Arhiva oznaka za: Dvorac Rajhenburg

Vrhunski slovenski chefovi predstavili kuharicu iz projekta Eko Okusi Slovenije

U slovenskom dvorcu Rajhenburg nedavno je predstavljena kuharicaa Eko Okusi Slovenije proizašla iz projekta koji podržava inicijativu koja promovira domaću i ekološku proizvodnju.

Sunce, more, plaže, planine, snijeg… sve je to lijepo, ali nedovoljno da bi turisti neku destinaciju posjećivali cijele godine, odlazili zadovoljni te da bi se dogodine vratili. To smo shvatili mi, a i naši susjedi Slovenci. Turistima moramo ponuditi nešto posebno, karakteristično za naše zemlje, doživljaje, okuse i mirise koji se samo na jednom mjestu mogu iskusiti.

Primjerice vinarstvo i vino: malene smo zemlje i ne možemo se količinama boriti s velikima. Ali, turistima i svijetu možemo ponuditi vina od autohtonih sorti, vina kakva do sada još nisu kušali. Jednako je i sa hranom. Pohani se odrezak može pojesti u mnogo zemalja, ali štrukli, potice, tačkrli, šelinka, bujta repa… oni se od pamtivijeka pripremaju u Hrvatskoj i Sloveniji. Na takva jela moramo biti ponosni i dakako sretni da još uvijek imamo mala gospodarstva na kojima se sastojci za njihovu pripremu uzgajaju onako kako su se uzgajali i kada su nastajali recepti za takva jela.

Domaća i ekološka proizvodnja

Susjedi smo, povijest, vladari i osvajači sa svojim vojskama ostavili su slične tragove koji su utjecali na kreiranje autohtonih jela, a slični uvjeti života dovitljiv su narod na gotovo jednak način poticali na preživljavanje od onog što je raslo u poljima i vrtovima. Umjesto namaza od lososa, zašto gostima ne ponuditi namaz od dimljenog šarana koji je plivao u obližnjoj rijeci ili jezeru?

Janjetina na maslacu i buča, chef Uroš Štefelin iz Hiše Linhart

Podržavamo inicijative koje promoviraju domaću i ekološku proizvodnju, a jedan od takvih je projekt nastao suradnjom LAS-a Eko Okusi Slovenije koji traje od listopada 2022. godine, a sufinanciran je i odobren u lipnju 2022. od strane Agencije Republike Slovenije za poljoprivredna tržišta i ruralni razvoj koja upravlja Europskim poljoprivrednim fondom za ruralni razvoj (EAFRD).

Sedam chefova u dvorcu Rajhenburg

Nedavno je u gradiću Krško, točnije u dvorcu Rajhenburg održan poseban događaj. U projektu Eko okusi Slovenije, sedam vrhunskih chefova iz te zemlje, iz sedam poznatih restorana predstavili su svoja jela u kojima se mogla vidjeti i osjetiti kreativnost Slovenske gastronomije. Predstavljena jela se nalaze u knjizi recepata Eko okusi Slovenije, a za njihovu izradu koristile su se samo organski proizvedene sirovine lokalnih uzgajivača i proizvođača.

Ječam i pastrva, chef Jure Tomič, Ošteria Debeluh

U projektu Eko okusi Slovenije sudjelovalo je sedam kuhara: Tomaž Kavčič iz Gostilne pri Lojzetu (Dvorec Zemono), Jure Tomič iz Ošterije Debeluh, Sabina Repovž iz Gostilne Repovž, Uroš Štefelin iz Hiše Linhart, Leon Pinterič iz Gostilne Rajh, Boštjan Lačen iz restorana Kodila, Damjan Wallner i Matjaž Hribar iz restorana A3. Chefovi su pokazali prava remek djela na tanjuru, a u njihovim restoranima svakom će gostu ispričati priču o lokalno proizvedenim namirnicama i autorskim receptima“ kazala je Janja Jordan, predsjednice LAS Posavje.

