Beli zubi tak imam vas rad, ili kako su se tijekom povijesti u Zagrebu prali (i vadili) zubi

U nekoliko sekundi, jednim dodirom ekrana na pametnim telefonima možemo doznati sve što se dešava u svijetu, slušati glazbu, igrati igre, čitati… nema smisla sve nabrajati, jer svi to znamo. A, koliko ljudi čita putopise, zanima se za legende i skrivena mjesta gradova? Kad putujemo (na žalost premalo po našoj zemlji), prvo što tražimo: gdje odsjesti, gdje pojesti, što vidjeti, gdje kupovati. Zapravo sve ono što nam treba da putovanje ima neki smisao. A, koliko nas je istražilo o mjestu ili gradu u kojem živimo?

Da vrlo malo znamo o svojem gradu, Zagrebu, dokazala nam je Josipa Šiklić, koja je uspješno spojila svoju ljubav prema turizmu, pripovijedanju i gradu Zagrebu o kojem zna više od samih Purgera. Priznajemo, nakon ture koju smo s njom prošli, samo kroz mali dio grada i doznali „štiklece“ koje nismo znali, poslušali rijetko pričane priče o ljudima i građevinama pored kojih smo godinama prolazili, ostali smo u čudu i odlučili na njenim turama (Facebook i Instagram profil Purgerica), doznati još više.

Josipa Šiklić

Ovoga puta, Josipa Šiklić je „iskopala“ hrpu podataka kako su i kada tijekom povijesti Zagrepčani počeli voditi računa o njezi zuba. A, osim što nas je zapanjio podatak da u Hrvatskoj tek svaki peti stanovnik barem jednom dnevno opere zube, povod je bilo i predstavljanje praktičnog Curaprox putnog seta, uz pomoć kojeg se može voditi računa o oralnoj higijeni u svakom trenutku. Pa, nakon što nam je Tijana Šafar i tvrtke Albidus, generalnog zastupnika brenda Curaprox, u restoranu La Štruk u zagrebačkoj Skalinskoj ulici predstavila inovacije ove švicarske firme, „maznuli“ smo po jedan slani i jedan slatki štrukl i sa Curaprox putnim setom u džepu (tako je malen, a u njemu je sve što ti treba), krenuli u zagrebačku turu koju je osmislia Josipa Šiklić.

Zubobolja je stara koliko i postanak živih bića sa – zubima. Prvi su zapisi o zubobolji i stomatologiji nastali prije oko pet tisuća godina u Mezopotamiji, a Sumerani su pisali o demonima i zubnim crvima koji su uzrokovali propadanje zubi. Tada su se ljudi molili bogovima da ih izliječe od bolnih zubnih tegoba, a glavni i jedini posao ondašnjih „zubara“ bio je – vađenje zuba. Danas se, zahvaljujući edukaciji i pravilnoj prevenciji sprečava ne samo bolest zubi nego i usne šupljine, zubnog mesa….

Budući da je u ono doba u Zagrebu vađenje zuba bila jedina opcija, teško za povjerovati (s obzirom na higijenu), ali prvi su se time počeli baviti kovači. Današnja Tkalčićeva ulica davno se zvala Potok, jer njome je tekao potok Medveščak. Najprije naseljena radnicima i sirotinjom, postala je ubrzo obrtnički centar, pogotovo nakon što je 1898. godine potok nadsvođen i usmjeren do parka Ribnjak, pa u rijeku Savu. Kovač je imao dosta posla sa zubima iz jednog razloga – jer je imao kliješta.

Nakon ovog prvog „stomatološkog“ centra, brigu oko zubobolje rješavali su brice, odnosno brijači. Ipak, bili su čišći, a ruke preciznije, jer „ak ti je s britvom išel po licu, mogel je i v usta“. Veliku su ulogu u stvaranju blistavog osmijeha imale i noćne frajle, odnosno javne dame iz javne kuće koja se godinama nalazila u Kožarskoj ulici. Naime, gospoda su sve više počeli voditi računa o lijepom osmijehu, a brice su imali sve više posla.

