Arhiva oznaka za: Robert Gregorčič

Robert Gregorčić, dobri duh Oštarije Herbelier

Do Dolenjskih Toplica od Zagreba nije daleko. Za sat vremena vožnje automobilom, naći ćete se u jugoistočnom dijelu Slovenije, na zapadnom rubu kotline u kojoj se nalazi veći grad – Novo Mesto, ali i djelu Slovenije koji je najgušće pokriven šumama.

Dolenjske Toplice stoljećima su priznato lječilište, a današnjom suvremenom ponudom kupališnih, zdravstvenih i drugih usluga privlače domaće turiste. Ali, želite li uživati u krajoliku i kušati fina jela pripremljena isključivo od domaćih, lokalnih namirnica, osjetiti ritam prirode i upamtiti njene mirise, boje i okuse, tada vam Toplice sigurno nisu cilj.

Naime, kada dođete u mjesto Dolenjske Toplice, pređite preko mosta nasuprot crkve i s lijeve strane ugledat ćete Oštariju Herbelier. Sada, kada su jesenski dani okupani suncem, a noći hladnije, u ljupko uređeno dvorište okićeno bundevama, suncokretima, košaricama s jabukama i jednostavnim vazama s poljskim cvijećem, privući će vas i pucketanje vatre, a potom osmijeh na lice izmamiti pozdrav, kako ga zovu – najveselijeg slovenskog chefa – Roberta Gregorčiča.

Robert Gregorčič

„Dobro došli, ostavite brige za sobom, uživajte u našoj Oštariji, opustite se, zaboravite svakodnevicu i dopustite da vas ugostimo, onako kako najbolje znamo“, zvonki glas isprepleten zaraznim smijehom čuje se svako malo iz Oštarije Herbelier.

Odmah će vas očarati spoj domaćeg i boutique ugođaja, pa kad ostavite kofere u jednoj od lijepo uređenih soba (šest apartmana i pet samostalnih soba koje osiguravaju smještaj 30 osoba), spustite se u restoran i prepustite chefu Gregorčiču i njegovom uvijek nasmijanoj ekipi.

„U mom restoranu mogu se kušati samo jela od namirnica za koje točno znam otkuda su, tko ih je proizveo, tko je ih je sakupljao i brao u Kočevskim šumama, tko ih je s pažnjom i u skladu s prirodom uzgajao. Uostalom, ja obilazim lokalne proizvođače na zelenim brežuljcima, šećem našim stoljetnim, tajanstvenim šumama i berem njene plodove. Ponosan sam da smo iz zaborava izvukli neka jela i namirnice koje su nekad ljudima davale snagu i zdravlje. Ne želimo gostima nuditi nešto što se može pojesti u gotovo svim restoranima i hotelima. Naša jela se pamte i ispunila mi se želja da zbog njih gosti sa svih strana dolaze u Oštariju i rado se vraćaju“, kaže Gregorčič.

U Oštariji Herbelier osjetit ćete njihov ponos na povezanost s lokalnom sredinom, pa nije niti čudno da Oštarija nosi zelene certifikate: Slovenia Green Accommodation i Travelife, koji dokazuju i njihov doprinos održivom turizmu.

Chef Gregorčič meni mijenja sezonski, odnosno jela ovise o dostupnosti sastojaka, a glavno jelo u meniju je mesno ili riblje. U Oštariji Herbelier i vegetarijanci neće ostati zakinuti za slasne zalogaje. Naime, u jesenskom meniju chef Gregorčić za pozdrav iz kuhinje u oba menija nudi odličnu paštetu od stočnog graška na umaku od gorušice sa dehidriranim kruhom koji ujedno služi i kao žličica.  „Moram priznati da niti ja nisam znao za stočni grašak. Uzgaja se, kako mu ime govori, za prihranu stoke, a koriste se zelena stabljika i mahune, ili u kasnijoj berbi bobice koje su vrlo bogate proteinima. Za Oštariju ih proizvode na jednom obližnjem gospodarstvu do kojeg sam došao uz pomoć lokalne Poljoprivredne škole“, objasnio je Gregorčič.