Janja Jordan, Mestna občina Krško, Ksenja Kragl iz CPT Krško i Nataša Serbec, direktorica RRA Posavje

Njegovanje tradicionalne kuhinje

“Organski proizvedena  hrana predstavlja najkvalitetniju sirovinu za vrhunsku pripremu hrane. Do sada je možda bila nedovoljno zastupljena u kulinarskoj ponudi Slovenije i mi to mijenjamo” – dodala je Jordan ističući kako je povezivanje farmi organskog uzgoja s trgovinama koje nude takvu hranu i namirnice te sve zajedno s vrhunskim kuharima ključno jer omogućuje povećanje potrošnje lokalne, ekološki proizvedene hrane kroz koju se jačaju eko okusi Slovenije. Time se i njeguje tradicionalna kuhinja oplemenjena modernim pristupom. Uz održivo skraćivanje opskrbnih lanaca, doprinosi se stvaranju novih tržišnih putova te se jača vidljivost i važnost najboljih slovenskih sirovina.

Kroketi od krumpira – mrkva, chef Leon Pinterič, gostilna Rajh

Kreativna mini kuharica

Uz hranu koja priča svoju priču sljubljena su i vina vinarija Keltis, Guerila, Pasji Rep, Burja, Lipej, Marof iz Slovenije te Šegota iz Hrvatske. Za one koji nisu te večeri željeli piti alkohol, uz sve se tanjure lijepo uklopio ekološki proizveden sok s Kmetije Repovž.

Uspjeh ovog projekta upravo je u povezivanju, pa je važno napomenuti kako je u njegovu realizaciju uključeno 20 partnera, a publikacija koja je točka na ‘i’ ovom projektu, vrlo je kreativna mini kuharica prilagođena svima. Sljubljivanje hrane kroz okuse dovedeno je do savršenstva, a kroz tanjure, koje možete kušati na spomenutim gastro adresama, kuhari su pokazali kako i sami možete koristiti autohtone namirnice pretvarajući ih u vlastito gastronomsko remek djelo. Knjižica Eko okusi Slovenije predstavlja 5 LAS područja i svako područje nosi svoje posebnosti.

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Nikola Zoko

 

Istražite Krško – grad posebne energije

Udaljen od Zagreba svega 50-tak kilometara, biser slovenskog Posavja – pitoreskni gradić Krško, puni energijom u svakom pogledu. Na ovom mjestu, u turističkom obilasku možete zaviriti u stigmatiziranu nuklearku, jesti specijaitete krškopoljske crne svinje, osjetiti energiju prirode i pitke vode koja se poslužuje kao ‘voda iz pipe’ u svim ugostiteljskim objektima, pojesti višestruko nagrađivane Okuse Posavja, saznati kako je u Krško stigla prva čokolada na ovom podneblju te zaviriti u jedinu Slovensku Peninoteku!

Vikend bijeg u Posavje

Doživjeti Krško – prekrasan gradić nedaleko Zagreba, bogate povijesti, kulturnih sadržaja i nevjerojatne gastronomije odličan je povod za vikend bijeg u Posavje, kojem je Krško glavna atrakcija. Posebno živite li u kontinentalnom dijelu Hrvatske, te želite istražiti što nude naši susjedi.

Stigmatiziran zbog nuklearke i njezinog zračenja, Krško je sve samo ne gradić kojeg treba zaobići. Baš naprotiv priča o nuklearki dostupna je svakom znatiželjniku, a brojna istraživanja koja se provode u ovom kraju govore o tome da je gradić siguran i odličan za život. To će vam uostalom reći i brojni mještani – vole mjesto na kojem žive i rade, a mnogi su se baš u Krško doselili iz drugih dijelova Slovenije.

U Krškom je sve u znaku energije – energija okusa, mirisa, doživljaja, prirode, povijesti…. Kroz energiju se gradi divna turistička priča satkana od lokacija koje treba posjetiti kako bi doživljaj energije ovog kraja bio potpun.