Već je i ranije počela oralna higijena – zubi su se trljali pepelom, desni raznim biljnim pripravcima od žalfije i ostalog ljekovitog bilja, a pretpostavlja se da je prvi farmaceutski prah (preteća paste za zube) u Zagrebu nastao u najstarijoj zagrebačkoj ljekarni K crnom orlu koja je otvorena 1355. godine. I danas na istom mjestu (Kamenita ulica 9), prodaju proizvode vlastite proizvodnje, a zahvaljujući Josipi Šikić, zavirili smo i u prostoriju u kojoj je bio prvi laboratorij.

Ima još mnogo priča o Zagrepčanima, trgovcima, ljekarnicima, zubarima koje je teško prepričati, jer Josipa to puno bolje radi. Tura je završila pred ulazom u nekadašnju zgradu poznate kuće koja prodaje osiguranja. Namijenjena je za obnovu, u njoj će se otvoriti luksuzi hotel (jednog dana). Nadamo se da će se i ostvariti obećanje investitora kako će jedan kat biti posvećen Slavoljubu Penkali. Naime, on je u toj zgradi imao svoj ured i laboratorij iz kojeg su proizašli mnogi patenti i predmeti koje danas koristimo i zovemo po njegovom imenu. Jedan od njih je pao u zaborav, ali bio je prvi u svijetu – mehanička četkica za pranje zuba.

„Slavoljub ju je izmislio da bi udovoljio svojoj kćerki Thei. Naime, Thea je bežala i plakala na samu spomen pranja zubi, jer su joj tadašnje četkice bile pregrube za desni“ kazala je Josipa Šiklić i pokazala nacrt četkice s dvije simetrične poluge „kaj su zgledale k`o kliješta za drobit „orehe i lešnjake“, koji se čuva u arhivu.

„Štikleca“ i priča o rodnom gradu nikad dosta, pa eto, možda je to dobra ideja ako još niste na moru, planinama, dolinama, uz rijeke, bilo gdje, razgledajte i bolje upoznajte Zagreb, ne samo klasičnim turama, nego posebnim jer u njegovim se tunelima i skrivenim uličicama kriju i mnoge priče o „coprnicama“, zmajevima i ljudima koji su doprinosili razvoju grada, te onima koji su izazivali „škandale“ za koje nisu bili svjesni da će ući u povijest grada.

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić, Nikola Zoko i TZ Zagreba (M. Vrdoljak, H. Pilić, Boška i Krešo, J. Duval)

Sushi koji spaja Dalmaciju i Japan

Vruće je, a ipak se mora nešto jesti. Svi bi htjeli da je to nešto lagano, lako probavljivo, s malo kalorija, zdravo, osvježavajuće i fino. Mislite da je teško zadovoljiti sve te uvjete? Pa, baš i nije, a upravo smo iz tog razloga posjetili restoran Bota Šare u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici 124. Osim što je postao sinonim za savršene marende, odličan roštilj i dakako, mjesto gdje se nudi isključivo svježa riba, školjke i ostali plodovi mora, domaće povrće, sirevi, pršuti i maslinovo ulje, Bota Šare je u Zagrebu stekao status mjesta gdje se jede odličan sushi. Odnosno sushi koji je fuzija tradicionalnih sastojaka Hrvatske i Japana.

“Naše je more bogato odličnom ribom, a Bota Šare, osim što ima vlastitu malu ribarsku flotu, svakodnevno kontaktira s provjerenim ribarima. Ona riba koja je noćas plivala u moru, već uigranim sistemom distribucije do jutra stiže u sve naše restorane, pa kada je tako svježa, zašto je ne upotrijebiti za pripremu jela koja se rade od sirovih riba? Ova sabljarka od koje će nam naš chef Josip Marjanović pripremiti sushi, sashimi i nigiri, noćas, odnosno pred jutro je ulovljena u blizini otoka Visa“, kazala je Zrinka Šare.

