Arhiva oznaka za: Carlo Pergoli

Dobri razlozi za provesti vikend u Rijeci

Stižete li u Rijeku automobilom, da bi vam sve bilo „pri ruci“, nastojte parkirati negdje uz riječki Korzo (najbolje je potražiti mjesto na parkiralištima uz more). Korzo je žila kucavica Rijeke na koju se nadovezuje još jedna važna gradska ulica, ulica Ante Starčevića odakle je dobro krenuti u istraživanje centra grada. Naime, uže središte Rijeke nalazi se uz ovu najužu gradsku ulicu koja s jedne strane otkriva pregršt zanimljivih uličica i kala, a s druge kulturne spomenike poput „kosog tornja“, kako je nazvana crkva Uznesenja Marijina u Starome gradu. Naime, zahvaljujući mjerenjima iz 1920. pokazalo se da je toranj nagnut otprilike 40 centimetara. U ulici se, kao i na Korzu nalaze mnogi kafići te restorani u kojima se nudi veliki izbor hrane i pića.

Gradska tržnica

Svakako navratite na gradsku tržnicu – ne zbog štandova i kućica, nego dva paviljona i zgrade ribarnice. Kada ju je, snimajući svoje reportaže, posjetio prvobitno montipajtonovac, a potom odličan TV putopisac Michael Palin, rekao je  „Ovo je katedrala ribe“, naravno ne zbog ribe nego ukrasa i dekoracije. Arhitekt trobrodne bazilikalne građevine, koja je svečano otvorena 1915. godine je Riječanin Carlo Pergoli, a venecijanski kipar Urbano Bottasso zaslužan je za kamenu dekoraciju s motivima morske flore i faune koja joj daje secesijski pečat. Ako zanemarite miris ribe i užurbanost karakterističnu za ovakva mjesta, imat ćete dojam da ste u nekoj palači, a popnete li se na galeriju, doživljaj će biti još bolji. Uz ribarnicu su izgrađena dva jednaka paviljona pokrivene tržnice koje je, koristeći željeznu konstrukciju i staklo konstruirao arhitekt Isidor Vauching u stilu visokog historicizma.

 

Pauza za rani ručak

Restoran ŠtoRiJa se nalazi na samom riječkom Korzu, točnije na adresi Riva 6 i omiljena je destinacija za ljubitelje zdrave hrane, vegetarijance i vegane. Međutim, ako ste u šarolikom društvu svatko će naći nešto za sebe. Naime, ljubitelji mesa bit će oduševljeni mesnim delicijama, premium burgerima od black angusa i boškarina te maštovitim junećim s odličnim umacima i hrskavim krumpirićima. Ako netko za stolom voli tjesteninu, odlični su fuži s boškarinom i crnim tartufom i pljukanci ŠtoRija. Međutim u restoranu su vrlo ponosni s asian cornerom, vegetarijanskim i veganskim burgerima dovitljivih imena i hit obrocima – Poke Bowl-ima.

Da pojasnimo: ne postoji zapravo precizna priča o podrijetlu, a mnogi se slažu da počeci izrade jela datiraju još od pretkolonijalnih vremena na Polineziji, konkretno, riječ je o grupi otoka od Havaja do Novog Zelanda. Lokalno bi stanovništvo, dolazeći iz ribolova, svježu ribu rezalo na komadiće, začinilo, odnosno mariniralo je, te u zdjelici kombiniralo s rižom, svježim ili mariniranim povrćem, voćem, orašastim plodovima, raznim umacima… svim divotama koje je imalo pri ruci. Od tradicionalnog jela havajskih kuća (riječ “po kay” znači sasjeći, izrezati na komade), poke koji se najčešće radi i poslužuje u zdjeli (bowl – zdjela) 70-ih godina naglo se proširio svijetom i u nekim zemljama prerastao u street food.

U ŠtoRiJi su pripremili mnoge sastojke od kojih slažu ovo vrlo zdravo i lako probavljivo jelo. Basmati riža, smeđa riža ili salata koji će poslužiti, kao kod svakog pokea – kao podloga, a potom, ovisno o vrsti: panirane kozice, falafel, dimljeni losos, marinirana i pržena piletina, soja umak, rotkvica, edamame, ananas, avokado, hummus, domaći umak od buče, umak od meda i senfa i na kraju za posipanje: prženi pistaciji, obični i crni sezam…. Opet za svakog ponešto.

Palača Šećerane

Želite li na najbolji način upoznati Rijeku, zavirite u novouređen Muzej grada Rijeke koji se nalazi na kraju Korza u Art-Kvartu, u zgradi koju današnji Riječani nazivaju i palača Benčić prema posljednjem poglavlju njezine tvorničke biografije s kraja 20. stoljeća. Šećeranu je 1750. godine pokrenula nizozemska kompanija Arnoldt&Co. Pogon je najprije bio na današnjoj Mlaki, a potom se preselio na teren današnje palače, jer u ono je doba to bilo obalno mjesto gdje su jedrenjaci mogli dopremati sirovi šećer i istovariti ga takoreći pred pogonskim vratima. U šećerani je bio zaposleno 700 radnika, a s radom je prestala 1826. godine. Potom su uslijedile prenamjene zgrade: mađarska ga je vojska koristila kao vojarnu, a 1851. godine u njoj kreće proizvodnja duhana koja je izrasla u najveći pogon za preradu duhana u Austro-Ugarskoj Monarhiji s 2000 zaposlenih. I na kraju, od 1945. do 1998. godine u kompleksu je bila smještena Tvornica motora Rikard Benčić.