Energija na tanjuru

Budući se ne govori bez razloga da „ljubav dolazi kroz želudac“, domaćini u Krškom će vam pokazati posebna mjesta na kojima se njeguju Okusi Posavja. Spoj je to ugostiteljskih objekata koji su nedavno dobili i priznanje, oznaku Okusi Posavja, koja potvrđuje njihovu kvalitetu. Ovu nagradu pokrenuli su ugostitelji i drugi ponuđači domaćih sirovina, kulinarstva i vina registriranih i zaštićenih 2020. godine. Uz sam brend energija gastronomije dodatno je dobila na težini uključivanjem Centra za poduzetništvo i turizam Krško zatvarajući tako krug prvog desetljeća suradnje na području razvoja gastronomije u Posavju.

Priznanja u obliku plaketa dobilo je šest ugostitelja, 13 vinara i pivara, tržnica, dva gospodarstva i slastičarna. Iako je teško istaknuti najbolje od najboljih, u ovom vodiču otkrivamo nekoliko eno gastro adresa koje smo posjetili i na kojima se u obilasku samog grada može okusiti Posavje na poseban način.

Poznat po odličnim „malcama“ (gablecima) ali i odličnoj ponudi specijaliteta od crne krškopoljske svinje te pijetla kopuna zasigurno je restoran Gostilna Kunst. Nalazi se u industrijskoj zoni Krškog, u sklopu posebno dizajniranog hotela, a svim zaljubljenicima u okus Posavja nudi posebno osmišljena jela uz koje se sljubljuje lokalno vino.

U Gostilni Kunst svakako kušajte svinjske obraze s povrćem u svitku od kelja, rižoto s kozicama, paštetu od kopuna uz koju će vam prijati čaša vina iz obližnjih podruma.

Energija u čaši

Poseban doživljaj i vođenu turu kroz stoljetne podrume uz degustaciju vina i zalogaje na kojima se sljubljuju domaće namirnice, omogućit će vam vinarija Klet Krško, a ako želite doživjeti domaću atmosferu i čuti prekrasnu obiteljsku priču tu je svakako vinarija, kuća Frankinje Kerin. Nalazi se u Straži pri Krškom, 6 km od centra grada, na samoj Gornjedolenjskoj vinskoj cesti s prekrasnim pogledom na grad i cijelo Posavje.

Mojca i Lojze Kerin

Vinarija je na poseban način uklopljena u vinograd, a domaćini koji će vas dočekati – bračni par Mojca i Lojze Kerin svojim gostoprimstvom će vas oduševiti na prvu. Vođena tura kroz podrum otkriti će kako je tekao razvojni put ove vinarije, a degustacija nekoliko etiketa uz što se sljubljuju i domaći suhomesnati proizvodi nerijetko će završiti pjesmom i zvukom Lojzeove harmonike.

Ksenja Kragl, Peninoteka

Jedinstveni doživljaj enološke degustacije doživjet ćete i u jedinoj slovenskoj Peninoteci smještenoj u podrumu dvorca Rajhenburg u kojem su nekad živjeli redovnici trapisti. Oni su u Sremiču nad Krškim imali vinograde sa sortama vinove loze koje su donijeli iz Francuske, a 1895. godine prvi su na ovim prostorima počeli su proizvoditi pjenušce. Doživljaj je prekrasan, tijekom degustacije osjetit ćete energiju višestruko nagrađivanih pjenušaca posavskih vinara a kroz degustaciju vodit će vas jedan od posavskih sommeliera poput Ksenje Kragl.

Energija kulture

Kad ste u Krškom i želite na ovom mjestu provesti cijeli dan, uz eno gastro energiju, svakako istražite energiju prirode u koju je uklopljen ovaj grad (uživajte u biciklističkim ili pješačkim rutama, na prekrasnim izvorima pitke vode…) ali energiju kulture.

Jedan od glavnih bisera energije kulture svakako je Grad Rajhenburg koji stoljećima nadzire okolicu sa šezdeset metara visokog kamenog pristaništa iznad ušća potoka Brestanice u rijeku Savu. Zgradu dvorca sagradio je između 1131. i 1147. godine moćni vlasnik posjeda, salzburški nadbiskup Konrad, o čemu svjedoči najstariji, romanički dio građevine.