Josip Marjanović

Bota sushi jednostavan je spoj osvježavajuće, vrlo kvalitetne jadranske ribe, domaćeg povrća te mekane i prozračne sushi riže. Znači, spajamo hrvatske i japanske namirnice, a pažljivo birani dodaci i mirodije iz obiteljske kuhinje Bota Šare s juga Dalmacije utkani su u svako jelo i daju mu potpuno drukčiju dimenziju koja se zasigurno nema prilike nigdje druge kušati“, dodala je Zrinka Šare, a potom je glavnu riječ predala chefu Josipu Marjanoviću.

Chef Marjanović je najprije pred znatiželjnim gostima filetirao sabljarku. Dugogodišnja praksa, sigurna ruka i dobar, oštar nož i za tren oka je chef izrezao filee. „Ove ćemo za sushi, a ove, koji nisu prošarani za sashimi, jer on se mora topiti u ustima. Jedan dio ću i marinirati sokovima agruma i maslinovim uljem…. Najčešće u restoranu koristimo tunu i sabljarku i iskoristimo je doslovce od glave do repa. Prilikom obrade ribe izdvajamo dijelove za sushi, potom one koji su odlični na grilu, sabljarku i pohamo, a od sve ga što ostane, mislim uglavnom na glavu, rep i kosti – kuhamo temeljac“ tumačio je Marjanović spretno baratajući nožem.

Pripremati sushi možda se čini jednostavno, ali u Japanu i diljem svijeta ne postoje bez razloga škole za izradu ovog specijaliteta, pa kad stekneš praksu i znanje dobivaš titulu sushi majstora. Chef Josip Marjanović je upravo to. Sedam godina prakse i… besprijekoran sushi je pred našim očima nastao u tren oka.

A, brzo je i nestao s pladnjeva jer… ipak je razlika kad kušaš ovaj japanski specijalitet iz nekog nevidljivog „pogona“, a potpuno je nov doživljaj probati Bota sushi istančanih okusa koje mu daju svježa riba i dan prije ubrano domaće povrće, začini, pa i maslinovo ulje – zašto ne?

Sushi majstor u restoranu Bota Šare, chef Marjanović majstorski nam je pripremio sushi, sashimi i nigiri, ali ne treba odustati niti od pripreme sushija u vlastitoj, kućnoj verziji. Bambusovu podlogu za izradu sushija omotajte u prozirnu foliju, tako da se sastojci ne lijepe za nju.

Rižu za sushi više nije problem nabaviti (mora bit za sushi jer od obične, koja se ne lijepi, nije ga moguće napraviti). Nemate li provjerenog ribara, ribu, duboko zamrznutu i filetiranu baš za izradu sushija možete nabaviti u nekim specijaliziranim prodavaonicama, a povrća su prepune tržnice. Tehnika rolanja… dolazi s praksom.

Ipak, ponuda zagrebačkog restorana Bota Šare i debeli hlad njegove terase dovoljan su razlog da ovog ljeta ponovimo uživanje ne samo u Bota sushiju, nego i ostalim jelima s njihovog ljetnog menija. Da, da ne zaboravimo: svakako probajte i odličnu rožatu, jer kakav bi to bio kraj bez slatkog?

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Filip Popović

Spoj neodoljivog u vinariji Kota

Dionizijevo ludilo ili svetost

Dioniz, Bog i Čovjek, ponovno rođen zahvaljujući ocu Zeusu nakon nasilne smrti, onaj koji nam je najpoznatiji kroz Vino.

Isus Krist, Bog i Čovjek, ponovno rođen zahvaljujući Ocu nakon nasilne smrti, koji je vodu pretvorio u vino, vino koje postade krv Njegova.

Sveti Gral, mit ili stvarnost, vječna potraga za blaženstvom i srećom, Kalež krvi Kristove…

I Žena! Žena kao živo biće ljubavi, mistična i fatalna od Zeusa do Krista, od prapovijesti do danas.