Uostalom, zašto dalje prepričavati… u Palači šećera, najvećem neobaroknom zdanju na istočnoj obali Jadrana, koja 1970. godine postala zaštićeno kulturno dobro, prikazana je gospodarska prošlost grada u kojem je sredinom 19. stoljeća radilo pola ukupne hrvatske industrije. Ovdje ćete ćuti priče o ljudima koji su zadužili grad i brojnim izumima koji su iz Rijeke krenuli u svijet. Naime, u Rijeci je izumljen torpedo…

Muzej Grada Rijeka priprema i novi postav: Motorni brod Galeb i to – na brodu Galeb. Naime, brod izgrađen 1936. godine prošao je mnoga mora i namjene, a najpoznatiji je kao Titov brod. Početkom Domovinskog rata iz Pule je odvezen u crnogorsku luku, a krajem devedesetih ga kupuje grčki brodovlasnik koji ga želi preurediti u luksuznu jahtu. Brod je dotegljen u riječko brodogradilište Viktor Lenac, gdje je zbog nedostatka novca i ostao. Ministarstvo kulture Galeb je proglasilo kulturnim dobrom 10. listopada 2006. godine, a danas je u vlasništvu grada Rijeke. U njegovom renoviranju sudjeluje Ministarstvo regionalnoga razvoja, a povučeni su i fondovi Europske unije kroz koje je odobreno 68.891.606,18 kn bespovratnih sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Ove se godine planira završiti restauraciju te opremanje Galeba koji će imati kulturnu namjenu (stalni muzejski postav, povremene izložbe, kino) ali i komercijalnu namjenu – hostel, bar/restoran i suvenirnicu.

Desert na kraju

Za detaljno razgledavanje kompletne Palače šećera, odnosno izložaka koji pričaju priču o Rijeci treba podosta vremena… gotovo cijelo poslijepodne i kad se napusti zgrada, ima se dojam da se nije zavirilo u svaki kutak. Treba se na takvo mjesto vratiti, ali ne u jednom danu, jer otvorio se apetit.

Pješice ja malo daleko, možete gradskim prijevozom ili sjesti u automobil i otići u Bistro Paris koji se nalazi na Šetalištu Joakima Rakovca 2a. Od 1936. godine na ovoj su adresi bili restorani, kafići, bilo je to mjesto i za malo slobodnije zabave, pa čak je i Armada imala svoj klub. Kad su ga preuzela braća Suzić, odlučili su promijeniti i ime… jer dosta je bilo Parisa. Međutim, zahvaljujući godinama postojanja, prema tom mjestu Riječani su nazvali i kvart, autobusna stanica nosi ime Paris i nastao je pravi problem. Pogotovo, novo je ime bilo Kalorija, jer htjeli su naglasiti da se ovdje ne mora brinuti zbog kalorija, koje su zdrave, od domaćih sastojaka –  a gosti su to shvaćali drukčije. Tradicija je prevagnula, i vraćeno je ime Paris, koje i danas predstavlja mjesto gdje se dobro jede.

Od fenomenalnih stakeova, odličnih pizza, domaće tjestenine, juhe i maneštrice, rižota, pa do specijalnih menija koji se slažu s obzirom na sezonu namirnica ili prigodne datume. Za desert nude tortu od lješnjaka – bez glutena, ali i tradicionalne odlične Riječke kremšnite. Porcije su zaista obilate, ali pojest ćete ih u slast jer su drukčije od običnih – najprije se na lisnatom tijestu nalazi pjenasta krema od žutanjaka, potom mješavina kreme od žutanjaka i šlaga i na kraju šlag.

Kako kod braće Sladić gotovo svi detalji imaju svoju priču, tako je u njihovom ponudi i kolač rigojanči. Priča je to o slavom romskom violinistu Rigou Jancsiju koji je svojim sviranjem i karizmom zaveo, kako tvrde, najljepšu ženu tog vremena, Claru Ward. I sve bi to bilo lijepo da Clara nije bila udana za belgijskog princa. Dogodio se skandal, Clara se razvela od princa i u tajnosti udala za Rigoa. Ljubav je trajala, a priča se da je Rigo svojoj ljubavnici jednom prilikom poklonio kolač uz riječi „Probaj, smeđ je poput moje kože, sladak poput tvog srca“. Ne zna se tko ga je točno napravio, ali da je odličan, možete se uvjeriti u Bistrou Paris!

Rijeku nazivaju posebnim mjestom punim povijesnih baština, gradu koji je dom mnogih umjetnika, glazbenika koji su stvarali rock scenu Hrvatske i publikom koja je spremna prihvaćati nove trendove, inovativnom mjestu kao stvorenom za mlade, u kojem je lijepo živjeti, boraviti ali i provesti vikend, stoga – put pod noge i posjetite  „Grad koji teče“.

Foto: Nikola Zoko