Dvorcem i pripadajućim posjedom stoljećima su upravljali ministri koji su po dvorcu dobili ime – Reichenburg, a 1881. kupili su ga redovnici trapisti  i preuredili ga u samostan koji je djelovao do okupacije u travnju 1941. godine, kada su njemačke okupacijske vlasti u dvorcu i pripadajućim gospodarskim zgradama osnovale logor za protjerivanje Slovenaca.

Godine 1947. raspušten je red trapista, a dvorac nacionaliziran te je postao odgojno-popravni dom za žene. Nakon provedenog postupka denacionalizacije 2004. godine dvorac je u vlasništvu Općine Krško, a potpuno obnovljenom zgradom danas upravlja Kulturni dom Krško. Posjetitelji se mogu upoznati s poviješću dvorca, mjesta i cijelog kraja na stalnim i povremenim izložbama.

U samom središtu Krškog, lokalno stanovništvo ali i brojne turiste privlači i energija kulture za koju je zadužena jedinstvena  Valvasorjeva knjižnica Krško. Ime je dobila po poznatom slovenskom književniku Janezu Vajkardu Valvasoru a nakon preuređenja (EU projektima) danas spaja moderne trendove s tradicionalnim elementima.

S valovitim dizajnom, održivim zelenim krovom, inovativnim prozorima i atrijem kao svjetlosnim centrom koji se povezuje s povijesnim atrijem samostana, knjižnica je postala pravo središte lokalnih zbivanja i zanimljiva turistička lokacija. Pokazujući skrivene i prekrasno dizajnirane kutke ove knjižnice ljubazni domaćini će vas upoznati i s inovativnim načinom posudbe i vraćanja knjige što je bio još samo jedan od razloga da se ova knjižnica nađe u top četiri najljepših knjižnica svijeta koju dodjeljuje Međunarodna knjižničarska udruga (IFLA).

Energija plodova zemlje

Susretljivost domaćina osvojit će vas na svakom koraku u Krškom. Stanovnici su nasmijani, i rado će vam otkriti skrivene kutke grada u kojem žive, a mnogi od njih će vam prišapnuti da u njihovom gradu postoji posebno mjesto, Tržnica. U njoj će vas oduševiti ponuda lokalnog voća i povrća, te proizvoda lokalnih proizvođača i uzgajivača.

Tržnica na koju su u Krškom posebno ponosni, se nalazi u okolici nuklearke u sklopu tvrtke Evrosad najvećeg slovenskog proizvođača voća. Prostire se na gotovo 600 hektara zemlje i na njoj se uzgaja trećina slovenske proizvodnje voća. Godišnje se proizvede oko 22.000 tona voća koje se izvozi u trinaest europskih zemalja i osamnaest zemalja Bliskog istoka, a ono što je zanimljivo – ako ne kupite gajbicu svježih jabuka koje su rasle u voćnjacima s pogledom na nuklearku kao odličan suvenir iz Krškog, njihove ćete proizvode pronaći u svim vodećim trgovačkim lancima.

Energija energije

I kad ste već u blizini nuklearne elektrane, zašto je ne razgledati. Naime, monitorinzi vodećih centara (i onih u Hrvatskoj) pokazuju da je elektrana sigurna, pa je i vrijeme da se i zaboravi neželjena etiketa zbog kojeg je Krško stigmatizirano u prošlosti. Zapravo, mnogim turistima nuklearka danas predstavlja najzanimljiviji i najuzbudljiviji dio grada. Kako smo već napomenuli, posjet nuklearki je siguran, ali mora se najaviti, odnosno unaprijed rezervirati termin.

Razgled nuklearne elektrane, naravno pod stručnim je besplatno, traje oko dva sata i kombinirano je s još jednom ‘energetskom atrakcijom’ Svijetom energije interaktivnim multimedijskim centrom koji je 2011. godine osnovala tvrtka GEN energija d.o.o. kako bi omogućila posjetiteljima putovanje duboko u svijet energije i energetike.

Centar pruža sveobuhvatne informacije iz ovog područja i predstavlja zanimljiv sadržaj cijeloj obitelji. I ovaj je posjet besplatan, ali uz prethodnu najavu.