Pašteta od stočnog graška na umaku od gorušice

Želite li kušati nešto što do sada sigurno niste, svakako naručite pikantnu juhu od jabuka s domaćom tankom tjesteninom te posipanu orasima. „U ovom kraju Slovenije odlično uspijevaju jabuke. Ponosni smo da smo uspjeli očuvati stare sorte, a preko raznih organizacija razmjenjujemo i sadnice. Ali, naši stari nisu dozvoljavali da ovi mirisni jesenski plodovi propadaju. Dakako, čvrste i zdrave jabuke čuvale su se za kasnije, od malo „natučenih“ radile su se pite ili štrudle, a od ostalih – juha. Upravo ovakva kakvu mi radimo“, kazao je Gregorčič uživajući u pogledu na iznenađena lica gostiju koji su je kušali.

Gusta juha od jabuke

Proso? Kada ste i jeste li ga ikada probali? Pa, eto prilike, jer toplo predjelo može biti i prosena kaša koju Gregorčič poslužuje s dinstanim gljivama iz obližnje šume, preprženim sitnim čvarcima i naribanim zrelim sirom iz obližnje Kmetije Krhin koja ima eko certifikat. „Proso je nalik žutim biserima, a koristili su ga naši stari jer su znali da obiluje proteinima, vlaknima, ima visoku nutritivnu vrijednost  te da je lako probavljiv jer ne sadrži gluten. Trebala im je snaga za rad u poljima, ali hrana koja ih neće opteretiti – pa zašto je ne bismo jeli i u današnje doba?“, zaključuje chef Robert Gregorčič.

Proso s gljivama, orasima, čvarcima i sirom

Glavno jelo opet je popraćeno eko certifikatima. Sporo kuhana govedina dolazi s imanja koje posjeduje u današnje doba tako bitan certifikat, a som koji se poslužuje u ribljem jelu uzgaja se na obližnjem ribogojilištu Goričar.

Sporo kuhana govedina s kroketom i prženim valjuškom od griza

Robert Gregorčič nije samo odličan kuhar i pasionirani ljubitelj prirode, u njegovim rukama ponekad odbačene i stare stvari dobivaju novi sjaj i potpuno drukčiju upotrebnu vrijednost. „Prijatelj je na tavanu imao nekoliko kutija pločica još iz doba Jugoslavije i htio ih je baciti. Dobro da sam stigao na vrijeme – sada ih upotrebljavam kao tanjure za posluživanje deserata. I, da se zna – odlično podnose pranje u perilici“, šali se chef Gregorčič, dok gosti zadovoljno kušaju kolač od kestena (ne moramo napominjati da ih je sam brao u obližnjoj šumi) i sladoled od kupina – ubranih… pogodite u kojoj šumi?

Torta od kestena i čokolade s umakom i sladoledom od kupina

Zbog svog jedinstvenog položaja, Oštarija je odlična polazna točka za otkrivanje poznatih i manje poznatih ljepota Dolenjske, a gosti mogu uživati i u blagodatima modernog Spa i wellness centra Balnea, koji je udaljen samo nekoliko koraka. Uostalom, ako se odlučite na tjedni odmor, u Oštariji Herbelier su pripremili sedmodnevni program koji će vas „resetirati“ za nadolazeću radnu svakodnevicu. Bitna je samo dobra volja, a kako je na početku napomenuo Robert Gregorčič, imajte povjerenje u njihovu organizaciju.

Naime stoljetne šume zovu na planinarenje ili laganu šetnju uz rijeku Sušicu, naučit će vas kako zapaliti vatru kao što je pale izviđači, a na njoj ćete ispeći ribu koju ste sami ulovili. Ubrat ćete povrće na obližnjem gospodarstvu i kasnije ga u Oštariji večerati. Ljubitelji jahanja mogu kasom razgledati okolne doline i brežuljke, a doznat ćete i kako se proizvodi med, rade praline, rakija od kleka (borovice), te prvi Slovenski whiskey i to u Berryshki.