Kako su svi povezani kroz riječi i djelo Dimitrija Popovića, jednog od najvećih imena likovne i književne scene, u neodoljivom spoju vina, umjetnosti, povijesti, mita i religijskog propitivanja, razgovarali smo u Vinariji Kota, smještenoj na zagorskim brežuljcima, čiji vlasnik, inž. Tihomir Kota godinama stvara, ispituje, istražuje i hrani naša osjetila vrhunskim pjenušcima i vinima. U razgovoru s umjetnikom, koji je u pola stoljeća stvaranja kroz svoja djela, bilo književna ili likovna sakralne i svjetovne tematike, ovim temama posvetio godine kontemplacije i razrade sudjelovali su uzvanici i prijatelji umjetnosti i vina.

Tihomir Kota, Iva Tuđa, Andrea Perkov i Dimitrije Popović

Od studentskih dana i rada s velikanima svjetske nadrealne umjetnosti, Popović svojim djelima izaziva na razmišljanje, potiče um i maštu, izaziva na raspravu, s dodirom nadnaravnog. I danas još uvijek stvara i piše jednakim mladenačkim žarom i znatiželjom te obrađuje uvijek aktualna pitanja smisla postojanja i uloge smrti, prožimajući kroz djela simboliku, religiju i aktualna društvena poimanja. Erotika i krv, jednako su prisutni kao i svetost, bez obzira da li je tematika djela sakralna ili svjetovna i da li je izražena slikom ili riječi. Jer, jedno iz drugoga proizlazi. Kao što riječ potiče na sliku, tako i slika stvara riječ…

Vinarija Kota

Koncept eventa i višesatni razgovor, vodila je Andrea Perkov, ljubiteljica umjetnosti i vina, prijateljica umjetnika i vinara te povela publika u antiku, otkrila mitove bogova i ljudi, i one i onih koje umjetnika fasciniraju kroz čitavo stvaralačko razdoblje – žene…od Marije iz Magdale, Salome, Judite. Svaka je od njih imala neodvojivu poveznicu s vinom, svaka je ostavila neizbrisiv trag u povijesti.

Navodila su se razmišljanja nekih filozofa, od Nietzschea do Hamvaša, koji su vinu posvetili misli i djela, u zalasku sunca uživali u pjenušcima jednako tako interesantnih imena, mirisa, boja, okusa i karakterističnih mjehurića.

Tihomir i Irena Kota, Andrea Perkov i Dimitrije Popović

Vinarija Kota, u Zlataru u Zagorju obrađuje dva hektara vinograda chardonnaya i sauvignon blanca te se zbog volumena proizvodnje, ali i vrlo individualiziranog pristupa klijentu naziva “boutique” vinarija. Godišnje se proizvede 10.000 boca pjenušca i vina. Brojke na etiketama po kojima su vina Kota postala prepoznatljiva na tržištu, simboliziraju oznaku nadmorske visine vinograda iz kojeg je nastalo vino. Tihomir Kota, po struci inženjer strojarstva svoju primarnu viziju održava kontinuirano i predano, kako kroz samo vino, tako i kroz razna događanja u samoj vinariji – poput ovoga.

Vinarija Kota

„Vino je tekuća ljubav, dragi kamen je kristalizirana ljubav, žena je živo biće ljubavi. Ako tome dodam cvijeće i glazbu, tada ljubav treperi u bojama, pjeva i živi. Mogu je pojesti i popiti“, napisao je Bella Hamvaš u Filozofiji vina, a prisutni na događanju su je upravo tako i doživjeli i upravo je živa, treptava i tekuća ljubav spojila Popovića, Kotu i Perkov da stvore i daruju nam ovaj neponovljivi doživljaj.

 

Foto: Julio Frangen i privatna arhiva Vinarije Kota

 

Šibenska vina na Shpitzi u srcu Zagreba

Budući da tog dana nismo mogli otići u Šibenik, Irena Lučić, vlasnica diWine Bara pobrinula se da Šibenik „dođe“ k nama. Naime, u sklopu manifestacije Vinska Shpitza koju je organizirala uz podršku TZ Šibensko-kninske županije, u Baru su gostovale tri vinarije šibensko-kninskog kraja: Livaić, Gracin i Vinoplod i prisutnima, vinskim znalcima i ljubiteljima dobre kapljice omogućili kušanje njihovih vina koja, većina od autohtonih sorata, u sebi kriju karakteristike ovoga kraja.