 

Foto: Nikola Zoko, Sunčana Barušić i arhiva NE Krško

Dan je prekratak kada se krene u Krško

Živite u Zagrebu ili njegovoj okolici? Jeste li bili u Krškom? Prema našoj anketi, većina nije. Na žalost, stoljetni gradić uz granicu Slovenije i Hrvatske ima negativnu konotaciju zbog nuklearke, pa onda većina niti ne zna što se sve u Krškom može vidjeti – a može se puno toga.

Jedan dan sigurno nije dovoljan da se upoznaju sve divote – od prirodnih do kulturnih i povijesnih baština, isprobaju lokalni specijaliteti i vina, Hrvatima uglavnom poznatih vinarija koja sve veću prepoznatljivost dobivaju proizvodnjom pjenuašca. Naime, tlo i klima idealni su za uzgoj grožđa s većim postotkom kiselina najvažnijim faktorom za proizvodnju pjenušavih vina.

Mi smo se „preko grane“, kako se to prije govorilo, a sada se vozi bez zaustavljanja, uputili jedno poslijepodne. Onako… da malo istražimo.

Ovisi želite li platiti vinjetu, ili se voziti po starim cestama (i uštediti) gradić Krško udaljen je od Zagreba četrdesetak minuta do sat vremena vožnje. Mi smo odabrali staru cestu, jer petnaestak minuta nije igralo veliku ulogu u našim planovima. Budući da je grupa bila sastavljena od radoholičarskih putnika i vinoznalaca, odlučili smo malo zaviriti u povijest, malo u vinske podrume.

Za početak, uputili smo se u dvorac Rajhenburg (na slovenskom – Grad Rajhenburg), nekad zapušten i devastiran, a sada potpuno obnovljen u kojem oduševljavaju stalni postavi, nove izložbe i razna događanja na njegovom središnjem trgu. Sagrađen je na 60 metara visokom rtu iznad ušća potoka Brestanica u rijeku Savu i jedan je od najvažnijih spomenika srednjevjekovne dvorske arhitekture u Sloveniji.

Najstariji romanički dio svjedoči o prvobitnoj gradnji, između 1131. i 1147. godine pod nadbiskupom Conardom I, a dvorcem i pripadajućim posjedom stoljećima su pravljali legati koji su mu dali ime Dvorac Rajhenburg (njemački Reichenburg). Nasljednici obitelji koja je vladala dvorcem počeli su dodavati suvremenije elemente i postupno stvorili ono čemu se danas dive mnogi posjetitelji.

Godine 1881. dvorac i pripadajuće imanje kupili su redovnici trapisti u pretvorili ga u samostan, koji je bez prekida djelovao sve do rata 1941. godine. Bio je to samostan koji je, kako bismo rekli u današnje doba bio – samodostatan.  Isključivi vegentarijanci, dakako, osim sira trapista i finoga vina, redovnici su proizvodili sve što su konzumirali, a ostajalo je i za razmjenu te prodaju.

Prvi su imali traktor, telefon, električnu energiju iz vlastite hidroelektrane, prepakiravali su i prodavali čaj i egzotične mirodije, a iz njihovih se radionica u Europi prodavala čokolada, kakao…

U samostanu su okupacijske njemačke snage početkom Drugog svjetskog rata podigle logor za protjerivanje Slovenaca. Nakon relativno kratkog razdoblja obnove, nova je vlast 1947. godine nacionalizirala i konfiscirala Dvorac s pripadajućim posjedom.

Godinu dana kasnije glavna zgrada Dvorca pretvorena je u popravnu ustanovu za žene, a potom i u druge kaznene ustanove.  Od 1968. godine, kada je otvorena izložba o prognanicima, dvorac postaje mjesto prvenstveno namijenjeno muzejskim aktivnostima i događanjima, a pogotovo kada nakon nacionalizacije postaje vlasništvo Općine Krško koja 2011. godine počinje detaljnu obnovu, a 2012. godine otvara dvorac za javnost.

