Samo tridesetak minuta vožnje od Zagreba, ulazi se u Sisačko-moslavačku županiju specifičnu po mnogočemu – prekrasna priroda opušta, a gradovi koji se u njoj nalaze pričaju priču o povijesti, sadašnjosti i budućnosti, ali i inovacijama, predanom radu i ljubavi prema mjestu života ljudi.

Jedan od takvih gradova je Novska koju je mladi naraštaj okrenuo ka budućnosti, što privlači brojne svjetski poznate stručnjake iz područja video igara. Naime, 2019.godine otvoren je poduzetnički inkubator Pismo (prvi inkubator ‘gaming’ industrije u Hrvatskoj, ali i u ovom dijelu Europe) koji je osim brojnih inovacija koje su proslavile ovaj mali grad diljem svijeta, lokalno napravio puno. Naime, Inkubator Pismo ujedno je i mjesto na kojem se školuju mlade generacije srednjoškolaca, ali i svoje znanje bruse već etablirani stručnjaci. Tijekom ljetnih mjeseci ovaj inkubator organizira i odličan dječji kamp u trajanju od tjedan dana za djecu viših razreda osnovne škole. Zbog ekspanzije ove grane industrije Novska je dobila i Pismo 2, impozantnu ‘gaming arenu’ za obrazovanje, ali i učenički dom u kojem borave srednjoškolci iz cijele Hrvatske prilikom četverogodišnjeg obrazovanja. Za potrebe smještaja stručnjaka lokalno stanovništvo je svoje OPG-ove pretvorilo u ugodno mjesto za boravak i smještaj, a Novska nudi i druge kulturne sadržaje.

Ali, grad okrenut budućnosti, ne zaboravlja svoju prošlost, što se može vidjeti u prostorima Muzejske zavičajne zbirke Grada Novske u kojoj je na poseban način izložena Muzejska zbirka obitelji Sajko. Za nju su zaslužni otac i sin – Živko i Željko koji su u sinergiji napravili čudo za ovaj kraj. Danas pokojni Živko Sajko cijeli je život skupljao sve što je obilježilo život ovog kraja, a njegov je sin zbirku   od 2500 starih predmeta iz prošlosti Novske (popisna je i nalazi se pod zaštitom Ministarstva kulture RH Uprave za zaštitu kulturne baštine), pomno čuvao dok  grad Novska uz pomoć Dražena Kušana nije preuzeo 341 predmet u stalni postav.

Željko Sajko

Moslavci dobri domaćini, hrana im je jako ukusna, vina lagana i osvježavajuća, a cijene jako povoljne, stoga nije čudo da sve te divote u mnogobrojnim restoranima nude i svojim gostima. Svakako posjetite Moslavačku priču.  Na imanju su četiri kuće za odmor. Da se sačuva tradicija, drvene su kuće rastavljene na drugim lokalitetima i sastavljene na imanju). U ljetnim mjesecima gostima je na raspolaganju je bazen, ali i igralište za tenis i nogomet. Restoran radi punom parom, a najveći je užitak sjediti u hladu šume akacije i vrbe i uživati u autohtonim specijalitetima poput gulaša od divljači, trganaca sa slaninom…

Da je priroda očaravajuća u ovoj županiji uvjerit ćete se u Lonjskom polju.  Jedinstven park prirode otkriva sve ljepote života u ovom kraju – specifičan način gradnje Turopoljskih kuća, selo lastavica i roda, prostrane pašnjake na kojima obitava stoka, šume u kojima živi turopoljska svinja.

Priču i razliku između bijelih i crnih roda može se čuti u Posjetiteljskom centru Crna roda, koji se nalazi u selu Osekovo, 20-tak minuta vožnje od Siska. U interpretacijskom centru doznaje se sve suživotu čovjeka i prirode, svakako treba razgledati zanimljiv interaktivni postav i saznati sve detalje o vidikovcima koje krije ovaj park, jer kad vrijeme i vodostaj dopuštaju, njih se može obilaziti automobilima, a uskoro i čamcima na električni pogon. Ono što je još posebno je i to da su neki dragulji ovog kraja poput vidikovca oblika trupa rode i Centra za posjetitelje Crna roda uvršteni u projekt  Same as it Ever Was koji će se uskoro predstaviti u hrvatskom paviljonu na 18. Venecijanskom bijenalu-međunarodnoj izložbi arhitekture kojoj je otvorenje 20. svibnja 2023. godine.

Sisak, središte Sisačko-moslavačke županije, kao i mnogi drugi gradovi te sela, još se uvijek oporavlja od potresa, ali život ide dalje, a njegovi stanovnici čine sve da bi njima i njihovim gostima bilo lijepo i ugodno.

Sisak opisuju ga kao jedan je od najvećih industrijskih gradova kroz povijest u Hrvatskoj zahvaljujući rafineriji nafte, željezari, riječnoj luci u kojoj i danas pristaju riječni kruzeri koji na ovaj način spajaju Sisak i Budimpeštu.

Sisak se nalazi, službeno, na tri rijeke – Kupi, Savi i Odri  a domaćin grada, Marijan Bogatić,  ravnatelj Gradskog muzeja Sisak, dodaje i Lonju. U razgledu grada čut ćete tako brojne priče iz života – jedna od njih je zašto Siščani ulice u slengu nazivaju prva, druga, treća i četvrta, a ne pravim nazivima (neki i ne znaju kako ulice nose prave nazive), gdje se, osim u Zagrebu može sjesti na klupu uz Matoša…

Kada ste u Sisku, a želite barem osjetiti kako se živjelo u doba kada su se planski, oko tvornica, gradila naselja, posjetite dio Siska koji se zove Caprag (domaći ga nazivaju Željezara). Nakon zatvaranja petrokemije te željezare, a pogotovo nakon potresa, gotovo pusto naselje odaje tužnu sliku, ali i najbolje opisuje socijalistički način funkcioniranja radničkog-stambenog naselja u drugoj polovici 20. stoljeća.

 U njemu danas živi konzervator – restaurator Neven Peko, nazivajući Željezaru najljepšim dijelom ovog grada u kojeg se zaljubio kad je iz rodne Rijeke prvi put došao u Sisak. Toliko, da se odlučio preseliti što je dobro jer upravo je on pravi vodič kroz impozantan Park skulptura Željezare Sisak nastalih u sklopu Kolonije likovnih umjetnika Željezare Sisak. U parku je, nažalost, danas sačuvano manje od 40 skulptura, što je zastrašujuće niska brojka ako se uzme u obzir da je tijekom trajanja Kolonije proizvedeno gotovo tisuću umjetničkih djela. Ovdje se, potpuno besplatno, šetnjom kroz loše održavan park mogu vidjeti, na žalost hrđom načete skulputre Ivana Kožarića, Branka Ružića, Josipa Zemana, Petra Barišića, Peruške Bogdanića, Ante Rašića i mnogih drugih. Budući da je zbirka upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, nemar oko njihovog održavanja dobar su razlog za zabrinutost.

Foto: Nikola Zoko i Sunčana Barušić