Blanka Marija Car

Uz evegreene koje je na klarinetu svirala Blanka Marija Car pričalo se o sortama, vinogradima, terroiru, a na kraju večeri svatko je imao svog favorita… bolje reći favorite, jer vina su bila odlična.

Davor Livaić i Irena Lučić

Vinograde vinarije Livaić njeguju i obrađuju braća Davor i Tomislav, koji su i predstavljali svoja vina u diWine Baru. Prve su loze zasadili djedovi, a njihove savjete i znanje braća su, poštujući tradiciju, nadopunila modernijim načinima uzgoja i pravljenja vina. Vinarija, odnosno njihova konoba se nalazi u Pirovcu, a vinogradi (4 ha) u Pirovačko-Skradinskom vinogorju.

Većinom su pozicionirani na padinama, što omogućava visoke prirodne sladore koji se osjete u njihovim pitkim i slatkim vinima. Na potpuno ekološki način uzgajaju lokalne sorte poput maraštine, debita, babića i plavine. Dakako, na Vinskoj Shpitzi kušali smo njihov znani Babić Templar, ali budući da je bila poprilična sparina, više interesa su nam pobudili Debit, Maraština Vila, polusuho vino od autohtone hrvatske sorte maraštine i jedinstveni Rosé Fortis Opolo od plavine uz manji dodatak babića.

„Od davnina u pirovačkom kraju težaci su proizvodili vino načinom prilagođenim njihovu životu i običajima vezanim za suživot s prirodom. Od grožđa plavina i babić stvarali su pitko vino crvenkaste boje macerirajući mošt samo jednu noć. Takvo vino nazivali su Opolo. Mletački putopisac iz 18. stoljeća, Alberto Fortis, prijatelj gospodara Pirovca, Petra Draganića, prilikom posjete selu, jedne vjetrovite noći prisustvuje izradi Opola i zaključuje da pirovačkim težacima po vještini i snalažljivosti nema ravnih u Dalmaciji. Danas, braća Livaić na tradicionalan način, u sjećanje na Fortisa koji je Pirovac doveo na mapu Europe, proizvode jednonoćni rosé koji govori o snalažljivosti njihovih predaka u toj vječnoj ali plemenitoj borbi s prirodom. Pije se uz pršut, sir, ribu i laganija mesna jela“ riječi su koje, na etiketi na poleđini butelje govore dovoljno o tom predivnom vinu.

Dr. se. Leo Gracin, poznati hrvatski enolog osnovao je s ocem Antom 2000. godine vinariju, a za šest su mu se godina pridružili partneri Ivan Ratković i Lado Skorim s kojima osniva novu vinariju pod imenom Suha Punta. Njihov prvi Babić, koji se na tržištu pojavio 2006. godine, brzo postaje proglašen jednih od najboljih babića na našem tržištu. U njihovim vinogradima prevladava sorta babić, a uzgajaju ga na dva primoštenska položaja – Bucavac i Sljinovac, dok glavninu grožđa otkupljuju od provjerenih primoštenskih vinara i to uglavnom iz vinograda koji su stari i do 50 godina. Na žalost, Gracin nije mogao doći zbog zdravstvenih razloga, ali njihov Babić Kontra dobio je na Vinskoj Shpitzi vrlo visoke ocjene i pozitivne komentare.

Treća „stanica“ za kušanje vina bio je stol s vinima vinarije Vinoplod, koje je vrlo vješto predstavljao njihov voditelj prodaje, Ivica Piližota. Vinarija Vinoplod osnovana je 1959. godine, kada je odrađena i prva berba. Ispočetka to je bila proizvodnja koja je slijedila samo jedno pravilo: što više, to bolje. Ali, 1984. godine iz vinarije izlazi prvo vrhunsko vino pod nadzorom vinskih stručnjaka. Tako se rodio Vrhunski babić koji je postao zaštitnim znakom Vinoploda, Primoštena i Šibenika.