Berryshka je obiteljski obrt koji vodi obitelj Kenda. Njihova priča seže još u devedesete godine prošlog stoljeća, kada su Jože i njegov sin Samo Kenda unajmili tada oronulu i napuštenu destileriju u zagrljaju kočevske prašume, u malom naselju Obrh kraj Dolenjskih Toplica. Najprije su proizvodili med i eterična ulja, posebice eterično ulje borovice, ali i ostala ulja isključivo od šumskih plodova i ljekovitih trava koje mještani već dugi niz godina skupljaju u prašumi i na proplancima koji ih okružuju te stvaraju ljekovite i ukusne delicije koristeći obližnji izvor vode Obrščica koji je i dan danas toliko čist da u njemu žive čovječe ribice.

Nakon dva desetljeća rada, obitelj je odlučila stvoriti nešto posebno, te su potpuno renovirali stare pogone destilerije i počeli proizvoditi, kako kažu – dvije grješno slasne poslastice – čokoladu i alkoholna pića.

Prva je nastala rakija Uniper, potom BrinGin i prvi slovenski gin – Berryshka London Dry gin. Kasnije se rakijama pridružilo šest voćnih likera, a danas se u ponudi nalazi dvanaest proizvoda. Uključujući i onu jedinu klekovicu tri godine odležanu u hrastovim bačvama.

U proizvodnju se nakon nekoliko godina uključila i Jožina kći Zdenka, koja je Berryshki dala završnicu kreirajući niz čokoladnih proizvoda – od pralina do čokoladnih šalica.

Danas su prostori uz destileriju obnovljeni i prilagođeni turistima, pa ovdje možete popiti odličnu kavu, pojesti fini kolač, u prodavaonici kupiti med, praline i pića, ali i doći na vođenu degustaciju na kojoj će vam s ponosom predstaviti i novi proizvod, prvi slovenski whiskey, šest godina odležan u hrastovim bačvama koji rade isključivo od slovenskih sirovina.

U okolici Oštarije Herbelier nalaze se muzeji, povijesne i sakralne baštine, a mnogima je najzanimljivija Vražja kula (Hudičev turn), kojeg je u 17. stoljeću u blizini dvorca Soteska sagradio grof Jurij Žiga Gallenberg. Na žalost njegova restauracija još nije dovršena, ali dovoljno je prošetati pored njega i razmisliti o legendi koja ga prati.

Dvorac Soteska

Naime, mještani prepričavaju da je vlastelin Soteš u vrijeme velike neimaštine zahtijevao plaćanje velikog poreza, ali kako je narod bio siromašan, on je zauzvrat tražio njihove kćeri za osobne užitke. Druga priča kaže da je prilikom svakog sklapanja braka u okolici zahtijevao da prva bračna noć s mladenkom bude njegova. Očito, bio je posebne naravi, a bilo kako bilo – kulu su navodno prokleli i nazvali je Vražjom.

Hudičev turn

Provedete li u ovom predivnom kraju vikend ili cijeli tjedan, svaki će trenutak sigurno ostati obilježen fotografijama i pozitivnim emocijama, a u Oštariju Herbelier treba navratiti i kad počne zima – Robert Gregorčič već smišlja novi meni!

Oštarija Helbelier

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić i Rene Karaman

 

Dvorec Gregorčič, oaza hedonizma i odlična anti stresna terapija

Život u gradu, radni dani puni stresa, napetost… sve ostavlja posljedice na naš organizam. Stoga, potreban mu je odmor, relaksacija, prijeko potrebna prilika da se „napuni baterije“, pa će biti lakše podnijeti predstojeći radni tjedan.