Najbolje je za razgledavanje muzejskog postava uzeti profesionalnog vodiča. Ljetno radno vrijeme je od 10 do 18 sati, a cijena ulaznice za studente 3,5€, odrasle 5€, te za obiteljsko razgledavanje 11€. Napominjemo: ima toliko toga za razgledati da smo ustanovili kako smo „prekratki“ s vremenom, pa smo kroz neke postave jednostavno „preletjeli“.

Muzejski postav daje uvid u povijest prvih vlasnika dvorca, djelovanja redovnika trapista, sudbinu slovenskih prognanika i vremena kada su se u njemu nalazili razni popravni domovi. S obećanjem da ćemo se vratiti i podrobnije razgledati dvorac u sklopu kojega se nalazi suvenirnica, čokoladarnica i restoran A3 , spustili smo se u podrum u kojem se nalazi Peninoteka.

Naime, trapisti su imali svoje vinograde na Sremiču iznad Krškog, a već 1895. godine proizvodili su pjenušac. To je bio dovoljan razlog da u podrumu dvorca, u Peninoteci okupe pjenušce posavskih vinara. Posjet Peninoteci i kušanje se mora najaviti, a potom će goste, kao i nas, dočekate sommelierka Ksenja Kregl.

Ksenja Kregl

Istenič, Slapšak, Žaren – brand Albiana, Kobal, Kunej, Kozinc… samo su neke od vinarija čije pjenušce se može kušati u Peninoteci. Ovisno  koliko se pjenušaca želi kušati, cijena degustacije u Peninoteci kreće se od 12€ do 18€. U podrumu dvorca kušali smo i pjenušac Turn vinarije Klet Krško u koju smo se, dobro raspoloženi, uputili iz dvorca Rajhenburg.

Klet Krško i vinoteka Turn (Roštoharjeva ulica 88) smještene su u staroj dvorskoj kleti u neposrednoj blizini Šrajbarskog turna i mauzoleja obitelji Auersperg (koji trenutačno, na žalost, još nisu u obnovi i prilično su devastirani).

Obitelj je na ovim prostorima živjela od 1653. do 1903. godine, a Klet Krško ne bi bila ono što je danas zahvaljujući grofu Antonu Aleksandru Auerspergu, umješnog trgovca koji je volio kulturu i umjetnost. Vinarija je tako postala privlačna za mnoge umjetnike koji su cijenili dobru kapljicu.

Među njima je i najveći slovenski pjesnik Franc Prešern. Tijekom  vođenog razgledavanja podruma uz kušanje vina, slušali smo priče, legende i mitove koji sežu u prošlost, o Rimljanima i njihovoj ljubavi prema vinu, o najljepšoj ljubavnoj priči povezanom sa sortom frankovka (u Sloveniji je zovu modra frankinja) te o koljevci koja je krojila sudbinu grofovske obitelji.

Klet Krško još nazivaju i domom Cvičeka, vina koje se nekoć odlično prodavalo i u Hrvatskoj. Vino je jedinstveno jer se radi od bijelog i crnog grožđa, sadrži mnogo manje alkohola od klasičnih vina, a kako kažu u Kleti Krško, idealan je za veselice jer kad ga se popije i malčice previše, drugog dana ne boli glava.

Ovisno za koju se degustaciju odlučite (Classic, Premium, Gourmet), toliko će trajati obilazak podruma, ali i kušanje vina te uparivanje s hranom lokalnih proizvođača u posebnom, obnovljenom dijelu podruma: Vinsko Gastronomskom centru Turn (od 17€ do 30€ po osobi).

Skoro je pala noć kad smo izašli iz podruma i Vinsko Gastronomskog centra, a prije nego što smo krenuli, Jure Grubar, direktor i enolog Kleti Krško, za rastanak je ispred vinoteke u kojoj se, osim njihovih vina mogu kupiti i specijialiteti lokalnih proizvođača, otvorio pjenušac Turn Bela Penina od autohtone sorte kraljevina. U grad Krško i njegovu okolicu svakako ćemo se vratiti, jer čeka nas još puno istraživanja, kušanja i nazdravljanja.

Jure Grubar

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić