku prirodu voćnih destilata. Zbog iznimne kakvoće dodijeljena im je titula hrvatskog proizvoda, rezervirana samo za proizvode koji su vrijedni izvoza.

Kremšnita od batata i Chresno Cabernet Cortis Rose 2020.

Dosljednost je bila potrebna i za stolovima Ježeve kućice na kojima su se našle količinski prilično zahtjevne Kremšnite od batata. Na sreću, kaloričnost im nije bila jača strana, a da se to sve lakše ukomponira pripomoglo je vrlo neobično vino raskošne arome i svježine Chresno Cabernet cortis Rose 2020., iz svega pet godina stare vinarije iz Pitomače. Vlasnik Miroslav Slaviček na obroncima Bilogore ima svega 4 hektara vinograda, ali u njima, prema ekološkim standardima, uzgaja čak 17 sorti. Od toga su četiri hibridne, među kojima i cabernet cortis, križanac cabernet sauvignona i solarisa. Vinariju su nazvali po srednjovjekovnom imenu Male Črešnjevice u kojoj se nalazi vinograd, a u planu je izgradnja kušaonice kako bi se vinoljupcima i turistima što bolje približila njihova vina velikog potencijala.

Pet sljedova jela, isto toliko vina, maslinovo i bučino ulje, destilati, kava… i povrh svega puno ozarenih i nasmijanih lica bila su glavna obilježja nezaboravnog druženja u maksimirskoj šumi.

Foto: Nikola Zoko i privatni album

 

 

 

Broadway – novo mjesto za izlaske u Rijeci

/u /od

U riječkom Art-kvartu, gdje se nalaze brojne kulturno-umjetničke ustanove poput MMSU-a, Muzeja grad Rijeke, Dječje kuće te Art-kina, nastalom na prostoru bivšeg industrijskog kompleksa kojeg Riječani od milja zovu Benčić, odnedavno se nalazi i novootvoreni Broadway bar.

Vlasnici Nora i Marin Gračanin uređenje su prostora povjerili Ivi Piglić iz IPL ART Rijeka, tvrtke koja je ove godine postavila izložbu Dalia u Opatiji. Kroz interijer se povezuju teme kazališnih scena na Broadwayu koje objedinjuje logo – maska, asocijacija na jednu od najpoznatijih predstava „Fantom iz opere“.

Posebna atrakcija bara je matcha latte, napitak napravljen od matcha praha (oblik zelenog čaja u prahu) koji nastaje od samljevenih listova zelenog čaja, stoga je puno jači od uobičajenog. Osim što je vrlo ukusan, njegova priprema je prava atrakcija, pa mnog i nakon naručivanja ovog napitka u Broadwayu ostaju uz šank, promatrajući postupak: prah se stavlja u šalicu i dodaje par kapi hladne vode. Miješanjem pjenjačom od bambusa stvara se guta pasta koja se prelijeva s vrućom vodom (između 60 i 70°C, inače će napitak biti gorak i uništit će se svi aktivni sastojci). Uz stalno energično miješanje pjenjačom iz paste nastaje gusta pjena, a na kraju se dodaje toplo ili hladno mlijeko koje mora biti biljno: rižino, sojino, bademovo, kokosovo ili zobeno. Matcha latte se može zasladiti medom ili agavinim sirupom.

Dakako, ljubitelji ispijanja kave je mogu naručiti u svim mogućim varijantama, a u baru, u visokim šalicama rade i aromatiziranu kavu posipanu veganskim kolačićima. U noćnim satima, uz ugodne melodije gostujućih glazbenika, vina – uglavnom domaćih vinarija, mogu se kušati na čaše uz ukusne grickalice.

Foto Nikola Zoko