U Đakovu, gradu kojeg još nazivaju i „Srce Slavonije“ jer se nalazi u trokutu Osijek – Slavonski Brod – Vukovar, u Osječko-baranjskoj županiji, sve je u znaku priprema za 57. Đakovačke vezove. Manifestacija koja se održava svakog srpnja još od 1967. godine, grad pretvara u veliku pozornicu kroz koju će prodefilirati mnogi sudionici odjeveni u narodne nošnje Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, te drugih krajeva Hrvatske. Centralni se dio održava na Strossmayerovom trgu, ispred katedrale, a zanimljivi su i prateći sadržaji – otvaranje raznih izložbi, konjičke priredbe te druge kulturne i turističke manifestacije.

Ali, ne treba čekati do sedmog mjeseca da se posjeti ovaj divan grad i njegova okolica.

Šetnja gradom

Đakovo je prepuno povijesnih i kulturnih baština. Njegova bogata povijest datira iz 11. stoljeća, a za mnoge Đakovčane, šetnja gradom obavezno mora početi „na vrhu Korza“, ispred crkve Svih Svetih, koju još nazivaju i „Mala crkva“. Posebna je po mnogočemu – nekad je bila Ibrahim Pašina džamija. Naime, Turci su vladali gradom od 1536. do 1687. godine, kada je Đakovo bio dio Požeškog sandžaka, a kasnije, kad je ustoličena crkva, u njoj se 1373. godine vjenčao bosanski kralj Tvrtko s bugarskom princezom Dorotejom.

Krene li se od crkve Svih Svetih, prelaskom ceste, dolazi se do Korza – pješačke zone s restoranima i kafićima, a lagana šetnja dovodi do stare gradske jezgre koja datira iz 18. i 19. stoljeća. U staroj gradskoj jezgri sagrađeno je čak šest crkvi i sedamnaest kapelica. Dakako, posebno se ističe velebna katedrala Sv. Petra, jedna od najpoznatijih sakralnih građevina u Hrvatskoj, čiji su upečatljivi tornjevi zaštitni znak Đakova.

Životno djelo biskupa Josipa Jurja Strossmayera

Đakovačka katedrala ili „stolna crkva” kako ju je nazivao njezin graditelj Josip Juraj Strossmayer, sagrađena je na najvišoj točki Đakova, na 111 metara nadmorske visine,  između 1866. i 1882. godine.

Zadnja katedrala Zapada prema Istoku, visoka 84, a dugačka 74 metra, sazdana je od sedam i pol milijuna cigla, u temeljima ima gotovo 400 velikih hrastovih debala.

U njoj se nalazi 7 oltara, 43 freske, 31 kamena skulptura svetaca i 32 reljefa. Prilikom posjeta, prije dvadeset godina, Papa Ivan Pavle II nazvao ju je „Najljepšom crkvom između Carigrada i Venecije“.

Državna ergela Đakovo

Ergela je osnovana 1506. godine, što je svrstava među najstarije ergele u Europi, a konji lipicanske pasmine na Ergeli se počinju uzgajati početkom 19. stoljeća. Ona predstavlja živi spomenik povijesti i tradicije uzgoja konja, a ujedno je i dom 160 predivnih lipicanaca.

Svojom turističkom ponudom objedinjuje kulturno-povijesni, ruralni i tradicijski doživljaj istočne Slavonije, a pri tome ujedno pruža posjetiteljima cjelokupni užitak druženja s konjima, vožnje fijakerom, te rekreativno jahanje. Danas, kao Državna ergela Đakovo, za uzgoj i selekciju konja koristi dvije lokacije – Pastuharnu, smještenu u srcu Đakova i Ivandvor, u neposrednoj blizini grada.

Osim uzgoja i selekcije konja, Ergela se bavi i dresurom čija kvaliteta se potvrđuje zauzimanjem zapaženih mjesta na konjičkim natjecanjima. Za posjet i razgled svakako je potrebno prethodno rezervirati termin.

Dani otvorenih vrata Đakovačkog vinogorja

Ako ste ljubitelj vinskih kapljica i spremni na dvodnevnu šetnju prirodom (manifestacije je za one izdržljivije) svakako rezervirajte 23. i 24 lipnja kada se održavaju Dani otvorenih vrata Đakovačkog vinogorja i 36. Bonavita u Mandićevcu i Trnavi.

Niste li vični zahtjevnim vinskim avanturama, u vinima sorata graševina, traminac, silvanac zeleni, frankovka i još mnogih drugih, domaćini će vas uvijek nesebično ponuditi. Počeci vinarske i vinogradarske tradicije ovoga kraja sežu u doba prije turskog osvajanja, a nakon oslobađanja od Turaka osobito ju obnavljaju biskupi koji su sadili vinograde na Trnavi, Mandićevcu i na obroncima Krndije. Nizala su se stoljeća, dolazili i odlazili gospodari, ali su ostajala kvalitetna i vrhunska vina đakovačkog vinogorja. Višestoljetni uzgoj vinove loze, najbolja je potvrda dobre i stalne kvalitete vina đakovačkog vinogorja, koja su osvojila mnogobrojna priznanja na domaćim i svjetskim ocjenjivanjima.

Đakovačka gastronomija – spoj tradicije i modernog 

Specifična povijest Đakova, odrazila se i na tanjuru, pa danas u ovom gradu možete pojesti specijalitete u kojima se sljubljuju mađarski, njemački i orijentalni elementi, isprepleteni s tradicionalnom Slavonskom kuhinjom.    Ponuda restorana je zaista velika. Može se pojesti nešto „na brzinu“ ili doživjeti eno-gastronomsku priču u restoranima, bistroima ili na nekom od lokalnih OPG-ova.

Snašin flambe- tradicionalne tačke s domaćim pekmezom od šljive, Bistro Loora

Foto: Nikola Zoko, Andrej Car i arhiva Đakovački vezovi, TZ  Osječko-baranjske županije