Otkrili smo mjesto gdje je to moguće, a samo je sat vremena vožnje automobilom udaljeno od Zagreba. Mir, tišina, predivna priroda i pjev ptica okružuju slovensko mjestašce Šmarjeta, na čijem se glavnom trgu nalazi Dvorec Gregorčič, odnosno boutique hotel Gregorčić.

Ne samo da je gradić Šmarjeta ušuškan u prirodno okruženje, nego je Dvorec Gregorčič kao u bajci okružen kapelicom, crkvom i pitoresknim kućicama koje zovu da ih fotografirate. Ponekad prođe koji automobil, ali budući da je glavna cesta udaljena od središta, mir je zajamčen.

Hotel ima 15 vrlo moderno uređenih soba za 30 osoba, a na recepciji, će vas dočekati uvijek nasmijano osoblje ili dobri duh hotela i chef u kuhinji, čovjek koji je zaslužan za pozitivne vibre koje vladaju u hotelu, Robert Gregorčič, jedan od najboljih kuhara u Sloveniji.

Robert Gregorčič

Dvorec Gregorčič je rodna kuća Jože Karlovšeka, poznatog slovenskog etnografa, stručnjaka baštinske arhitekture i slikara. Njegovo ime nosi soba u kojoj se, uz glavnu salu, može ručati ili večerati, a njemu u čast, cijeli je hotel oslikan motivima koje je obožavao: raznobojnim cvjetnim uzorkom.

Zgrada je potpuno renovirana, no ipak, ostavljene su originalne stepenice koje su se dobro uklopile u priču o hotelu, a zanimljivo je otkrivati detalje koji krase hodnike dok se hoda do soba. Stepenice će vas odvesti do zadnje postaje u hotelu – pravog aviona koji je „sletio“ na krov nadograđenog djela.

Robert Gregorčič će svakom gostu s ponosom ispričati kako je to prvi avion koji je vozio slovensku zastavu, iz njega su skakali padobranci, potom je služio za oprašivanje polja, a kada je bio spreman za penziju, smjestili su ga na krov i pretvorili u apartan.

Kad, rezervirate taj apartman, cijeli je krov vaš: bazen s kojeg se vidi cijeli gradić, te terasa sa udobnim naslonjačima i stolom za kojim, prema dogovoru možete doručkovati, ručati, večerati… I, dok se vanjski bazen može koristiti jedino uz najam avion-apartmana, welness u podrumu dostupan je svim godinama hotela.

Kad smo već kod podruma – drugi dio je ostavljen kakav je bio u prošlosti, pa (sada renoviran) kao stari podrum služi za vinske degustacije. U njemu će vas dočekati sommelier Klemen Rozman i ponuditi vas s vinima okolnih vinara.

Klemen Rozman i Robert Gregorčič

Preporučujemo da kušate pjenušce za čiju je proizvodnju ovaj kraj idealan, jer grožđe sadrži velik postotak kiseline, koja je pak bitna za nastanak omiljenog pića u kojem perlaju mjehurići. Degustacije se održavaju prema dogovoru, a chef Gregorčić će vam pripremiti zalogajčiće s tri različita namaza (slanutak, grah, svježi sir) uz dodatak kobasica, zrelog sira i ostalih divota koje rastu i uzgajaju se na ovom području.

Chef Robert Gregorčič u svojim jelima restorana Dvorec Gregorčič spaja tradicionalne sastojke, karakteristične za ovo područje, a priprema ih uz primjenu najmodernijih kuharskih tehnika. Za predjelo svakako kušajte fermentiranu pastrvu s bijelom mrkvom i u masti preprženim krušnim mrvicama.

Budući da chef Gregorčič kuha sa sezonskim namirnicama, trenutno je u restoranu hotela Dvorec Gregorčič hit juha od buče, ali… Iznenađanje – sa pireom od kestena i dodatkom cimeta. Spoj slanog, slatkog i aromatičnog sigurno će oduševiti gurmane željne novih okusa. Preprženo tanko razvaljano tijesto daje zabavan hrskav doživljaj, a može vam poslužiti i kao jestiva žlica.

Šmarješka knedla pripremljena je od bijele krupice, a chef ju je poslužio ne okruglu, jer to bi bilo uobičajeno, već oblikovanu u dugačkom kalupu s prilogom od pirjanih vrganja. Sezona im je, zar ne?

Za glavno jelo preporučujemo k´o putar mekanu teletinu uz koju su posluženi heljdini knedli i prženi špek. Umjetnost na tanjuru, posebni doživljaj na nepcu.

Pretpostavljamo da ćete u Dvorec Gregorčič doći preko vikenda, pa predlažemo da još tople i lijepe jesenske dane iskoristite za relaksaciju u njegovoj okolici. Kroz predivan krajolik malo duljom šetnjom od 45 minuta, ili turističkim vlakićem (a možete i automobilom, zašto ne?), svakako se uputite do izvora Klevevž.

Ovdje izvire termalna voda između 21 i 25 °C, koja je uostalom i zaslužna za nastanak Šmarjeških toplica koje se nalaze u blizini. Za toplih dana u kristalno čistom izvoru azurnog odsjaja ima mnogo kupaća, a oni hrabriji zakoračiti će u vodu i u jesenskim danima. U blizini izvora čuje se huk vode – to se glasa potok Radulja koji se kasnije spaja s rijekom Krkom.

Dolenjska je, kao što smo napomenuli, idealna regija za uzgoj vinove loze. Zbog položaja, sunčanih sati i terroira, grožđe sadrži više kiselina, što je idealno za pripremanje pjenušaca, a ovdašnji su vinari i jako ponosni na „modru frankinju“, odnosno sortu frankovka. Želite li kušati fina vina, posjetite vinariju Vinsku klet Colnar koja se nalazi 11 kilometara od hotela Dvorec Gregorčič.

Vinska klet Colnar

U obitelji već devet generacija muškoj djeci daje ime Janez, pa će vas u vinariji dočekati Janez Colnar. Za svoja su vina osvojili mnogo domaćih i međunarodnih priznanja, a u vinariji se može kušti (i kupiti) Modra Frankinja, Dolenjsko belo, Collis suho, Rose suho, Laški rizlig i Crveni Velvet. Odličan im je i pjenušac, a u ponudi imaju dakako i Cvičeka. Degustacija vina uz domaće nareske i domaći kruh mora se unaprijed dogovoriti.

Janez Colnar

Povratkom u Dvorec Gregorčič ne smijete zaobići Vinsku fontanu Izvor Cvička. Uostalom, ona se nalazi par koraka ispred hotela. Uz najam čaše od 9 eura, na kojoj je čip, na automatskoj fonatani možete natočiti i kušati tri vina od kojih se radi Cviček.

Naime, to je jedino vino nastalo kupažom bijelog i crnog grožđa, niskih alkohola i blagih aroma, a nakon ulaska u EU, Slovenci su ga zaštitili. Nakon kušanja vina od sorata dolenjsko belo, žametovka i frankovka, četvrti puta u čašu si možete natočiti Cviček.

Vino uvijek traži hranu, pa na trgu možete kupiti i Karloškovu slanu pogaču od heljdinog brašna s posipom od oraha. A, za uspomenu kupite „Cvičkove praline s eko cvičkom v medu“, odnosno praline od bijele čokolade punjene medom i Cvičekom“.

Predivan pitomi kraj, spavanje i raskošan boravak u hotelu Dvorec Gregorčič, odlična jela chefa Roberta Gregorčiča, vrhunska vina i ljubazno te uvijek nasmijano osoblje hotela još dugo će vam ostati u uspomeni, a možda postati i razlog za ponovni posjet gradiću Šmarjeta.

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Rene Karaman i Sunčana Barušić