Uništeni vinogradi u Domovinskom ratu se obnavljaju, unapređuje se tehnologija, ulaže se i u modernizaciju prerade grožđa, a danas osim u inox bačvama, kvalitetna i vrhunska vina dozrijevaju u velikim drvenim i barrique bačvama.

Naglasak se stavlja na vina od autohtonih sorata, pa smo u diWine Baru kušali dakako – Babić za kojeg smo znali da je odličan, a potom njihov vrlo interesantan Debit te Rosé od plavine i merlota. Vrlo privlačne je arome jagoda i bobičastog voća, odlično izbalansiranih šećera i kiselina, izuzetno pitko ali – varljivo! Ne bi se na prvu reklo da sadrži 12,5% alkohola.

Ivica Piližota, Franjo Francem i Mladen Zrno

Večer je brzo prošla uz šibenska vina, a mi smo s čašama, umjesto po rivi šetali po diWine Baru i njegovoj terasi, promatrajući Ilicu i tramvaje u prolazu, ali ništa nam nije nedostajalo. Dobra vina u dobrom društvu i što ćeš bolje!?

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić i Danijela Mirošević

Vinari iz Varaždinske županije osvojili 35 medalja na 20. Decanter World Wine Awards 2023.

Počeli su, može se reći, sramežljivo, 2011. godine, kada su na nagovor mnogih sommeliera i vinskih znalaca na najprestižnije svjetsko natjecanje, Decanter World Wine Awards poslali svoje uzorke vina. I odmah su osvojili nagrade. To je vinarima Varaždinske županije dalo vjetar u leđa, i iz godine u godinu osvajaju sve više nagrada. Samo u protekle četiri godine, vinari Varaždinske županije osvojili su 129 medalja, a kada se ta brojka usporedi s više od tisuću medalja u cijeloj Hrvatskoj, to ih svrstava na drugo mjesto.

Ove godine, na 20. natjecanje u Londonu, osvojene su nagrade donijele potvrdu vrhunske kvalitete vina koje proizvode vinari iz Varaždinske županije, koji su u konkurenciji od 18.250 uzoraka vina iz 57 država, osvojili 35 medalja. Etikete 18 vinara nose 10 srebrnih i 25 brončanih medalja, a vina smo imali prilike kušati u atriju Županijske palače u Varaždinu.

Na promociji na kojoj su se okupili vinari, koji su najzaslužniji za ovaj uspjeh, sommelieri, vinski stručnjaci i predstavnici medija, prisutne je pozdravio župan Varaždinske županije Anđelko Stričak. Vrijedne vinogradare i vinare koji ovim uspjehom promoviraju i našu zemlju u svijetu došli su pozdraviti i zamjenica župana Silvija Zagorec, saborski zastupnik Predrag Štromar, saborski zastupnik Siniša Jenkač, predsjednik Županijske skupštine dr.sc. Josip Križanić, načelnici i gradonačelnici općina i gradova, županijski vijećnici te ravnatelji ustanova i tvrtki.

„Na Decanteru smo prisutni od 2011. godine kada je obitelj Crnko osvojila srebro i broncu, a potom nagrade osvajaju vinarije Košćak i Kopjar. Od tih nekoliko entuzijasta, iz godine u godinu sve više naših vinara šalje uzorke i osvaja nagrade“ naglasio je dr.sc. Dragutin Vincek, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu i zaštitu okoliša.

Dragutin Vincek

„Ove su godine na ocjenjivanje uzorke poslale i male, boutique vinarije i drago mi je da su osvojile nagrade, što je dokaz da ako znaš što radiš možeš postići iznimnu kvalitetu. U budućnosti moramo napraviti još dublju selekciju, a vina vinara Varaždinske županije postaju važan faktor na hrvatskoj vinskoj karti“ kazao je sommelier i Decanter sudac te „izbornik“ vina Varaždinske županije Siniša Lasan na predstavljanju vina ovjenčana ovogodišnjim Decanterima u Varaždinu.

Siniša Lasan

„Čestitam svim vinarima, a moram naglasiti da svi naši proizvođači poljoprivredno prehrambenih proizvoda, od vina, meda i varaždinskog bučinog ulja, čija zaštita na europskoj razini bi nam trebala biti dodijeljena ovih dana, te sira daju našoj županiji jednu posebnu draž. To nam je itekako bitno i zbog razvoja turizma, jer želimo i cilj nam je da se svi koji nam dođu u posjet ugodno i dobro osjećaju, te da uživaju u prirodi, kulturni baštinama, gastronomiji i eto, kvalitetnim vinima“ istaknuo je župan Varaždinske županije Anđelko Stričak.

„Nagradama smo dokazali da je naša regija povoljna za proizvodnju kvalitetnih vina. Naše su vinarije uglavnom male i kao takve bi se trebale svrstati na tržištu, jer mi se ne uklapamo u velike trgovačke lance i sisteme koje svijet poznaje s masovnom proizvodnjom. Ali, možemo i stječemo kupce kvalitetom i prepoznatljivošću zahvaljujući i proizvodni vina od autohtonih sorti“ rekao je Josip Tržec iz vinarije Šafran.

Josip Tržec

Dobitnici nagrada iz Varaždinske županije na 20. Decanter World Wine Avards 2023. 

Srebrne medalje Decanter 2023.

Vinarija deMar, Prestige Graševina 2021., 93 bodova
Vinarija deMar, Classic Graševina 2021., 90 bodova
Vinarija Dvorac Maruševec, Pinot Bijeli 2022., 91 bod
Vinarija Kopjar, Organic Rajnski Rizling 2021., 90 bodova

Vinarija Košćak, Sauvignon 2022., 90 bodovaVinski hram Kotolenko, Statera Sauvignon 2022., 90 bodova
Lovrini Vinogradi, Laurenzen Brut Nature 2021., 90 bodova
Vinarija Makar, Graševina 2022., 93 bodova
Vinarija Šafran, Graševina 2022., 90 bodova
Vinarija ARBOVIN, Cuvée 2020., 90 bodova

Brončane medalje Decanter 2023.

Vinarija deMar, Rajnski Rizling 2021., 88 bodova
Vinarija deMar, Muškat Žuti 2022., 87 bodova
Vinarija Dvorac Maruševec, Sauvignon Blanc 2022., 87 bodova
Vinarija Dvorac Maruševec, Pinot Sivi 2022., 86 bodova
Vinarija Kaznionica u Lepoglavi, Graševina 2021., 88 bodova
Vinarija Kaznionica u Lepoglavi, Silvanac Zeleni 2022., 88 bodova

Vinska kuća Kirić, Poštenjak Cuvée 2022., 88 bodova
Vinarija Kopjar, Organic Blanc De Blancs Brut 2019., 88 bodova
Vinarija Kopjar, Rosé Pinot Noir 2022., 87 bodova
Vinarija Kopjar, Organic Muscat Demi Sec 2020., 87 bodova
Vinarija Kopjar, Organic Sur Lie Chardonnay 2017., 86 bodova

Vinarija Košćak, Blanc De Noirs 2067 Brut Nature 2020., 88 bodova
Vinski Hram Kotolenko, Statera Rosé 2022., 88 bodova
Vinski Hram Kotolenko, Statera Muškat Žuti 2022., 86 bodova
Vinarija Najman, Iskra Extra Sec 2019., 87 bodova
Vinarija Stručić, Graševina 2022., 88 bodova
Vinarija Stručić, Graševina 2021., 87 bodova


Vinarija Stručić, Muškat Žuti 2022., 87 bodova
Vina Furjan, Graševina 2022., 88 bodova
Vinarija PZ Ivanec, Muškat Žuti 2021., 86 bodova
Vinarija Šafran, Rajnski Rizling 2022., 87 bodova
Kušaona vina Blaguški, Graševina 2022., 87 bodova
Vina Kolarek, Graševina 2022., 88 bodova
Vina Vlahović, Sauvignon Blanc 2022., 88 bodova
Vina Vlahović, Graševina 2022., 87 bodova

 

Tekst: Sunčana Barušić

Foto: Sunčana Barušić